Dragan Bujošević
Eto Tomi radosti
Dejan Mihajlov i Dragan Maršicanin ocigledno žive u zabludi
da ma šta uradili ili rekli radikal gubi u drugom krugu. Zbog toga
vladin kandidat ima sve manje šanse da se dokopa drugog kruga
Tomislav
Nikolic, zamenik Vojislava Šešelja, haškog pritvorenika, može da
pobedi u drugom krugu! Da li je ovo jeres? Nije! To je samo jedan
od i te kako mogucih ishoda predsednickih izbora u Srbiji, koji
su iz nekog razloga radikalno odbacivali svi posmatraci ovdašnje
politicke scene i svi njeni akteri osim, naravno, radikala. Ali,
taj ishod postaje onoliko realniji posle izjave Dejana Mihajlova,
šefa Izbornog štaba Dragana Maršicanina, da su Boris Tadic i Zoran
Živkovic (drugi DOS-ovski premijer) saucesnici u ubistvu prvog DOS-ovskog
premijera Zorana Đindica.
Izjava Mihajlova dovodi u pitanje stereotip stvoren u medijima
pod uticajem komentatora srbijanske politicke utakmice da bi u drugom
krugu mnogo više šansi za uspeh imao Dragan Maršicanin, kandidat
vladajuce koalicije (ne baš precizan izraz jer partije koje cine
vladinu skupštinsku vecinu imaju dvojicu predsednickih kandidata
Dragana Maršicanina i Ivicu Dacica) nego Boris Tadic, prvi covek
Demokratske stranke. Jednostavno, ta izjava pokazuje koliko je velika
provalija izmedu DSS “zilota” i DS “evropejaca”.
“Do juce sam verovao da Nikolic sigurno gubi u drugom krugu. Juce
se nešto dogodilo, zbog cega sada nisam potpuno siguran u taj sud.
Ako kljucno izborno pitanje postane ‘Ko je ubio Zorana Đindica’,
onda se smanjuje mogucnost da kandidat demokratskog bloka pobedi
Nikolica u dugom krugu”, kaže Dušan Pavlovic, doskorašnji saradnik
Instituta G17+, a sada istraživac americkog Džeferson instituta.
Stav Đorda Vukadinovica, urednika casopisa “Nova srpska politicka
misao” i najcitiranijeg domaceg politickog analiticara je: “Nikolic
je favorit ovih izbora, bez obzira da li je rec o prvom ili drugom
krugu. U prvom je apsolutni favorit, u drugom ce borba biti neizvesnija.
Veoma sam skeptican prema tvrdnji da kandidat takozvanog demokratskog
bloka, ma ko to bio, automatski pobeduje u drugom krugu. Ali, jesam
blizak uverenju da Maršicanin ima vece šanse protiv Nikolica u drugom
krugu. Medutim, verujem da u ovom trenutku Tadic ima vece šanse
za ulazak u drugi krug od Maršicanina.”
Za ove stavove Vukadinovica i Pavlovica nije kljucna izjava Mihajlova.
Istraživac Džeferson instituta misli da je preokret nastao pojavljivanjem
Milorada Lukovica/Ulemeka, a da njegovo svedocenje na sudu može
da ima “zemljotresne posledice na politicku scenu”. Vukadinoviceva
prica ima dužu istoriju. On veruje da je postojanje “takozvanog
demokratskog bloka iluzija ili manipulacija, da njega jednostavno
nema na politickoj sceni, da se jedino naziru njegovi obrisi u korpusu
glasaca” i, što je za ovu pricu najvažnije, da se “svi veliki sukobi,
ratovi, obracuni, podmetanja i poturanja, afere i kontraafere u
poslednje tri godine dešavaju upravo unutar tog bloka”.
O podelama u korpusu glasaca NIN je pisao ( broj 2770, 29.1.2004,
tekst “Kakvi lideri, takvi i biraci”). Najsažetije: od 2000. godine
izbori pokazuju da antimiloševicevski korpus (DS, DSS, GSS, G17+,
SPO, NS...) ima izmedu dva i dva i po miliona glasaca, promiloševicevski
blok (SRS, SPS, SSJ...) izmedu milion i po i dva miliona glasaca.
Antimiloševicevski blok se deli na dva dela koji se uslovno mogu
nazvati demokratama reformistima i demokratama tradicionalistima.
Raspored tih snaga, izmenjen je posle obrazovanja vlade Vojislava
Koštunice, jer je G17+ iz reformskog prešao u tradicionalisticki
blok.
Ali, ljudi koji su glasali za G17+ na izborima u decembru 2003.
godine jednostavno ne mogu da idu protiv svoje prirode. Pošto oni
jesu natprosecno obrazovani i natprosecno kriticni prema stranci
za koju su se opredelili i natprosecno lako kažnjavaju greške lidera
kojima su ukazali poverenje...G17+ je znatno smanjio broj svojih
simpatizera. Dovoljno je za to bilo samo što poslanici G17+ nisu
listom bili protiv Zakona o pomoci haškim pritvorenicima. Izjava
Mihajlova samo je pogoršala to stanje. To se vidi i iz komentara
na sajtu B92 vesti da je rukovodstvo G17+ iznenadjeno tvrdnjama
Mihajlova. “Zar ne vidite da DSS uopšte ne drži do vas iz G17+ i
SPO, zar vam nije dosta blacenja”, “Ja sam vaš birac G17+ na izborima
i zato vas molim da pod hitno napustite ovu prljavu kampanju koju
vodi DSS i povucete vaše politicare. Posle ovakve bljuvotine Mihajlova
i Maršicanina glasacu za Tadica, mada nisam imao namere”, “E pa
gospodo iz G17+ i SPO iskocite iz vladajuceg voza na vreme. Bolje
malo ugruvan nego politicki mrtav”, “Najvece razocaranje za mene
je G17+, ako imaju malo morala treba da se povuku iz vlade i daju
podršku Tadicu”, “Koji ste, bre, vi slepci! DSS vas šetka k’o Talijan
majmuna, a vi ništa. Sram vas bilo!”...I da ne nabrajamo, mnogo
je više onih koji kude saradnju G17+ sa DSS, nego što hvale njegovu
hladnu glavu koja je evo i ovoga puta poslala razumni protest DSS-u
zato što ih nije obavestio o saopštenju Mihajlova nego su za njega
saznali iz medija. Pisci komentara na sajtu B92, da li to treba
napomenuti, jesu upravo pripadnici onog korpusa koji se oznacava
kao demokratski reformatori, ma šta to znacilo.
Vukadinovic, kome niko ne može da prigovori da je protivnik DSS-a,
kaže da je Maršicaninov problem što on u startu gubi podosta glasova
i što mora da se bori da ih zadrži, pa tek onda da pocne da osvaja
nove iznad broja na kome se DSS zaustavio na prethodnim izborima.
“U startu, Maršicanin nema sve glasove koji su dobili DSS, G17+,
SPO i NS na parlamentarnim izborima, dok ce Tadic sigurno imati
više nego što je dobio u decembru 2003. godine”, tvrdi Vukadinovic.
Koliko je to glasova sa kojima po istraživanjima javnog mnjenja
raspolažu predsednicki kandidati? NIN je konsultovao nekoliko agencija
koje nisu voljne da saopšte svoje rezultate, ali se provereniji
istraživaci slažu da je u ovom trenutku Tomislav Nikolic na 33 odsto
glasova, Boris Tadic na 25, Dragan Maršicanin na 19, Bogoljub Karic
od 6 do 12 odsto, Ivica Dacic od tri do pet odsto. To bi znacilo
da u ovom momentu Nikolic ima 1,1 milion glasova, Tadic - 900 000,
Maršicanin - 680 000, uz procenjenu izlaznost od oko 54 odsto.
Ako prode u drugi krug i ako hoce da pobedi Nikolica, Maršicaninu
treba bar pola miliona Tadicevih glasova. Sa izjavom Mihajlova svakako
ih nece dobiti. Sa Koštunicinom tvrdnjom da im ne treba nicija pomoc
u drugom krugu, još manje. Sa kampanjom u kojoj Maršicanin kaže
da su Tadicevi glasaci glasaci mafije, takode ih nece privuci na
svoju stranu. Takva kampanja produbljuje jaz izmedu dva korpusa
takozvanog demokratskog bloka, ali i odvraca prirodne glasace tog
bloka od izbora.
Milka Puzigaca, iskusna istraživacica javnog mnjenja, direktorka
agencije “Sken”, kaže da nijedni izbori dosad nisu toliko zavisili
od kampanje kao predstojeci predsednicki. Njena napomena broj dva
je da istraživaci teško da mogu da predvide rezultate izbora drugog
kruga, jer oni su više posledica “politickog dogovora, nego izvornih
opredeljenja i naklonosti biraca”. Konacno, izuzetno oprezna Milka
Puzigaca za taj drugi krug tvrdi: “Ako 27. juna na izbore izade
manje od 44 odsto upisanih biraca, šanse za pobedu Tomislava Nikolica
drasticno rastu.”
Dušan Pavlovic, koji od juce ne veruje cvrsto u pobedu demokratskog
kandidata u drugom krugu, kao utehu i sebi i glasacima takozvanog
demokratskog bloka pripoveda iskustvo Slovacke. Tamo je izgledalo
da ce Mecijar zbrisati u drugom krugu Gašparovica. Ipak, Slovaci
su dve nedelje pred ulazak u Evropsku uniju, gle cuda, izglasali
Gašparovica.
Naravno, setili ste se Nikole Pašica koji je Srbima porucio da
je on Gledston (britanski premijer) isto toliko koliko su i Srbi
- Englezi.
Legija: za i protiv
Dušan Pavlovic: “Mislim da je izjava Dejana Mihajlova upucena Legiji,
u smislu šta se od njega ocekuje da kaže, a da nije poruka namenjena
birackom telu Srbije. U svakom slucaju, Legijino svedocenje 10.
juna na sudu može da ima zemljotresne posledice na politicku scenu
Srbije. Samo ce jedan dan ostati do izborne tišine da se ono demantuje,
a demanti ionako nema snagu vesti koju opovrgava. Legijino svedocenje
jedino može da šteti Tadicu i Nikolicu i nikako ne može da kompromituje
Maršicanina.”
Đorde Vukadinovic: “Legijino svedocenje može da izazove efekte
tek u drugom krugu izbora. Mislim da ono ne koristi Maršicaninu,
iako je to rasprostranjeno uverenje. Legija polarizuje biracko telo
na grupu koja ne sumnja da je on heroj i žrtva lažnih optužbi i
grupu koja je sigurna da je on serijski ubica. Maršicaninovi biraci
su nekakva zlatna sredina, malo ih je u ove dve krajnje suprotstavljene
grupe. S druge strane, Tadic, koji kao Hudini spaja vatru i vodu,
dobijajuci sve komplimente za nastavak Đindicevih reformi i otresajuci
sa sebe sve primedbe za loš rad Đindicevih ministara ili bliskih
saradnika - ima manevarski prostor da ublaži težinu mogucih Legijinih
optužbi.”
|