Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

PRENOSIMO

Prenosimo Danas 30/31 okt. 2004

   

Pogled iz Cavtata

Vilijem Montgomeri

U Iraku se ponavlja vijetnamska katastrofa

Narednog utorka, u Sjedinjenim Americkim Državama bice održani izbori na razlicitim nivoima, ukljucujuci i nadmetanje za predsednika izmedu sadašnjeg predsednika Džordža Buša i njegovog demokratskog izazivača Džona Kerija. Iako je uvek postojalo veliko interesovanje za ishod, ono je ovaj put posebno izraženo. To je delom zato što sva istraživanja raspoloženja biraca pokazuju mrtvu trku, ali postoji još jedan faktor. Cesto se cuje kako razlike izmedu americkih politickih partija nisu tako velike, kad se uporede s evropskim partijama. Nije tako ovaj put. U slucaju unutrašnjih, a tako i spoljopolitickih pitanja, kandidati i njihove partije široko se razilaze. Simpatizeri obojice kandidata osecaju se veoma strastveno kad je rec o njihovom izboru. Izlaznost ce, bar prema americkim standarima, biti visoka.

Mandat predsednika Buša dominantno su obeležili teroristicki napadi 11. septembra 2001. i njihove posledice. Svoju energiju, vreme i pažnju - on i njegovi kljucni savetnici, kao što su potpredsednik i sekretar za odbranu - posvetili su onome što su nazvali rat protiv terorizma. Usledile su borbe najpre u Avganistanu, a onda u Iraku, uz znacajan broj vojnika u obema zemljama. To je, takode, dovelo do osnivanja novog vladinog ministarstva - Ministarstva za unutrašnju bezbednost, i radikalno povecalo antiteroristicki stav širom Sjedinjenih Država. Predsednik zaista veruje da smo danas isto toliko u ratu kao što smo bili tokom Drugog svetskog rata i ucinio je sve što je mogao da ocuva ovu ratnu atmosferu.

Sjedinjene Države su danas sve više podeljene u dva približno podjednaka tabora. Jedan se slaže s naglaskom na kontraterorizam, podržava odluku da se napadne Irak i ukloni Sadam Husein i vidi predsednika Buša kao posvecenog, sasvim izvesno, ratnog komandanta. Oni vide njegovog izazivaca kao slabog i nesigurnog u svojoj poziciji i manje sposobnog da predvodi naše trupe. Bušova kampanja je stalno gadala u ove teme sa izvesnim uspehom. Jezgro republikanskih simpatizera je i mnogo konzervativnije, suprostavlja se abortusu i protiv je kontrole oružja.

Kerijevi simpatizeri su na drugoj strani liberalniji, i verovatnije, u manjini, razocarani ratom u Iraku i njegovim implikacijama po Sjedinjene Države; zabrinuti su zbog sporog ekonomskog rasta; zabrinuti su zbog visokih troškova zdravstva, uznemireni onim što vide kao naglasak Bušove administracije na podršku najbogatijim Amerikancima na racun najsiromašnijih; uznemireni kvarenjem imidža Amerike u svetu.

Kao službenik Ministarstva inostranih poslova koji je živeo u inostranstvu proteklih 27 godina, iskusio sam stalne promene u mišljenju sveta o Sjedinjenim Državama. Bilo je uzbudljivih trenutaka kao što je bio izliv dobre volje u Bugarskoj prema Sjedinjenim Državama, nakon obaranja komunisticke vlade 1990. godine. Secam se dobro podrške i solidarnosti u citavom svetu posle teroristickih napada 11. septembra. Strastno sam branio našu politiku sredinom osamdesetih godina kad su mnogi Evropljani kršili ruke zbog naše oštre pozicije tokom hladnog rata prema bivšem Sovjetskom Savezu. Ali, nikad nisam pomišljao da cu videti takav stepen odbojnosti, neodobravanje, pa cak i mržnje koja sada postoji prema Sjedinjenim Državama, cak i u zemljama koje su nam tradicionalno bliske. Na nesrecu, malo Amerikanaca shvata u potpunosti dubinu takvih osecanja ili njihove posledice. To su izazvali i politika sadašnje administracije, ali i nacin na koji je sprovodena takva politika. Jedna od naših velikih snaga - sposobnost i spremnost da idemo sami kad je neophodno - pretvorena je u slabost preteranom upotrebom, rekao bih cak i zloupotrebom. Umesto da bude sredstvo u krajnoj nužidi, kad je rec o pitanjima vitalnim za nacionalnu bezbednost Sjedinjenih Država, unilateralizam je postao gotovo rutinska opcija pri izboru.

Predsednik Buš nece promeniti svoju politiku ili pogled na svet, ukoliko pobedi. Ali kako ce ova politika biti formulisana i primenjena, zavisi mnogo od potpredsednika Cejnija i viših funkcionera Kabineta, kao što su državni sekretar i ministar odbrane. U vašingtonskim krugovima uzima se zdravo za gotovo da državni sekretar Pauel nece ostati i drugi mandat, u svakom slucaju. Bilo je, takode, periodicno i glasina o sekretaru za odbranu Ramsfeldu, ali ne u istom stepenu izvesnosti. Kako su ovi položaji popunjeni, govori nam mnogo o tome šta da ocekujem ako Buš bude ponovo izabran.

Ukoliko Keri preovlada, njegova administracija ce ispoljiti daleko više fleksibilnosti povodom pitanja kao što su Protokol iz Kjota o globalom zagrevanju i Medunarodnom krivicnom sudu. Ali kljucna razlika ce biti glavni napor da se normalizuju naši odnosi u svetu i demonstrira da su Sjedinjene Države spremne i u stanju da rade s medunarodmim organizacijama na problemima od zajednickog interesa. Kontraterorizam bice tretiran kao jedno od vitalnih pitanja, ali nece biti jedina pokretacka snaga naše politike kao što je danas. Bušova administracija gleda na druge zemlje najviše kroz prizmu njihovog odgovora na rat protiv terorizma. Kerijeva administracija imala bi iznijansiraniji pogled, koji bi verovatno doveo do boljih odnosa s nekim od naših tradicionalnih evropskih saveznika. U isto vreme, Keri i njegovi spoljnopoliticki savetnici mogli bi da zauzmu pristrasniji prilaz prema nekim od kljucnih saveznika u ratu protiv terora, kojima nedostaje ucinak u drugim važnim pitanjima.

Ironicno, kad je rec o najznacajnijem pitanju od svih, Iraku, vidim malo izgleda za napredak ili promene u politici, bez obzira na to ko pobedi na izborima. Cinjenica je da je Bušova administracija uvukla Sjedinjene Države u istinski katastrofalnu situaciju bez povoljnog ishoda na vidiku. Takva situacija ce nastaviti da usisava naša sredstva - i živote - u neposrednoj buducnosti. Moja generacija doživela je katastrofu Vijetnama i sve ovo deluje suvuše slicno. Poput Vijetnama, nijedan americki predsednik jednostavno ne može naglo da napusti Irak, pošto je ogroman potencijal za nastavljanje potresa, nasilja i regionalnu nestabilnost, koji dolazi iz Iraka. Vijetnam je naneo glavnu štetu moralu i efikanosti naše vojske i predvidjam da ce Irak uciniti isto. To ce, takode, oduzeti svakoj administraciji sposobnost da rukovodi drugim neophodnim inicijativama, jer ce žiža neminovno biti na Iraku. Tako nešto važice bez obzira na to ko pobedi u novembru. Štaviše, cena vodenja rata vremenom ce neizbežno smanjiti sredstva na raspolaganju za druge inicijative (ukljucujuci pomoc centralnoj i istocnoj Evropi u okvidu SEED fonda), a takode povecati americki budžetski deficit uz pretnju povecanja inflacije.

Glavni Kerijev izazov, ako pobedi, bice da pokuša da razradi naš izlazak iz ove situacije u Iraku, a da ga ne pretvori u debakl ili raj za nasilje i terorizam. Jedan od njegovih prvih testova bice da se vidi može li da ubedi neke od evropskih saveznika da budu od pomoci. Nece biti lako, ali srecom oni ce uglavnom videti da nije u njihovom interesu da Sjedinjene Države ostanu izolovane.

U Kerijevoj administraciji bice malo promena u politici prema Balkanu, prevenstveno zato što je za vreme Buša malo promenjena stara politika Klintonove administracije. Ono što ce se verovatno promeniti jeste da ce Kerijeva administracija, narocito ona u kojoj su pojedinci kao što su Ricard Holbruk i Džozef Bajden, ispoljiti daleko više interesovanja za Balkan nego što su pokazali predsednik Buš i njegovi savetnici. Odluka Bušove administracije da prepusti Evropskoj uniji da formuliše politiku i pravac, bice promenjena i mi cemo ponovo steci smisao za aktivizam koji nedostaje našoj politici i prilazu regionu vec izvesno vreme.

Može se, takode, ocekivati i snažna podrška Bosni (imajuci u vidu kljucnu Holbrukovu ulogu u Dejtonskom sporazumu) i Medunarodnom krivicnom sudu za bivšu Jugoslaviju. Ocekujem, takode, da demokratska administracija bude aktivnija u nastojanju da razreši situaciju na Kosovu, pre ranije nego kasnije, i vrlo je verovatno da ce to biti nezavisnost u okviru sadašnjih granica Kosova.

Konacno, nadam se da ce bez obzira na to ko pobedi na sledecim izborima, imenovati kao državnog sekretara ili nacionalnog savetnika za bezbednost nekog ko ima stvarnu stratešku viziju. Narednih 20 godina stavice pred svet ogromne izazove: uticaj i ulogu Kine; uticaj rasta stanovništva u nerazvijenim zemljama, pitanja islamskog fundamentalizama; ulogu Rusije; Severnu Koreju; krizu na Bliskom istoku, nestašicu izvora, posledice stalnog globalnog zagrevanja, da pomenem neke. Svi ti izazovi vape za vizijom kako se efikasno pozabaviti njima. Kao što sad vidim, suviše dugo smo se koncentrisali na taktiku. Vreme je da razmišljamo stateški.

 
     
     
 
Copyright by NSPM