Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

PRIKAZI

Prikazi

   

 

Bogdana Koljević

Prikaz knjige: Antonio Negri, Michael Hardt,  Multitude – War and Democracy in the Age of Empire              

The Penguin Press, New York, 2004, str. 427

Četiri godine pošto je svetlo dana ugledao Imperij (Empire), dugo očekivana obimna antiglobalistička studija o fundamentalno drugačijem načinu “materijalnog” konstituisanja vladavine, uspostavljanja i održavanja moći u formi novog ‘globalnog suvereniteta' u savremenom društveno-političkom poretku, objavljen je i nastavak, drugi deo istraživanja pod nazivom Multitude . Imperij je studija deskriptivnog, dijagnostičkog, ali, svakako, i programskog karaktera – po reakcijama nadasve kontroverzno delo Majkla Harta, profesora na Duke University (a takođe i izuzetno angažovanog intelektualca, koji je od 2002. do 2005. održao niz predavanja na evropskim univerzitetima i širom Sjedinjenih Američkih Država i Južne Amerike), i Antonija Negrija, poznatog italijanskog levičara, “filozofa zatvorenika”, koji je trenutno u zatvoru Rebibbia u Rimu zbog “umešanosti” u akcije Crvenih brigada krajem sedamdesetih godina kao jedan od glavnih teoretičara ovog pokreta.

       Da u ličnoj međusobnoj prepisci dvojice autora nije najavljen i treći deo (pokretanja “diskusije oko borbe” neprestane), struktura projekta bi, nesumnjivo, i prema zamisli samih autora, nemalo podsećala na neku vrstu postmodernog De Cive i Levijatana , u obrnutom hronološkom sledu, s obzirom na to da Imperij ne samo da ubedljivo dočarava stanje savremenog bellum omnium contra omnes, već istovremeno demonstrira i načine novih mehanizama održavanja vlasti u službi “mira” – a zapravo stanja permanentnog rata – dok u Multitude autori ukazuju na potencijal “mnoštva” u situaciji koju je Agamben imenovao kao uspostavljanje “države izuzetka” (izvorno pojam iz nemačke pravne tradicije) – a koja je ovde, međutim, izričito pojmljena i predstavljena kao “antikapitalističko” organizovanje u uslovima nametnutim “imperijem”.

      U velikoj meri zbog oštrih kritika, pre svega na račun odviše “apstraktnog” diskursa, ali, svakako, i utiska o “megalomanskom” karakteru Imperija – koji je, osim nesumnjivog komercijalnog uspeha i publiciteta (oko 40.000 prodatih primeraka), doživeo da ga marksistički kritičar Frederik Džejmson nazove “prvom novom velikom teorijskom sintezom milenija”, a Slavoj Žižek proklamuje za novi (komunistički) manifest našeg vremena – objavljivanje Multitude izazvalo je ogromno interesovanje.   Reč je, razume se, pre svega o tome da se projekat Hart-Negri, u situaciji (delimično samoproklamovane) krize u kojoj se već određeno vreme nalazi akademska levica, pojavljuje kao dinamično osveženje, i to ne samo kao udaranje temelja eventualnom konačnom formulisanju teorijskog okvira za “ono-čemu-se-suprotstavlja(mo)” već takođe kao određenje pravca realizovanja “potencijalne političke moći”, tj. znatno šireg aktivizma i mobilizacije društvenih masa koje bi mogle ustati protiv etabliranog poretka – što uveliko nadmašuje okvire teorijske debate.

      U tom kontekstu, objavljivanje Imperija upravo u trenutku kada je antiglobalističko organizovanje u Sijetlu   bilo u toku (prve večeri demonstracija u Sjedinjenim američkim Državama protiv kapitalitstičke/neoliberalne globalizacije) proizvelo je izvanredan efekat i odjeknulo u najširoj, i po svim kriterijima šarolikoj publici u Evropi i SAD, koja je u bitnoj meri, nakon dužeg vremena, počela da pronalazi odgovore, objašnjenja i “uputstva” za mogućnost drugačijeg političkog organizovanja u XXI veku.

      Prateći ovaj izuzetan eho Imperija , Hart i Negri odgovorili su na ono što se dalje potrebovalo: nakon analiza ekonomskih odnosa izloženih u prvom delu projekta, napisanom prvenstveno za “akademske teoretičare”, usledilo je obraćanje i teoretičarima i široj publici, te fokusiranje na “ novu nauku demokratije ”,   čija je skica izvedena u   Multitude.

     U odnosu na Imperij , unutrašnja struktura Multitude – delimično stoga što su autori ozbiljno prihvatili glavne kritike, a delimično usled činjenice da je “drugi deo” i zamišljen kao dalje konkretizovanje, približavanje i situiranje pojmovne ravni savremenog projekta demokratije – demonstrira daleko veću disciplinovanost, manju ambicioznost, znatniju prijemčivost, kao i nezanemarljivu prisutnost i važnost empirijsko-socioloških istraživanja (uz nepobitno demonstriranje izvanrednog poznavanja međunarodne ekonomije i istorije radničkog pokreta).

     Pitanje o mogućnosti formiranja novog političkog subjektiviteta, tek naznačeno u Imperiju (u kojem su Hart i Negri zapravo sasvim dosledno odložili to izlaganje), ovde je naširoko razvijeno, i to kroz odnos “ globalnog stanja rata ” i, po autorima, “nužnog drugog”, tj. “ globalne demokratije ”, kao ne samo moguće već i nužne i stvarne. Teorijska pozadina, već obezbeđena u Imperiju kao naročita kombinacija i sinteza nekih od osnovnih marksističkih ideja, poput one da sam sistem proizvodi snagu za sopstveno prevazilaženje i destrukciju, te da trijumf “nepolitičkog” (imperija) produkuje političko (samo)osvešćivanje sa jedne strane, i analizu postmoderne strukture mreža i tehnika moći fukoovsko-delezovsko-gatarijevskog stila sa druge strane – ovde funkcioniše kao polazna tačka za detektovanje “stvarne-nužne” snage, imenovane kao “mnoštvo”, koja se, budući da se generiše upravo unutar (“teorijski” i “praktički” drugačijeg) postmodernog imperija, ni u kom slučaju ne može razumeti kao nekakav regresivni povratak na tradicionalne marksističke koncepcije političkog subjektiviteta. Naime, upravo nadovezujući se na analizu pojmova suvereniteta, kontrole, moći/vlasti, prava, ekonomije i svih osnovnih obeležja i kategorija razlikovanja “tradicionalnog” via modernog razumevanja ovih pojmova, koje u istorijskom kontekstu uvek upućuju na poredak i ustrojstvo tzv. “država nacija”, a u filozofskom kontekstu na afirmaciju “kartezijanskog momenta” kao legitimnosti imanencije utemeljene u modernom subjektu – i “globalističkog” via postmodernog raspršivanja i sistematskog odbacivanja svakog uporišta, čiji krajnji vid predstavlja “biopolitika” kao najrazvijeniji i najpotpuniji oblik novih tehnika dominacije – Hart i Negri iznose provokativan stav da situacija koja naizgled čini pravu paradigmu “smrti političkog” zapravo tek omogućuje i obezbeđuje političko (samo)osvešćivanje sasvim novog subjektiviteta, “mnoštva” kao savremenog nosioca političkog.

      Upravo navedena teza uzrokovala je duboku podelu mišljenja o ulozi i značaju Imperija i Multitude među zapadnim (“levim”) teoretičarima, od kritika na račun nedovoljne “kritičnosti” dvojice autora, tj. prikrivenog ostajanja na pretpostavkama globalizma i/ili nedovođenja u pitanje sistema kao takvog, te u tom smislu optužbi za svojevrsni postmodernistički “disko-marksizam”, do dijametralno suprotnih reakcija i analiza, u kojima je delo Harta i Negrija okvalifikovano kao jedan sasvim démodé poduhvat, izveden na bazičnoj marksističkoj argumentaciji čiji je legitimitet “emprijska realnost” odavno osporila.

      No, dok je nesporno da autori pozivaju na ponovno promišljanje demokratije u najradikalnijem, gotovo utopijskom smislu – kao apsolutne demokratije tj. “vladavine svih”, navodeći da se, preko “dva lica globalizacije”, stvarna mogućnost za demokratiju zapravo tek sada pojavljuje, argumentacija u prilog sposobnosti “mnoštva” da učini kraj neprestanom ratu i ostvari istinsku demokratiju, tj. u prilog mogućnosti za izvršenje temeljne promene na svetskom političkom podijumu, u Multitude je sprovedena u potpunosti, i to (nasuprot Fukujaminoj pritužbi u New York Times Book Review ) na tzv. “realnim” osnovama postojećih i dominantnih odnosa razvijenih u okvirima “biopolitičke produkcije”. Iako je osnovni cilj istraživanja označen kao “izgradnja pojmovne baze za projekat nove demokratije”, neki odlučujući politički pojmovi – poput demokratije, suvereniteta i predstavljanja – pažljivo se analiziraju unutar istorijskog okvira, uz poseban osvrt i suočavanje sa debaklom moderne reprezentativne (predstavljačke?) demokratije.

     Tri dela Multitude – “Rat”, “Mnoštvo”, “Demokratija” – demonstriraju postupno izvođenje ideje o “fakticitetu” novog političkog subjektiviteta. Prvi deo u izvesnoj meri podseća na glavne teze Imperija o stanju sveopšteg i permanentnog rata na svim nivoima i propratnom korespondirajućem uvećanju moći, ali bitna razlika, a zapravo preciziranje, koje opovrgava teze kritičara da Hart i Negri smatraju da više nema “centra moći”, ogleda se u izričitom navođenju i insistiranju autora da su Sjedinjene Američke Države ključni akter ovog rata/moći (bez suštinske razlike između “republikanaca” i “demokrata”) i glavni tlačitelj kojem se treba odupreti – da se, dakle, u prvom redu radi o organizovanju i otporu prema Pax Americana kao uzoritom primeru “države izuzetka”, izuzetno “izuzete” i od svakog prava.    

      U drugom delu Multitude Hart i Negri skiciraju pojam “mnoštva”, kao i tekuća strujanja koja “iznova” legitimišu utemeljenje ovog pojma. Upotreba pojma “ multitude ” ( multitudio ) zapravo potiče iz Negrijevog ranijeg dela o Spinozi ( The Power of Spinoza's Metaphysics and Politics, University of Minnesota Press, 1991.), koje se tiče ne samo uloge i radikalnosti Spinozinog panteizma i zastupanja ustavne demokratije već i moguće savremene “prerade” mišljenja koje bi govorilo o različitosti/jedinstvu i potencijalnom “organizovanju” putem znanja u novim zadatim uslovima.

      Autori argumentišu da je obrt od industrijskog ka postindustrijskom društvu praćen preokretom u obliku rada. Posredi je kretanje od industrijskog rada prema većma “nematerijalnim” ( immaterial ) oblicima proizvodnje – poput proizvođenja društvenih odnosa, komunikacije, znanja, ideja i osećanja (što su glavne karakteristike “biopolitičke produkcije”). Autori smatraju da ova izmena nesumnjivo ostavlja pečat i oblikuje gotovo sve vidove privatnog i javnog života. Hart i Negri, međutim, sasvim daleko od metodskog i/ili sadržajnog via negativa , kao i političkog “lokalizma” i pesimizma, izvode tezu o aktivnom, dinamičkom, afirmativnom karakteru ovog obrta, zahvaljujući kojem se otvara nova mogućnost za proizvođenje “ zajedničkog ” (ključni pojam Multitude ), kao fundamenta za demokratiju. “Zajedničko” se odnosi na stvaranje jedinstvenog “tela” znanja i ideja koje bi predstavljalo osnovu za demokratski otpor imperiju. Na taj način, Hart i Negri smatraju da demoktratski potencijal “mnoštva” izvire iz njegovog heteterogenog karaktera i sposobnosti za dinamičku razmenu, koju omogućuju ustrojstvo savremenog društvenog života i nova “ekonomska” – u stvari biopolitička – produkcija.   U tom smislu, “mnoštvo” se opisuje kao “otvorena mreža pojedinačnosti povezanih na osnovu zajedničkog koje dele i zajedničkog koje proizvode” – u jedinstvu koje ni u kom smislu ne poništava radikalne razlike među ovim pojedinačnostima. Štaviše, “mnoštvo” je upravo i sačinjeno, struktuirano i saživljeno kroz gotovo beskrajne unutrašnje različitosti i “drugosti” koje se nikada ne mogu sintetisati u “identitet”, a opet su okupljene bezmalo “instinktom” humanosti koji ustaje protiv tlačenja – kao heterogena i pluralistička mreža radnika, društvenih pokreta i “potencijalno (…) svih raznolikih aktera društvene produkcije”. U tom kontekstu, u trećem odeljku pod nazivom “Demokratija” autori razmatraju stvarni porast zahteva za uspostavljanje istinske demokratije širom sveta, kao i pojmove predstavljanja i suvereniteta, istražujući na koji se način demokratski projekat može uspešno poslužiti ili odupreti tim kategorijama. Oni, najzad, otvaraju pitanje formiranja institucija u kojima bi pojedinci uistinu zadobili “pravo glasa, mišljenja i učestvovanja” – putem pluralističke mreže čiji akteri u međusobnoj povezanosti istovremeno zadržavaju i ostvaruju sopstvenu autonomiju.

      Dva različita pravca u kojima bi se, međutim, mogla legitimno izvoditi imanentna kritika Multitude (a koja, opet, ne pogađaju osnovne postavke istraživanja), tiču se neiskazane optimističke vere autora da će se resursi i “gorivo” za “nematerijalnu” ekonomiju neprestano uvećavati, uz anticipaciju obilja buduće “produkcije” kvalitetnog znanja, s jedne strane, i nedorečenosti ideje o mnoštvu kao svojevrsnoj alternativi ideji države s druge strane.   

      Zanimljivo je, takođe, i svakako ne slučajno, da projekat i poziv Harta i Negrija za utemeljenje “nove nauke demokratije” ne samo da se ne želi dovesti u vezu sa tzv. “kosmopolitizmom” i agitovanjem za “globalno građansko društvo”, već počiva na sasvim drugim osnovama (smelo zadržavajući provokativni element o mogućnosti demokratske upotrebe nasilja, kao nasilja koje se koristi u odbrani). To je u potpunosti razumljivo ako se u vidu ima da takvi diskursi u bitnoj meri predstavljaju kulturnu logiku kasnog kapitalizma i biopolitičke produkcije.  

     Razume se, svaki biopolitički diskurs, s obzirom na delokrug, gotovo po definiciji ostaje fukoovski. Značajnije je, međutim, to da je, ako se biopolitika razume kao politika totalitarnog društva u najširem smislu i ako je već naširoko argumentativno registrovana kao savremeni Zeitgeist , sasvim jasno da primena starih kategorija i imena za politički subjekt ne pronalazi više reference u stvarnosti, kao i da izmenjeni oblici kapitalističkog društva potražuju nove (teorijski i/ili praktične) forme za politički aktivizam. Jednako, ako se želi iznaći i stvoriti veza između postmodernih i/ili “levih” akademskih teoretičara i masovnih i različitih antiglobalističkih pokreta i organizacija, i ako se stremi ka tome da se svi tzv. “levičari”, koji u naše vreme radije (malo) misle o “malom”, opet pridobiju za mišljenje “velikih priča” – a da se, u tom postupku, ne izgube (verovatno najplodnije refleksije) tradicionalnog “ranog” marksizma, pogotovo njegova tzv. “politička” dimenzija, uz svu uviđavnost prema izmenjenim oblicima savremenog kapitalističkog društva – onda je nesumnjivo da još uvek nezavršeni projekat Hart-Negri, koji autori imenuju kao vrstu novog prosvetiteljstva i “nezavršenog projekta moderne”, predstavlja uzoritu paradigmu za obavljanje ovog posla.       

 
     
     
 
Copyright by NSPM