Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Politički život/Prenosimo Danas

   

 

Nataša B. Odalović

Glasno prećutkivanje

Nikada neću zaboraviti devedesete, i šta nam se sve dešavalo za vreme Miloševićeve vladavine, ali vreme je da prestanemo da profitiramo vrteći u krug jedne te iste teme, i da otvoreno postavimo nova pitanja koja se tiču sadašnjeg trenutka, dakle 2005. godine.
Zato ću odmah postaviti prvo od četiri bitna pitanja (sledeća tri postavljaću u naredna tri petka). Prvo važno pitanje glasi: Šta danas, prema merilima građanskog društva predstavlja Srpska radikalna stranka, i kako se tretira mogućnost njene pobede na nekim sledećim izborima? Da li je SRS i dalje bauk koji kruži nad krhkom nam demokratijom zarad čega se moramo zbiti u demokratske redove ne bismo li pobedili tu "pošast", ili naprotiv, SRS danas predstavlja budućnost građanske Srbije. Ima indicija da je ovo drugo istinitije, što ću obrazložiti u daljem tekstu.


Ako bih vam sada, na ovom mestu, saopštila da je "Velika Srbija", poznato glasilo SRS, jedan proevropski list, i da je prava šteta što se ne može svakodnevno kupovati na kioscima, šta biste mislili?

Pod a) da se šalim,

b) da sam skrenula - što s uma, što sa staze Titovih pionira, koja me je stranputicom, kojom je i Crvenkapa nekoć skrenula s pravog puta, dovela do čeljusti "opasne radikalske pošasti" kojom je građanska "opcija" donedavno plašila malu decu s jedne, i vodila konstruktivne dijaloge s inostranim sagovornicima s druge strane,

c) da sam prirodno politički pronicljiva persona i da sam na vreme u SRS prepoznala sve evroatlantske transformacije koje joj više niko napredan ne sme osporavati. Ako bih vam još rekla da ovo nisu retorička, već stvarna pitanja na koja ne znam tačan odgovor, da li biste, tradicionalni čitaoče Danasa, poverovali da govorim istinu? Verujem da ne biste. Ali, ja govorim istinu . Istina je da ne znam odgovor.


Naravno, mnogi već pretpostavljaju da je poslednja kap u čaši mog neznanja dosuta nakon intervjua koji je u utorak objavljen u beogradskom Kuriru, a koji je ovom listu dao naš ugledni dramaturg Nenad Prokić, sada i član, funkcioner najmlađe opozicione stranke LDP (Liberalno demokratske partije). Kažem da je to poslednja kap, jer je i pre ovog intervjua bilo naznaka o promeni kursa Srpske radikalne stranke. O tome je među prvima govorio Aleksandar Tijanić, ali kasnije, kada se on više nije bavio ovom idejom, ili je od iste možda odustao , mnogi istaknuti politički analitičari (pogledati: www.nspm.org.yu) često su je i razložno i ubedljivo razmatrali.

Međutim, Prokić je, u ovom kolopletu ipak iznenađenje, a svojim nedvosmislenim stavovima otklonio je stare, i otvorio nove nedoumice. Sam naslov intervjua "Čeda može i sa SRS" nije me fascinirao, jer naslov uvek može biti istrgnut iz konteksta, i često predstavlja samo dobar štos uređivačke ekipe, koja želi da nekom tekstu da posebnu atraktivnost.

Međutim, sam intervju, jače od naslova potkrepljuje tezu iz naslova. Nenad Prokić kaže da bi LDP mogao da sarađuje sa SRS, da je SRS autentična, konzistentna i iskrena stranka i da (Prokić) hoće da veruje da i SRS želi dobro ovom društvu. Na podsećanje novinara da je Čeda Jovanović, lider Prokićeve stranke, rekao (što je i, bar se tako mislilo, prirodno kada je reč o LDP, prim.aut.) da će ukoliko SRS osvoji vlast na sledećim izborima Srbija biti na ivici propasti, Prokić odgovara:

"Ne mora biti tako, ukoliko se SRS promeni. Ima naznaka da se oni menjaju i može se dogoditi da radikali postanu t i p i č n a evropska stranka. Nikada neću zaboraviti šta su radili za vreme Miloševića, ali mislim da to više nije ista partija ". DAKLE, ne sporim da je sve što je Nenad Prokić rekao možda sasvim tačno. Mnoge javne ličnosti slično misle, i SRS slično misli o sebi, i sve bi to bilo u redu samo kada, SRS upravo za čediste nije bila stranka zbog koje su kritikovali i DSS i DS, jer "nečinjenje ove dve demokratske stranke vodi pobedi radikala, što je propast za Srbiju ."


Moguće je da u LDP ne misle svi isto i da ovim neočekivanim Prokićevim stavovima u Kuriru, (koje nije izneo u nedavnom intervjuu listu Danas) demonstriraju, da osim struje bliske idejama Latinke Perović , imaju i radikalsku struju, koja bi mogla biti i frakcija u partiji koja je i sama nastala kao nepriznata frakcija DS.

Moguće je. Moguće je da se time demonstrira dosad neviđena demokratičnost i pravo na potpuno suprotstavljena mišljenja unutar iste stranke. Moguće je. No šta se time htelo, manje je bitno za javnost od pitanja na koje ponovo nemam odgovor: Zašto je ovako temeljno različit, kopernikanski javni diskurs Nenada Prokića - značajan utoliko što dolazi iz krugova bliskih najvećem antiradikalisti Čedi Jovanoviću - sasvim prećutan od strane Druge Srbije? Ako je Druga Srbija postala u međuvremenu Velika Srbija, u ovom času to možda nije moguće objaviti u Službenom glasniku, ali javna rasprava o toliko važnom pitanju ne bi smela izostati.


Ili, mislite da to uopšte ne zaslužuje pažnju?

 
     
     
 
Copyright by NSPM