Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

   

Mišel Rokar

Uspavani vulkan globalnih finansija

Francusko i holandsko odbijanje evropskog ustava bilo je, prema svim pokazateljima, više odbijanje neregulisane globalizacije nego odbijanje Evrope. Opšta nestabilnost socijalnih odnosa - i što je najvažnije, ali ne i jedino, zapošljavanja - polako postaje neizdrživa za sve veći deo populacije u mnogim razvijenim zemljama i to ne samo u Evropi. A ne može postojati stabilan ekonomski poredak - barem ne u demokratskim zemljama - ukoliko ga biračko telo ne podržava.
Kapitalizam je mogao biti obnovljen nakon drugog svetskog rata zato što je imao podršku tri neophodna vida regulacije - socijalnu sigurnost koja je korišćena kao glavni oslonac, barem u zemljama u razvoju; kejnzijanske mehanizme za borbu protiv cikličnih unutrašnjih padova i univerzalnu politiku visokih nadnica čiji je cilj bio stimulisanje opšte potrošnje - bez čega duh kapitalizma, masovna proizvodnja, ne funkcioniše.
Ali ponovno okupljanje bogatih, razvijenih država oko monetarne politike koju su zagovarali ekonomisti kao što je Milton Fridman, koje je počelo oko 1970-e, raskrstilo je sa svim tim. Nedugo nakon toga, dolar nije više bio zlatni standard. Sve otada, međunarodni finansijski sistemi gotovo su konstantno nestabilni. Krize se umnožavaju, a svaka izgleda gore od prethodne.
Širom bogatog sveta, siromaštvo ponovo kuca na vrata. Unutrašnje i spoljne nejednakosti povećavaju se vrtoglavom brzinom. Zaposlenje je sve neizvesnije. A tamo gde se radije opredeljuju da budu nezaposleni nego da strepe nad gubitkom posla, nemoguće je savladati nezaposlenost. Zbog takvog stanja stvari Francuzi i Holanđani su pre dva meseca rekli "ne".
U svakom slučaju, paradoksalno je da će, po svemu sudeći, ujedinjena Evropa u budućnosti biti potrebnija nego nekada. Konačno, iza socijalnog siromaštva izazvanog reinstitucionalizacijom okrutnog globalnog ekonomskog sistema, najveća opasnost s kojom se svet danas suočava je nasleđena nestabilnost upravo takvog sistema. Ne vidim ni jednu instituciju osim EU koja je dovoljno velika i moćna da bi zaštitila Evropljane od ekonomskog kolapsa.
Razmotrimo jednostavnu činjenicu da je trenutni dug američke ekonomija sada veći od 600 milijardi dolara. SAD ne mogu da funkcionišu bez mogućnosti da dnevno pozajmljuju 1,9 milijardi dolara uglavnom od ekonomski sve jačih država Azije, pre svega Kine.
Ali ta podrška može oslabiti ili čak presahnuti ukoliko je kurs dolara isuviše nizak, ukoliko cene nafte previše skoče ili ako američka ekonomija uzvrati istom merom. Zapravo, američka ekonomija se sve više udaljava od realnosti. Njen sektor proizvodnje je sada jedva 11 odsto od američkog bruto društvenog proizvoda. Ford i Dženeral motors su u strašnoj finansijskoj stisci. U međuvremenu, dva spekulativna biznisa - tržište nekretnina i hipoteke - postala su međuzavisna i sada dominiraju ekonomskim aktivnostima u SAD. Za očekivati je slom ili barem oštar udarac u skoroj budućnosti čije posledice bi - i za Ameriku i za svet - mogle biti katastrofalne.
Takva nestabilnost takođe otežava suočavanje s drugim ozbiljnim problemima koji utiču na globalni finansijski sistem. Uspešno suočavanje s dugovima, koje je neophodno svim državama, a naročito najsiromašnijima, ugroženo je kliznim kamatama i kretanjima na deviznom tržištu. Nedostatak zajmodavaca koji bi bili poslednje pribežište u današnjem svetu uvećava pretnje koje su sastavni deo svake krize.
Da stvari budu gore, nacionalne krize ne mogu se rešavati, a da stvari prethodno ne budu pogoršane. Naravno - u takvim uslovima neophodne su ogromne investicije da bi se prevazišla nasleđena nerazvijenost i teškoće, a na to često zaboravljaju u svetu međunarodnih finansija.
Sa bogatim zemljama kojima preti nestabilnost i siromašnim koje su uglavnom prepuštene same sebi, obnova svetskog finansijskog sistema trebalo bi da bude na samom vrhu međunarodnih prioriteta. Novi Breton Vuds nikada nije bio hitniji.

Mišel Rokar. bivši premijer Francuske i lider Socijalističke partije, član je Evropskog parlamenta

Objavljeno u Danas, 22.08.05.

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM