Pogled
iz Cavtata
Vilijem Montgomeri
U Iraku se ponavlja vijetnamska katastrofa
Narednog
utorka, u Sjedinjenim Americkim Dravama bice odrani
izbori na razlicitim nivoima, ukljucujuci i nadmetanje za predsednika
izmedu sadašnjeg predsednika Dorda Buša i
njegovog demokratskog izazivača Dona Kerija. Iako je uvek
postojalo veliko interesovanje za ishod, ono je ovaj put posebno
izraeno. To je delom zato što sva istraivanja raspoloenja
biraca pokazuju mrtvu trku, ali postoji još jedan faktor. Cesto
se cuje kako razlike izmedu americkih politickih partija nisu tako
velike, kad se uporede s evropskim partijama. Nije tako ovaj put.
U slucaju unutrašnjih, a tako i spoljopolitickih pitanja, kandidati
i njihove partije široko se razilaze. Simpatizeri obojice kandidata
osecaju se veoma strastveno kad je rec o njihovom izboru. Izlaznost
ce, bar prema americkim standarima, biti visoka.
Mandat predsednika Buša dominantno su obeleili teroristicki
napadi 11. septembra 2001. i njihove posledice. Svoju energiju,
vreme i panju - on i njegovi kljucni savetnici, kao što
su potpredsednik i sekretar za odbranu - posvetili su onome što
su nazvali rat protiv terorizma. Usledile su borbe najpre u Avganistanu,
a onda u Iraku, uz znacajan broj vojnika u obema zemljama. To je,
takode, dovelo do osnivanja novog vladinog ministarstva - Ministarstva
za unutrašnju bezbednost, i radikalno povecalo antiteroristicki
stav širom Sjedinjenih Drava. Predsednik zaista veruje
da smo danas isto toliko u ratu kao što smo bili tokom Drugog
svetskog rata i ucinio je sve što je mogao da ocuva ovu ratnu
atmosferu.
Sjedinjene Drave su danas sve više podeljene u dva priblino
podjednaka tabora. Jedan se slae s naglaskom na kontraterorizam,
podrava odluku da se napadne Irak i ukloni Sadam Husein i
vidi predsednika Buša kao posvecenog, sasvim izvesno, ratnog
komandanta. Oni vide njegovog izazivaca kao slabog i nesigurnog
u svojoj poziciji i manje sposobnog da predvodi naše trupe.
Bušova kampanja je stalno gadala u ove teme sa izvesnim uspehom.
Jezgro republikanskih simpatizera je i mnogo konzervativnije, suprostavlja
se abortusu i protiv je kontrole oruja.
Kerijevi simpatizeri su na drugoj strani liberalniji, i verovatnije,
u manjini, razocarani ratom u Iraku i njegovim implikacijama po
Sjedinjene Drave; zabrinuti su zbog sporog ekonomskog rasta;
zabrinuti su zbog visokih troškova zdravstva, uznemireni onim
što vide kao naglasak Bušove administracije na podršku
najbogatijim Amerikancima na racun najsiromašnijih; uznemireni
kvarenjem imida Amerike u svetu.
Kao slubenik Ministarstva inostranih poslova koji je iveo
u inostranstvu proteklih 27 godina, iskusio sam stalne promene u
mišljenju sveta o Sjedinjenim Dravama. Bilo je uzbudljivih
trenutaka kao što je bio izliv dobre volje u Bugarskoj prema
Sjedinjenim Dravama, nakon obaranja komunisticke vlade 1990.
godine. Secam se dobro podrške i solidarnosti u citavom svetu
posle teroristickih napada 11. septembra. Strastno sam branio našu
politiku sredinom osamdesetih godina kad su mnogi Evropljani kršili
ruke zbog naše oštre pozicije tokom hladnog rata prema
bivšem Sovjetskom Savezu. Ali, nikad nisam pomišljao da
cu videti takav stepen odbojnosti, neodobravanje, pa cak i mrnje
koja sada postoji prema Sjedinjenim Dravama, cak i u zemljama
koje su nam tradicionalno bliske. Na nesrecu, malo Amerikanaca shvata
u potpunosti dubinu takvih osecanja ili njihove posledice. To su
izazvali i politika sadašnje administracije, ali i nacin na
koji je sprovodena takva politika. Jedna od naših velikih snaga
- sposobnost i spremnost da idemo sami kad je neophodno - pretvorena
je u slabost preteranom upotrebom, rekao bih cak i zloupotrebom.
Umesto da bude sredstvo u krajnoj nuidi, kad je rec o pitanjima
vitalnim za nacionalnu bezbednost Sjedinjenih Drava, unilateralizam
je postao gotovo rutinska opcija pri izboru.
Predsednik Buš nece promeniti svoju politiku ili pogled na
svet, ukoliko pobedi. Ali kako ce ova politika biti formulisana
i primenjena, zavisi mnogo od potpredsednika Cejnija i viših
funkcionera Kabineta, kao što su dravni sekretar i ministar
odbrane. U vašingtonskim krugovima uzima se zdravo za gotovo
da dravni sekretar Pauel nece ostati i drugi mandat, u svakom
slucaju. Bilo je, takode, periodicno i glasina o sekretaru za odbranu
Ramsfeldu, ali ne u istom stepenu izvesnosti. Kako su ovi poloaji
popunjeni, govori nam mnogo o tome šta da ocekujem ako Buš
bude ponovo izabran.
Ukoliko Keri preovlada, njegova administracija ce ispoljiti daleko
više fleksibilnosti povodom pitanja kao što su Protokol
iz Kjota o globalom zagrevanju i Medunarodnom krivicnom sudu. Ali
kljucna razlika ce biti glavni napor da se normalizuju naši
odnosi u svetu i demonstrira da su Sjedinjene Drave spremne
i u stanju da rade s medunarodmim organizacijama na problemima od
zajednickog interesa. Kontraterorizam bice tretiran kao jedno od
vitalnih pitanja, ali nece biti jedina pokretacka snaga naše
politike kao što je danas. Bušova administracija gleda
na druge zemlje najviše kroz prizmu njihovog odgovora na rat
protiv terorizma. Kerijeva administracija imala bi iznijansiraniji
pogled, koji bi verovatno doveo do boljih odnosa s nekim od naših
tradicionalnih evropskih saveznika. U isto vreme, Keri i njegovi
spoljnopoliticki savetnici mogli bi da zauzmu pristrasniji prilaz
prema nekim od kljucnih saveznika u ratu protiv terora, kojima nedostaje
ucinak u drugim vanim pitanjima.
Ironicno, kad je rec o najznacajnijem pitanju od svih, Iraku, vidim
malo izgleda za napredak ili promene u politici, bez obzira na to
ko pobedi na izborima. Cinjenica je da je Bušova administracija
uvukla Sjedinjene Drave u istinski katastrofalnu situaciju
bez povoljnog ishoda na vidiku. Takva situacija ce nastaviti da
usisava naša sredstva - i ivote - u neposrednoj buducnosti.
Moja generacija doivela je katastrofu Vijetnama i sve ovo
deluje suvuše slicno. Poput Vijetnama, nijedan americki predsednik
jednostavno ne moe naglo da napusti Irak, pošto je ogroman
potencijal za nastavljanje potresa, nasilja i regionalnu nestabilnost,
koji dolazi iz Iraka. Vijetnam je naneo glavnu štetu moralu
i efikanosti naše vojske i predvidjam da ce Irak uciniti isto.
To ce, takode, oduzeti svakoj administraciji sposobnost da rukovodi
drugim neophodnim inicijativama, jer ce ia neminovno
biti na Iraku. Tako nešto vaice bez obzira na to ko pobedi
u novembru. Štaviše, cena vodenja rata vremenom ce neizbeno
smanjiti sredstva na raspolaganju za druge inicijative (ukljucujuci
pomoc centralnoj i istocnoj Evropi u okvidu SEED fonda), a takode
povecati americki budetski deficit uz pretnju povecanja inflacije.
Glavni Kerijev izazov, ako pobedi, bice da pokuša da razradi
naš izlazak iz ove situacije u Iraku, a da ga ne pretvori u
debakl ili raj za nasilje i terorizam. Jedan od njegovih prvih testova
bice da se vidi moe li da ubedi neke od evropskih saveznika
da budu od pomoci. Nece biti lako, ali srecom oni ce uglavnom videti
da nije u njihovom interesu da Sjedinjene Drave ostanu izolovane.
U Kerijevoj administraciji bice malo promena u politici prema Balkanu,
prevenstveno zato što je za vreme Buša malo promenjena
stara politika Klintonove administracije. Ono što ce se verovatno
promeniti jeste da ce Kerijeva administracija, narocito ona u kojoj
su pojedinci kao što su Ricard Holbruk i Dozef Bajden,
ispoljiti daleko više interesovanja za Balkan nego što
su pokazali predsednik Buš i njegovi savetnici. Odluka Bušove
administracije da prepusti Evropskoj uniji da formuliše politiku
i pravac, bice promenjena i mi cemo ponovo steci smisao za aktivizam
koji nedostaje našoj politici i prilazu regionu vec izvesno
vreme.
Moe se, takode, ocekivati i snana podrška Bosni
(imajuci u vidu kljucnu Holbrukovu ulogu u Dejtonskom sporazumu)
i Medunarodnom krivicnom sudu za bivšu Jugoslaviju. Ocekujem,
takode, da demokratska administracija bude aktivnija u nastojanju
da razreši situaciju na Kosovu, pre ranije nego kasnije, i
vrlo je verovatno da ce to biti nezavisnost u okviru sadašnjih
granica Kosova.
Konacno, nadam se da ce bez obzira na to ko pobedi na sledecim izborima,
imenovati kao dravnog sekretara ili nacionalnog savetnika
za bezbednost nekog ko ima stvarnu stratešku viziju. Narednih
20 godina stavice pred svet ogromne izazove: uticaj i ulogu Kine;
uticaj rasta stanovništva u nerazvijenim zemljama, pitanja
islamskog fundamentalizama; ulogu Rusije; Severnu Koreju; krizu
na Bliskom istoku, nestašicu izvora, posledice stalnog globalnog
zagrevanja, da pomenem neke. Svi ti izazovi vape za vizijom kako
se efikasno pozabaviti njima. Kao što sad vidim, suviše
dugo smo se koncentrisali na taktiku. Vreme je da razmišljamo
stateški.
|
|