Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Komentari

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Komentari

Djordje Vukadinović

DSS na prekretnici

 

Skupština Demokratske stranke Srbije s razlogom je izazvala značajnu pažnju srpske političke javnosti. Iako istisnuti iz svih centara vlasti na saveznom, republičkom i pokrajinskom nivou, i bez obzira na to što je već poodavno prošao njihov postpetooktobarski politički zenit, DSS i Vojislav Koštunica ostaju važan činilac srpske politike. Uprkos višegodišnjoj negativnoj kampanji kojoj su bili izloženi, svojim propuštenim prilikama i brojnim političkim autogolovima, to su još uvek najrespektabilniji lider i (pojedinačno) najjača stranka u Srbiji, i to je činjenica o kojoj bi - umesto što je prećutkuju - verovatno morali ozbiljnije povesti računa kako domaći tako i strani politički faktori i analitičari srpskih (ne)prilika. Baš kao što bi, sa svoje strane, Koštunica i DSS morali ozbiljno da preispitaju da li su i koliko i oni sami doprineli svojoj trenutnoj političkoj marginalizaciji. 

 

Još je rano za konačnu ocenu da li je u DSS-u dovoljno shvaćeno da za njihove nevolje nisu krivi samo vlastoljubivost njihovih političkih protivnika i nesklonost dominantnog dela medjunarodne zajednice. Upravo protekla stranačka skupština je u svakom slučaju bila idealno i samo delimično iskorišteno mesto za ovo samokritičko suočavanje. Razume se, nije došlo do nekog unutrašnjeg rascepa, kakav je najavljivan, a još više priželjkivan u pojedinim medijskim i političkim krugovima. Svakome ko iole poznaje situaciju u DSS-u, stranački mentalitet, kao i razmere Koštuničine unutarstranačke harizme, bilo je jasno da je tako što bilo apsolutno nerealno očekivati. To, medjutim, ne znači da nema nataloženog nezadovoljstva u nižim ešalonima DSS, pa čak i u samom vrhu, i da ono, barem posredno, nije došlo do izražaja prilikom glasanja za članove Glavnog odbora, a još više u upadljivom izostanku sa svih kadrovskih lista Ljiljane Nedeljković, doskorašnje moćne šefice Koštuničinog predsedničkog kabineta i glavne mete DSS-ovih unutarstranačkih nezadovoljnika. Isto tako, upadljivo je i da su sa skraćenog, što će reći - još ekskluzivnijeg - spiska partijskih potpredsednika, osim “regionalnih” potpredsednika sa manjom specifičnom težinom, otpali i Zoran Šami i Obren Joksimović, kao personifikacije dva paralelna, a disonantna i uzajamno isključujuća DSS-ova tona (uslovno rečeno, pro-dosovski i pro-radikalski), koji su često  (i to, čini se, ne samo u javnosti) stvarali dosta konfuzije u pogledu “autentične” stranačke melodije.   

 

Nameće se zaključak da je DSS poslednjom skupštinom u velikoj meri priznao jalovost svog dosadašnjeg kursa i krenuo putem njegove tihe revizije – naravno, ne u smislu odustajanja od strateške nacionalno-demokratske orijentacije, koja im je, uostalom, donela i, uprkos svemu, očuvala veliku popularnost na srpskoj političkoj pozornici, već u cilju korekcije onoga što je svo ovo vreme, po oceni većine nepristrasnih posmatrača, predstavljalo njihov ključni politički hendikep. Da li će u tome uspeti, tj. da li će i kako ubuduće kombinovati političku principijelnost sa političkim pragmatizmom, operativnošću i delotvornošću, što je ona bitna vododelnica koja političku stranku razlikuje od, recimo, debatnog kluba, otvoreno je pitanje. No, već samo uvidjanje problema nužan je i prvi činilac njegovog, eventualnog, razrešenja. U DSS-u su, izgleda, konačno shvatili da problem postoji, i da se, baš kao i unutrašnji antagonizam na liniji mladi-stari, veterani-pridošlice, dosoklasti i dosoljupci, neće rešiti sam od sebe. Po svemu sudeći, protekla skupština DSS okončana je umerenim trijumfom mladjih i beskompromisnijih dosoklasta, kao i implicitnim zaključkom da je trajno i sistemsko odsustvo iz vlasti rdjava opcija za DSS - a za Srbiju još i više.

 

Koštunica i njegov “renovirani” DSS u svakom slučaju će i dalje biti važan i nezanemarljiv faktor srpske političke scene. Dobro bi bilo da i oni sami, kao i njihovi protivnici, to što pre shvate i iz toga izvuku odredjene pouke.         

hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM