Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

   

Zoran Knežević

Bitka za NIS ili proviziju

Oštro protivljenje opozicije i odbijanje dela vladajuće koalicije da u Skupštini Srbije, prošle subote, podrži vladin predlog da se po hitnom postupku donese Zakon kojim se od 1. oktobra ove godine ukida Naftna industrija Srbije i formiraju tri celine – javna preduzeća za transport nafte i naftnih derivata „Transnafta”, “Srbija gas” (transport, distribucija, skladištenje i trgovina gasom), i zatvoreno akcionarsko društvo NIS – samo je dokazala da se i da će se oko neophodne privatizacije NIS-a lomiti mnoga politička koplja i finansijski interesi.

Da je NIS „zlatna koka” koja se drugima ne prepušta tako lako pokazuju i neki podaci o poslovanju ovog javnog preduzeća. Tokom prošle godine NIS je ostvario promet od tri milijarde evra, i kako je nedavno na okruglom stolu o privatizaciji NIS-a, koju je organizovao Energdž Observer, rekao Đorđe Mihajlović, pomoćnik generalnog direktora NIS-a, “dao četvrtinu budžeta Srbije”.

Kritičari predloženog zakona kojim bi NIS bio podeljen na tri preduzeća a koja bi što pre bila prodata (pre svega rafinerije u Novom Sadu i Pančevu), tvrde da ga je Vlada Srbije donela na brzinu i da se u njemu ne precizira na koji način će se obaviti privatizacija, što „ostavlja prostor za malverzacije”. Brzina kojom je predlog donesen dodatno je podgrejala već postojeće sumnje javnosti i stručnih krugova da je „kupac profitabilnih delova NIS-a već određen i da je donošenje zakona neophodno za legalizaciju dogovorenog”.

Poslanik SDP-a u republičkom parlamentu Meho Omerović kaže da oni koji su u vladi pisali predlog pomenutog zakona nisu konsultovali sve partnere u vlasti, i da je predlog opasan jer će “onaj ko bude kontrolisao NIS (i EPS kome se takođe sprema ista sudbina) vladati i državom, zbog ekonomske snage ovih preduzeća”.

Vladin predlog privatizacije NIS-a, u suštini se zasniva na koncepciji “razdvajanja tehnoloških procesa u javnim preduzećima” i odvajanja sporednih delatnosti pri čemu najperspektivnije delove treba što pre prodati. Ovakav koncept podržala je svojim izjavama i Pirita Sorsa, šef misije MMF-a u Srbiji i Crnoj Gori, najavivši “podršku vladi da što pre raspiše konkurs za izbor privatizacionog savetnika, kako bi početkom naredne godine rafinerije u Pančevu i Novom Sadu bile prodate”. Iz Misije MMF-a vladi je savetovano da spreči NIS da “ulazi u bilo kakve velike kreditne obaveze i investicije pošto bi to moglo da umanji izglede za uspešnu privatizaciju”.

Stav rukovodstva NIS je, kako kaže direktor Mihajlović, da privatizaciji treba da prethodi restrukturiranje i modernizacija preko pretprivatizacionog kredita, jer bez toga nije moguće ispuniti cilj da se postane vodeća nacionalna kompanija na ovim prostorima, dobro uklopljena u regionalno tržište.

- Predlog i interes NIS i Srbije je etapna privatizacija koja omogućava ulazak strateških investitora kako bi se kroz strana ulaganja, investicije i moguću dokapitalizaciju podigla njegova vrednost. Smatramo da bi tek nakon toga trebalo ići na prodaju manjinskog dela kompanije, kaže Mihajlović.

U NIS-u se, kako je rekao Petar Stanojević, direktor za razvoj i investicije NIS-a, prednost daje nalaženju strateškog partnera koji bi, pre svega, “morao da se obaveže da će obezbediti uredno snabdevanje tržišta, kao i da se uključi u razvoj privrede kroz investicije i povećanje tržišne vrednosti kompanije”.

- Od strateškog partnera se očekuje da pruži garancije da neće biti otpuštanja radnika, kao i da će sprovoditi stimulativni socijalni program – istakao je Stanojević.

Da li je to upravo LUKOIL koji je pre dve godine za 117 miliona evra kupio Beopetrol? Stanojević kaže da “za NIS ne postoji idealan partner i da kompanija u ovoj fazi preispituje mogućnost saradnje na principu komplementarnosti svih ponuda”. Interesovanje za ulaganje i strateško partnerstvo sa NIS do sada su iskazali Shell (strateški konsalting), LUKOIL (sve oblasti poslovanja), mađarski MOL i domaća kompanija Petrobart (finansiranje razvoja rafinerija), slovenački Petrol (finansiranje postrojenja za proizvodnju dizel goriva). Veliko interesovanje pokazuju i OMV kao i izraelski Bejtmen, Britiš petroleum, ali i Credit Suisse i druge banke koje su spremne da ulažu u razvoj kompanije.

Najdalje je u tome otišao LUKOIL koji je sa NIS-om nedavno potpisao treći memorandum o saradnji, po kojem će ruska naftna kompanija dati NIS-u garancije za obezbeđenje kredita od pola milijarde dolara za obnovu rafinerija u Pančevu i Novom Sadu i formirati zajedničko preduzeće koje bi se bavilo uvozom i distribucijom nafte i naftnih derivata. NIS bi time trebalo da dobije i pravo učešća u koncesiji za zajedničko istraživanje i vađenje nafte u Angoli, ali i veći nastup na trećim tržištima.

Iako su mnogi, posle obelodanjivanja ovakvog sporazuma, bili spremni da tvrde da je to samo korak od punog strateškog partnerstva dve kompanije i da će se LUKOIL pojaviti kao konačan kupac NIS-a, namere Vlade Srbije i “packe” Misije MMF-a u SCG pokazuju da se u privatizaciji srpske naftne industrije mogu i te kako očekivati iznenađenja. Memorandum NIS-a i LUKOIL-a nije i ugovor o saradnji, iako ima najava da će prilikom predstojećeg dolaska Vagita Alegperova, prvog čoveka ruskog naftnog džina, u Beograd na otvaranje nove zgrade LUKOIL – Beopetrola, biti i potpisan sporazum o “preuzimanju” srpskih rafinerija.

- Svež kapital koji NIS može da dobije od LUKOIL-a mogao bi samo da poveća produktivnost naših rafinerija i poboljša kvalitet derivata koji se u njima proizvode. LUKOIL bi tražio da NIS kupuje naftu od njih i da im, tokom sledećih nekoliko godina, obezbeđujemo određene količine kvalitetnih derivata, smatra Srđan Popović, direktor pančevačke rafinerije.

U NIS-u kažu da bi realizacijom ovakvog posla kompanija kroz pet godina znatno povećala svoju vrednost koja, prema procenama stručnjaka, u ovom trenutku iznosi oko tri milijarde dolara. Ulaskom u strateško partnerstvo sa firmama koje bi ispunile sve uslove koje NIS navodi u svojim planovima, procenjuje se da bi u naredne dve godine vrednost kompanije mogla da bude podignuta na oko pet milijardi, a kako je rekao direktor Đorđe Mihajlović, “u najboljoj varijanti i na celih sedam milijardi dolara”.

- Prodaja NIS-a bi tada bila najcelishodnija i imala bi pun smisao, smatra Mihajlović.

Ipak, po svemu sudeći, konačnu reč daće Vlada Srbije, a prva najava onoga što ona planira bio je i predlog zakona o ukidanju sadašnje organizacije NIS-a.

Prema pouzdanim informacijama iz odlično obaveštenih izvora bliskih vladinim krugovima, poslu NIS-a sa jednom od najvećih svetskih naftnih kompanija, kakav je LUKOIL, ali i nekih drugih ozbiljnih interesenata, protive se neki od visokih vladinih funkcionera, zainteresovani da u što kraćem roku do srpskih rafinerija, postojećih i budućih naftovoda i gasovoda ali i mreže pumpi dođe kompanija koja već ima solidne pozicije u regionu.

- Zna se da će za dve godine kroz našu teritoriju prolaziti naftovod Konstanca – Omišalj. Ako se transport kroz teritoriju neke zemlje po barelu plaća od sedam do 12 dolara, onda je jasno da će onaj ko bude imao preduzeće za transport, a koje bi trebalo da se izdvoji iz NIS-a, ubirati pravo bogatstvo – objasnio je Meho Omerović jedan od najvažnijih razloga žurbe vlade da što pre rasparča i proda NIS.

Pomenutim naftovodom biće obezbeđivana nafta za sve zemlje kroz koje on prolazi, delimično će pokrivati potrebe Italije i drugih zapadnoevropskih zemalja i od Omišlja će tankerima biti slata po celom svetu; jasno je da je kontrola ključnih tačaka na naftnom putu “toliko profitabilna da je ludost propustiti je”.

Da neki članovi vlade u tom poslu imaju pomagače pokazala je i “procena” konsultantske kuće Dilojt i Tuš da srpska nacionalna naftna kompanija vredi “samo” 1,6 milijardi dolara. Ne ulazeći u stručnost ove procene, opravdano je zapitati se kako je moguće da sva imovina NIS-a i svi potencijali ove kompanije vrede tek polovinu sume koja se u naftaškim krugovima daje za NIS. Ukoliko se zna da je ova konsultantska kuće radila procenu vrednosti gotovo svih preduzeća kod kojih su se u privatizacionom procesu pojavljivali problemi i priče vezane za sumnjive transakcije, onda se procena može posmatrati kao “utiranje puta” za izglasavanje vladinog predloga brzog rasparčavanja i prodaje NIS-a.

Insistiranje misije MMF-a da se rafinerije u Novom Sadu i Pančevu što pre prodaju, kao i da se praktično spreči aranžman NIS-a i LUKOIL-a o investicijama u modernizaciju srpskih rafinerija, postalo je još jedan argument onih koji tvrde da je privatizacija srpske naftne industrije polje ukrštanja izuzetno velikih finansijskih ali i strateških interesa.

Prodaja rafinerija po zahtevu MMF-a drastično bi umanjila vrednost celog NIS-a, i time još više oborila cenu ostatka kompanije koja bi trebalo da se privatizuje.

U Naftnoj industriji Srbije smatraju da će ovim modelom privatizacije biti onemogućen razvoj kompanije pošto bi u tehnološkom procesu postojao prekid – NIS bi imao proizvodnju i distribuciju, ali ne bi imao preradu.

NIS je, inače, Vladi Srbije predloženo da se privatizacija odvija putem postupne prodaje vlasničkog udela u celokupnom NIS-u, a ne kroz prodaju pojedinih delova kompanije. Reorganizacija bi, smatraju u NIS-u, otklonila niz nedostataka koji su nastali prilikom formiranja preduzeća, kao što je formiranje firmi koje se u okviru NIS-a bave istom delatnošću.Rasplet priča oko privatizacije i prodaje Naftne industrije Srbije mogao bi da bude jasniji već 22. avgusta ove godine, za kada je Predrag Marković, predsednik Narodne skupštine, zakazao nastavak rasprave o predlogu Zakona o gašenju NIS-a.

Obaveze i tumačenja

U Memorandumu o ekonomskoj i finansijskoj politici Vlade Srbije, koji je MMF prihvatio, u maju ove godine, prilikom produžetka kreditnog aranžmana sa našom zemljom, prodaja srpskih rafinerija nije navedena kao stroga obaveza, dok se u saopštenjima MMF-a i izjavama njihovih predstavnika navodi da je „prodaja većinskog udela države u rafinerijama ključna obaveza za nastavak kreditnog aranžmana”.

 U pomenutom Memorandumu država se obavezala „da će organizovati tender za savetnika oko privatizacije NIS-a i prodaju većinskog udela države u rafinerijama početkom 2006. godine. Nekoliko dana kasnije u saopštenju MMF-a piše “da bi privukla neophodne investicije za rafinerije, vlada planira da u prvoj polovini 2006. godine proda većinski udeo u njima kvalifikovanom strateškom investitoru”.

Preuzmi me

U Narodnoj skupštini Republike Srbije povučen je iz procedure Predlog zakona o preuzimanju kojim je investitor koji preuzme kontrolni paket akcija jedne firme trebalo da bude obavezan da otkupi i sve ostale ponuđene akcije – do 100 odsto. Koliko je ovo rešenje milo investitorima, pokazuju uporedni podaci o broju ponuda za preuzimanje iz ove i prošle godine. Tokom prvih šest meseci prošle godine Komisija za hartije od vrednosti odobrila je 12 ponuda za preuzimanje akcija, a tokom prvih šest meseci ove godine kreatori čak 47 ponuda požurili su da preduhitre novi zakon.

Objavljeno u NIN-u br. 2848

 
     
     
 
Copyright by NSPM