Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Komentari

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Komentari

 

Nikola Ivanovic

SLOVO O POLITICKIM AVANTURISTIMA

"Da cudno li s glave pogibosmo" - Njegos

Citao sam da u Australiji zive buldog-mravi. Kad se ovaj neobican buldog-mrav (bulldog-ant), presijece, nastaje borba izmedju glave i repa: glava napada svojim ujedanjem, a rep se hrabro brani svojim ubadanjem. Borba obicno traje pola casa, dok ne umru ili dok ih drugi mravi ne odvuku kao novu lovinu. Ovaj primjer mogao bi biti poucan za "hladnoratovsku eru" srpsko-crnogorskih raskola, koju nikada nije zelio narod, nego politicke "elite," drzavni funkcioneri ili fikcioneri, koji dozivljavaju vlast kao sudbinu. U pokusaju razaranja ove prirodne drzavne cjeline, jedan dio zavadjene politicke elite zastupao je sakatu politiku - "mozemo sami," a drugi, “neka samo idu”. Nije receno kako? Jer, u temelju svakog projekta demokratske politike treba da stoji i precizan opis nacina realizacije tog projekta. A gradjani procjenjuju njegovu valjanost i na izborima daju ili uskracuju podrsku i povjerenje nosiocima takvih projekata. Prije svega treba sagledati i posljedice, a ne samo podrzavati namjere i vjerovati na rijec.

 

Kako to drugi rade? Zbog toga pominem primjer iz jedne nedavne izborne trke za guvernera americke drzave Floride. Kada se vodila ova izborna trka, (kraj oktobra 2002) boravio sam u Orlandu. Odzzavani su predizborni skupovi, dijeljeni leci.Glavni oponent Dzeba Busa izgubio je izbore, zbog obecanja bez pokrica. Rekao je "da moze", a nije odgovorio - kako? Naime, obecao je da ce za nize socijalne kategorije, prije svega za penzionere nizih primanja, smanjiti participaciju za placanje ljekova, cak za 90%. Inace, ljekovi su skupi u SAD, a u Kanadi su drasticno jeftiniji, zbog cega ih mnogi tamo preko prijatelja nabavljaju i vracaju u zemlju koja ih proizvodi. Upravo preko skupih ljekova finansiraju se mamutski istrazivacki projekti, kako bi farmaceutska industrija SAD uspjesno vodila bitku za primat u svijetu. Dakle, gradjani su nakon ovog olakog obecanja politicara trazili odgovor na pitanje – kako i odakle ce se namiriti sredstva za poklonjene ljekove. Nije uslijedio precizan odgovor i, kako je pisala stampa, sljedbenici kandidatu nijesu vjerovali i "darodavac" je izgubio izbore.

 

Kod nas, medjutim, obecanja ne obavezuju politicare. Kod nas su izbori  - utakmica u nadvikivanju i laganju. Ta kvazi-demokratska lakrdija obezbjedjivana je uz upotrebu krupnih rijeci kao sto su “suverenost”, “trans-evropske integracije” i sl. Rimljani su vladali narodima pomocu gesla Panem et circenses, ("hljeba i zabave"). Danasnju zamenu za rimski Koloseum predstavlja drzavna televizija, svojevrsna industrija svijesti koja po volji mocnika proizvodi i oblikuje svoj virtuelni svijet. Zato je politicari grabe, stite i brane kao zenicu oka (pogledajmo sastave i igre oko TV Savjeta), iako je krste kao "servis gradjana". U crnogorskim uslovima, takva televizija je imala za cilj – i u dobroj meri je u tome uspela – da iz svesti gradjana eliminise sva stvarna zivotna pitanja i logicnu pomisao da se suverenitet ne moze graditi na donacijama i ispruzenoj ruci.

 

LIDERSKI VAKUUM

Kada su u nas nestajale vodje, ili diktatori, svejedno, uvek je, bez izuzetka, nastajala surova bitka za njihovo politicko nasledje. Politicka istorija tokom posljednjih 70 godina nam je to jasno potvrdila.Zato mislim da je za razumijevanje balkanskih politickih zapleta nuzno sagledati ih u kontekstu liderskog vakuuma. Nakon odlaska velikana (sa i bez navodnika), spretna i beskrupulozna politicka sitnez preuzimala je poluge vlasti. Podjimo redom. Zar smrt kralja Aleksandra Karadjordjevica, Josipa Broza i politicka smrt Slobodana Milosevica ne potvrdjuju tezu o presudnoj ulozi politicke "sitnezi"? Ostavimo trenutno po strani politicku ostavstinu Karadjordjevica i Josipa Broza. Nakon njihove smrti, u oba slucaja, drzavna cjelina koja je u svetu imala visok rejting srusena je zarad zadovoljenja politickih apetita minornih "poglavica". Pogledajmo pad Milosevica. Na prvi pogled nelogicno, najzesce instrumentalizovanje crnogorske javnosti u bici za nezavisnu Crnu Goru krenulo je svom snagom – tek poslije pada Milosevica. Iz jedne grupe "uskracenih" intelektualaca, uglavnom - dokolicara, formirano je politicko jezgro, koje se pocelo baviti politikom, zatim istorijom, kojima  su daleko od nje. Istoriju je, navodno, trebalo "preispitati." Preispitivanje je radjeno u trouglu: porijeklo-jezik-crkva, dakle, samih fundamenata nacionalnog bica. Izvrsena je rekonstrukcija politicke atmosfere i modelovanje, odnosno, prekomponovanje javnog mnjenja.

 

Banalna grabez i svadje oko vlasti, sto je dodatna hrana separatizmu, pracena je staljinistickim manirom dijeljenja funkcija u okviru partijskih kruzoka, ili koalicionih patuljaka, visokolicitirano tzv. evropejstvo i anacionalna politika, ekstremno favorizovan ultraliberalizam, kojega se odricu nasi demokratski uzori na zapadu. Podijelili drzavu na dva dijela, Sjevernu i Juznu Jugoslaviju, pridruzujuci se sudbini usamljene Sjeverne i Juzne Koreje, odnosno SCG. Podijeljeno je ono sto je za civilizovan svijet nedjeljivo. Razbijena je jedna prirodna politicka cjelina i time otvoren prostor za njihovo daljnje drobljenje. U modernom svijetu dolazi do integracija ljutih, cak visevjekovnih neprijatelja (Njemacka - Francuska), a u nas se dezintegracije zagovaraju kao “civilizacijska tekovina”. Mnoge drzave koje cine mjesavinu vjera, nacija i rasa ostaju homogene kada je u pitanju drzavni rezon. Ujedinjeni stojimo, podijeljeni padamo, precutno je americko drzavno nacelo. Danasnje stvaranje Sjeverne i Juzne Jugoslavije, odnosno zajednice Srbije i Crne Gore, stvar je spolja nametnutog kompromisa medju ovdasnjim politickim glavarima.  Da se nije umijesala EU i njen reprezentant Havijar Solana, koji je diskretno pritiskajuci usaglasavao stavove srbijanskog "pragmaticnog" Vozda i dva crnogorska Serdara, zajednicka drzava bi odavno otisla na dobos.

("Hag je nasa pobjeda.Treba reformisati srpsku pravoslavnu crkvu" govore nasi "evropejci" na drzavnim funkcijama u SCG). Dakle, bjezimo jedni od drugih, kod kuce, a idemo u zagrljaj Evropi, ne definisuci svoju cijenu. Ni jedna moderna evropska drzava ne odrice se nacionalnog identiteta. Ni jedna evropska vlada ne smije zucnuti o reformi crkve i njene autonomije. U Hrvatskoj, nasem susjedu, crkva je oslonac ocuvanja nacionalnog identiteta i potpora odbrani drzavnih interesa. Nasi europejci, nadripoliticari bili bi u stanju, na spoljni mig, da u nju udare nogom i za dvije nedjelje, na o-ruk, "reformisu" instituciju staru dva milenijuma.

 

U krpljenju nove drzave imali smo dva v.d. predsjednika. Jedan to vise nije. U trecem pokusaju tokom sest mjeseci, napokon izabran je predsjednik Crne Gore. Od 458.000 upisanih biraca za njega je glasalo oko 139.000.. Preko polovine biraca bojkotovalo je izbore. Ni jedan predsjednik do sada nije dobio ovoliko malo glasova - a da bude izabran Ne bi trebalo ulaziti u analizu - iz kojih je geografskih podrucja dobio vecinu, niti u njihovu nacionalnu strukturu - ako bi se radilo o gradjanskoj drzavi. Medjutim, gradjanska drzava jos nije konstituisana na rusevinama prethodne Jugoslavije. A kad ce - ne zna se. Da se radi o gradjanskim drzavama ne bi se moglo desiti da preko pola miliona gradjana nakon izgona ne mogu se vratiti na svoja vjekovna ognjistaali pa su izgubili i domovinu i imovinu. Treba reci da nacionalne manjine u Crnoj Gori uglavnom su revnosniji glasaci. Oni cini gotovo 25% birackog tijela, ili nesto preko 112 000 biraca. Moglo bi se reci da predstavljaju motornu snagu u projektovanju nezavisne drzave, (u daljem tekstu NDCG). Njihovi reprezentanti, to javno potvrdjuju i u drzavnim i nedrzavnim institucijama. U ovoj izbornoj sesiji i odmjeravanju snaga integrista i separatista - integristi nijesu imali svog predsjednickog kandidata. Zbog toga nije izaslo na izbore 52% biraca. Izigrali su sljedbenike zbog medjusobnih stranackih nadgornjavanja. Ponovio se nesporazum iz daleke izborne 1925. godine, kada se crnogorski glavari Radikalne stranke nijesu mogli pogoditi ko je nosilac zajednicke liste za sedam crnogorskih izbornih srezova pa je Nikola Pasic, nakon pismene zamolnice juzne brace, detasirao dr Milana Stojadinovica da udje u izbornu trku. ( I tada kao i sada carovala je logika - ja do njega). Medusobna surevnjivost i sujeta tesko se uklapaju u demokratka nacela jednakosti. Jednakost se trazi, ali samo sa "onima gore." Ne iskljucujem mogucnost da su partijske vezane trgovine i koalicioni marifetluci preliveni iz DOS-ovog Beograda na grad pod Goricom. ("Podla dusa, oslobodivsi se jarma, sama ugnjetava" - F.M. Dostojevski).

 

Filip Vujanovic je nakon ove majske pobjede najavio da ce Crna Gora "laganim korakom ici ka Evropi." U pozadini toga podrazumijeva se stav: Mozemo sami, no sto! Ali izostao je odgovor na pitanje: Kako i sa kim? Politicari u demokratskom svijetu daju obecanja, uz obaveznu argumentaciju - kako ih realizovati. Takva obrazlozenja nasi politicari ne daju - i pobjedjuju, u Crnoj Gori pet puta zaredom, na rijec. (Prisjecam se obecanja od 1989-2003: Nova razvojna filozofija, prva ekoloska drzava na planeti, srecna privatizacija - vaucerizacija, mediteranska drzava, turisticki tigar na Mediteranu, mozemo sami, neovisna drzava, uz nagovijestena ogromna nalazista nafte u priobalju). (Evo sta nam je obecao DOS u svom programu "Za demokratsku Srbiju," uoci izbora 2000 godine: "Prekinuti macehinski odnos vlasti prema gradjanima. Sa radikalnim promenama pocecemo od sebe samih.Ovim dokumentom koji potpisujemo s punom odgovornoscu, obavezujemo se da obnovimo poverenje gradjana u drzavu, da iskorenimo korupciju u upravnim organima i javnim ustanovama i zajedno krenemo u sveobuhvatne reforme")

 

(Do)sadasnji "trijumf" mogu tumaciti i nevoljnom materijalnom situacijom u Crnoj Gori, kada se za vrijeme sankcija i ekonomske blokade "namicalo" spretno i brzo. Ko je to uspijevao i na koji nacin, dobro je poznato. Medjutim, vecina je uplasena od prijetece najavljene nemastine. I najpametnija gladna riba zagrize udicu. Zbog toga nametnut je slogan: Kako god zivio, samo da mi je da - prezivim. Ako se gradjaninu nametne rizik u izboru - ukoliko ne glasam za istoga da moze izgubiti i onu crkavicu sto ima - onda savjest postaje rastegljiva. U tom obezbijedjenom prezivljavanju apaticnih biraca nametnut je novi slogan: "Mozemo sami."Izgleda da svuda postoje granice, koje je opasno prekoraciti, jer kad je prekoracis, ne mozes vise nazad. Sjecam se napisa rodonacelnika "Dukljanstva" u jednom crnogorskom nedjeljniku: “Opameti se Filipe”. Izgleda da se sadasnji predsjenik Crne Gore (inace, rodjen u Beogradu) koji je ranije oznacavan kao "pro-srpska opcija", najzad “opametio”, uslisio preporuku DANU akademika i sada nema povratka. Za predsjednika Crne Gore izabran je Beogradjanin, sto se, koliko znam, jos nikada nije desilo Srbiji.

 

CRNA (DUKLJANSKA) GORA U DVOSTRUKOM TRANSU

 

Od tridesetak zemalja evro-azije samo je ostala nepromijenjena vlast u Kazahstanu i Crnoj Gori! To je moguci planetarni kuriozum koji nam je predocio novi godisnjak - Tajmov Almanah. Poput kagana Kazahstana ni Montenegrini nijesu mijenjali vlast jos od onog zemana "antibirokratske revolucije". Jedino ove dvije vlasti nijesu isle u opoziciju, nego su nastavile kontinuitet vladanja. Vratimo se nasim obecanjima - bez pokrica. Dakle, pored onih, sto zastupaju sakatu politiku "mozemo sami," postoji u Srbiji njihov pandan sa jos sakatijom politikom – “sta ce nam Oni?”, ne dajuci odgovor na pitanje - da li su im balast protagonisti separatisticke  politike u Crnoj Gori, ili, pak, geografski prostor, na kome zivi istorodan narod. I jedna i druga "elita" vidjela je "srecnu buducnost" njihovih podanika u presijecanju naroda, poput onog australijskog mrava, na dva dijela. U zastupanju te politicke pustolovine, "finkcionera" obje republike, gdje jedni druge smatraju balastom, blefiraju se neke trans-evropske integracije, preko domacih dezintegracija. Ovdje prednjace crnogorski “europejci”, koji su isli na dvostruko poricanje: poricali su svoje porijeklo, transformisuci se u neke "Dukljane" i odricali su se svoga suvereniteta i identiteta u korist dva Transa: (trans-evropske i trans-atlantske integracije). Kad se laze ko smo, sta smo ili sto cemo biti, mi se ne vracamo sebi, nego bjezimo od sebe.  Tesko moze opstati drzava NDCG konstituisana na permanentnom antisrpstvu ("velikosrpski imperijalni ciljevi"). Tzv. velja srpska zavjera nije dokazana (niti ce), a siroko reklamirano novo bratstvo crnogorskih “naroda i narodnosti” nije potvrdjeno, dokle god “braca” razroko gledaju prema svojim maticama. Na tim sumnjivim premisama projektuje se buducnost i daje garancija za cjelovitost buduce drzavice. Istina, pored samodovoljnosti crnogorskoj javnosti  potura se i iluzija o nezavisnoj Crnoj Gori kao - faktoru stabilnosti na Balkanu. U tom kontekstu, nije se zgoreg setiti kako je prosla  SFRJ koja je takodje svojevremeno smatrana faktorom evropske stabilnosti. A onda je ta laz pukla k'o zvecka. Sada je Evropi, cini se, stalo do mira, narodu do boljeg zivota, a vlastima, izgleda, samo do - vlasti.

 

Valja se osvrnuti na jedan “kategoricki politicki imperativ” crnogorskih zvanicnika, izgovoren u crnogorskom parlamentu, bas uoci potpisivanju Ustavne povelje o zajednickoj drzavi. Crna Gora bice nezavisna drzava za tri godine, glasi ovaj tvrd politicki iskaz.(1). Ovaj politicki imperativ da ce Crna Gora biti nezavisna za tri godine rezultira nizom neizbeznih i vise-manje katastorofalnih posljedica: podstaknuti raskoli, crnogorsko-crnogorski sukob, medjurepublicki hladni rat… Cinjenicama se ne gleda u oci, a posebno stranackoj homogenosti jednonacionalnih partija. Mislim da su takvom politikom, uz odsustvo drzavnog rezona, ostala nebranjena geografska podrucja od Bara i Ulcinja do Tuza, Plava, Gusinja i Vusanja. (Tuzi i Gusinje su zatrazili formiranje "svojih" opstina, gdje su vecina Albanci, kako bi citav istocni prigranicni pojas bio zaokruzen). U Boki Kotorskoj se vrse pripreme za formiranje nove partije, hrvatske nacionalne manjine, koja, prema osmisljenim TV prezentacijama hrvatske drzavne televizije ("Korijeni"), ne priznaje da je manjina. Ovim politickim voluntaristickim izletima vodece DPS, naravno, terciraju jednonacionalne, manjinske partije. Ipak, u poslednji cas, prije cina ostvarenja pomenutog kategorickog imperativa i svog politickog nauma, vlast kao da je pokazala neku politicku obazrivost. Da li je najzad uocena provalija izmedju ideje NDCG i njenog ostvarenja? Malo verovatno.

 

"ALBANSKO PITANJE" U VERZIJI AMERICKIH LOBISTA

Crnogorski (kao i srpski) vladajuci politicki faktori sistematski ignorisu cinjenicu da se, putem poznatih i nepoznatih lobija, u svetu stvara javno mnjenje o “istorijskoj nepravdi” ucinjenoj Albancima nakon balkanskih ratova. Pomenucu samo jedan, ali znacajan primjer, kako americki reprezantativni casopis prikazuje status Albanaca. (3). Ova uticajna publikacija dala je svoje vidjenje nesporazuma na Balkanu, postavljajuci kao centralno tzv. "albansko pitanje". Izmedju ostalog, u sirem prilogu na 32 strane, uz 30 kolor-fotografija i dvije mape, casopis pristrasno daje pristinsko vidjenje blize i dalje albanske istorije. Tamo, izmedju ostalog, pise da su velike sile nametnule granice Albanije 1913. godine i da je jedna polovina Albanaca ostala van te Albanije. Tako da je jedna polovina nastavila da zivi na Balkanu van nametnutih granica, na Kosovu, u Crnoj Gori, Makedoniji i Grckoj.U Albaniji ih ima 3.200.000, u Jugoslaviji 2.000.000, Makedoniji 500.000, Grckoj 350.000. U Italiji (Kalabrija i Pulja) 350.000. Posebno se naglasava da je nakon nametnutih granica poslije balkanskih ratova ostalo  van nove drzave Albanije 3.2 miliona Albanaca. Zelio sam da ove brojke americkog casopisa provjerim, tim prije sto su, izgledalo mi je, brojke "naduvane, kako bi se zaostrilo "albansko pitanje." Podaci o broju Albanaca su drugaciji: Albanija 3.955.684; Srbija 1.751.222;Makedonija 473.812; USA 130.976; Italija 124.145; Grcka 65.309; Crna Gora 42.270; Turska 21.356; Hrvatska 6.357; Kanada 5.725; Bosna i Hercegovina 5.511; Slovenija 2.101; Australija 1.145. Jezik albanski, vera - islam (suniti) 70 odsto,hriscani 30 odsto, od toga 20 odsto pravoslavci, 10 odsto katolici). (4). Americki casopis pokazao je "manjak" 700.000 Albanaca u svojoj zemlji, a "visak" u njenim susjedima za nekih 930.000! Zbog cega? Izlisan je odgovor. Ovaj, izuzetno luksuzno opreljen casopis, istice da su mnogi Albanci na Balkanu, koji su bili Hriscani, primili islam za vrijeme turske vladavine, kojoj se suprotstavio njihov legendarni heroj Skenderbeg. Pored toga, istice se, da su Albanci dali nekoliko vatikanskih zvanicnika.

 

U USA su dobro organizovani, (130.000), posebno njihova poveca kolonije u Njujorku. Drze do svoje tradicije, naglasava se u pomenutoj publikaciji, medju njima i izuzetno uglednih porodica, recimo Diogardi, a jedan od njih bio je kongresmen (Dzosef Diogardi). U tom kontekstu se naglasava da je tokom vojne NATO kampanje, (april 1999) Albanska zajednica, ("American Civil Ligue"), u Njujorku formirala je brigadu ("Atlantic Brigade") - sa 385 albanskih Amerikanaca koji su se borili u okviru vojske KLA na Kosovu. Na jednoj od brojnih slika pokazane su gusle (!?), kao njihov nacionalni instrumenat. Uz repriziranu sintagmu "nametnute granice," i "nezavidan polozaj" pokazane su "masovne grobnice" sirom Kosova, gdje je stradao narod, nakon krojenja "nametnutih granica" 1913, (citaj nepravednih). Na mapi naznacen je zavidan prigranicni prostor Crne Gore gdje takodje zive Albanci, kao vecinsko stanovnistvo. Inace, u prilogu se istice da su Kosovari 50 godina izolovani od matice, poprimili drugaciji nacin ziviota pa ne teze Velikoj Albaniji, "od koje strepe okolni hriscanski narodi". Istina nije pedeset - nego devedeset godina. Izgleda da je casopis preokrenuo istorijski kalendar i poceo racunanje vremena od Musolonijeve okupacije iz drugog svjetskog rata kada je bila formirana tzv. Albanija sa Kosovom i Metohijom i podrucjima Crne Gore sa granicom na rijeci Cijevni, na tri kilometra od Podgorice.

 

I ove puzajuce prijetnje, kao i one vezane za Boku Kotorsku i oba Sandzakata iz turska zemana, kao da niko ne vidi u Crnoj Gori, niti pozicija, pa ni dio raspadnute koalicione opozicije, nove drzave SCG. Kome prijeti veca puzajuca opasnost? Mislim, manjoj republici, Juznoj Jugoslaviji, cija politicka "elita" u samoizabranoj izolaciji i zastite od "naslednog neprijatelja", tzv. srpske hegemonije, oslanja se na bocno dobrosusjedsko partnerstvo, reklo bi se danas na dva zastitnika, a sutra, ako postane nezavisna drzava, dvije - za nju - velesile, koje bi mogle biti njeni hegemoni. Odbacujuci oslonac zaledja, te opasnosti u Crnoj Gori neko ne zeli da vidi, ili se glumi nepopravljiva naivnost, radi ocuvanja gole vlasti. Na to je svojevremeno maestralno upozoravao kralj Nikola, kao i svih sedam vladara iz porodice Petrovica, koji su se, bez izuzetka, izjasnjavali kao predvodnici porobljenog juznog srpskog plemena. Sada se pjevaju neke druge pjesme crnogorskim drumovima. Potpredsjednik skupsine Crne Gore (Rifat Rastoder) ponudio je Predlog Zakona o nacionalnim manjinama gdje se pored Bosnjaka (Muslimana), Hrvata i Albanaca i Srbi svrstavaju u manjinski narod. (5). Posto se nije vrsio popis stanovnistva od 1991., izgleda da bi neko zelio da prije najavljenog popisa u Crnoj Gori, najavljenog za novembar 2003. godine, cim prije strpa Srbe u nacionalnu manjinu.

.

 

DOBROVOLJCI ZA UBISTVO DRZAVE

Gdje su i zbog cega potrazeni saveznici za ubistvo i Trece Jugoslavije? A svaka Jugoslavija, sto vrijeme vec potvrdjuje, bila je bolja od ovoga dobijenog medjunarodnog protektorata pod imenom Drzavna zajednica Srbije i Crne Gore. Politicke elite su uglavnom trazile uporiste za razaranje cjeline u omedjenom nacionalnom prostoru. Prethodne balkanizacije Balkana bile su u stvari bitke za politicke rezervate. Vec danas, mogli bi reci, da je sve veci broj gradana Crne Gore koji se suprotstavlja ubistvu i ove drzave. Covjek umire tek kad sve u njemu pristane na smrt, (Gete). Zbog toga se u Crnoj Gori postavilo pitanje kvalifikovane ili gradanske vecine, kojim bi se verifikovao pokop drzave. Zvanicna vlast trazi u tom naumu podrsku proste vecine. Ne brine ih sto je u Crnoj Gori oko 50% za, a negdje 50% protiv zajednicke drzave, a od tog broja moguce 25% (koje cine nacionalne manjine), izjasnjavaju se za secesiju, gledajuci razroko na svoje matice. Ocito, mi nijesmo ni SAD ni Svajcarska, gdje dominira gradjanska svijest i lojalnost drzavi, nego dio Balkana, gdje uglavnom nacionalne manjine ne interesuju prava, nego teritorije i drzava. Oni su daleko od jevrejska precutna tri pravila, kojih se drze kao rasuti narod sirom planete, zahvaljujuci tome oni su ostali i opstali. Prvo, cuvati Bibliju i jezik predaka. Drugo, nauciti jezik zemlje u kojoj se zivi. Trece, braniti zemlju u kojoj se zivi. Ne bih isao u spekulacije gdje bismo danas bili i koliko bi nas opstalo i ostalo da smo ovu jevrejsku logiku slijedili - braniti zemlju u kojoj se zivi - zvali se mi Albanci, Hrvati, Muslimani, Srbi, Crnogorci, crnogorski Bosanci, odnosno Bosnjaci, Makedonci, svejedno. Dok biljezim ove redove sjetih se ovacija na proslogodisnju utakmici kadetske odbojkaske reprezentacije Jugoslavije i Turske odigrane u Novom Pazaru, kada su turske odbojkasice docekane u Sandzaku ovacijama i poklicima dobrodoslice Bosnjaka Novog Pazara, a pobjednicku ekipu Jugoslavije ispratili su gledaoci zvizducima, uz poklice: "Ovo nije Srbija!". Veliki turski reformator Kemal-pasa Ataturk obracunao se sa turskom trulezi i povukao je Tursku ka prosvijecenoj Evropi. Upravo taj genijalni Evropejac, Kemal-pasa Ataturk, gajio je velike simpatije sa prijateljskim srpskim narodom. Izgleda da anahrona feudalna svijest iz turskoga zemana nije jos skoncala na dijelu "brdovitog Balkana." Vrijeme je pokazalo i istorijsko iskustvo potvrdilo da gdje ne postuju zemlju njeni podanici, slijedi nesreca za sve – medusobno istrebljivanje, etnicko ciscenje, genocid, po cemu je prepoznatljiv Balkan. A stvaranje koalicija za jednokratnu upotrebu nekih partijskih lidera sa "saveznicima," koji svoju drzavu dozivljava kao tudju, vodi rasulu vlastite drzave. Radi se o politicarima darovite neuracunljivosti, koji misle od rucka do rucka. Zbog toga Balkan, koji se i dalje prepoznaje po fenomenu "balkanizacije", ostaje ziva rana civilizovanog svijeta.

 

Da zakljucimo. Na podrucju male Crne Gore, zaprepascujucom brzinom, formirane su tri politicke (ili interesne) grupe, koje se bore za prevlast. Prvu grupu cine crnogorski secesionisti, koji "mogu sami", drugi politicki blok okuplja stranke koje se bore za opstanak zajednicke drzave, dok je treci blok  precutna koalicija koju uglavnom cine albanske i bosnjacko-muslimanske partije, koje zele da Crna Gora bude sama, to jest, usamljena i da se napokon odvoji od Srbije. Tada ce lakse rjesavati svoje nacionalne "uskracenosti". Da li ce se tada Crna Gora naci izmedju dvije drzave, za nju velesile, koja imaju teritorijalne pretenzije? (Licno mislim da ce se tada zaljuljati jedinstvo i u Crnoj Gori i u Srbiji zbog separatistickih tendencija u obje osamostaljene drzave). Za sada, prva i treca politicka grupacija u Crnoj Gori cine homogenu cjelinu u realizaciji zadatog politickog projekta, dok su drugu vjesto zavadile medjusobne sujete, kojima je, bar su predsjednicki izbori pokazali, vaznije medjusobna bitka u nadgornjavanju, nego drzavni rezon. Crna Gora tavori u protivrjecnostima. Izbori su vladi potvrdili legalitet, mada ne treba smetnuti s uma da, kao sto smo rekli, blizu dvije trecine Crnogoraca nece ono sto hoce njihova vlada.

 

(1): Stampu od 9. jan.2003.

(2): ("Danas," 5. II 2003).

(3): (Nacional Geographic, Vol. 197, No.2, february, 2000)

(4): (Mile Nedeljkovic: "Leksikon naroda sveta - covjecanstvo 2000.

"Izdavac Srpska knjizevna zadruga i Sluzbeni list Beograd, 2001).

(5): "(Dan, 13. maj '03).

 

Beleska o autoru:

 Nikola Ivanovic, Milvoki; N. Downer av. 3935, Milwaukee, WI- 53211, USA; e-mail: nivanovic@webcominc.com tel. (991) 414 - 3324844.

Rodjen u Danilovgradu, Crna Gora, novinar i publicista vanstranacke orjentacije. Zavrsio studije  filozofije u Sarajevu. Radio kao novinar i urednik sarajevskog Oslobodjenja, pomocnik sekretara i sekretar za informacije Crne Gore od 1984-91, direktor i glavni i odgovorni urednik Pobjede (1992-94), tada jedinog dnevnog lista u Srnoj Gori, director Radio Jugoslavije 1994-1998. Dok je  bio na godisnjem odmoru u SAD, na predlog JUL-a, 2.jula 1988 smaknut sa funkcije direktora, bez obrazlozenja, i na tu funkciju, po odluci Savezne vlade imenovan portparol JUL-a Ivan Markovic. Ostao u SAD. Objavljene knjige: Receno ili precutano, intevjui sa zanimljivim licnostima - Vojvoda Djujic, Milovan Djilas, Aleksandar Karadjordjevic, Dobrica Cosic, Jefto Pavic.izd. Oktoih i Knjizevne novine - Enciklopedija (1993).  Skupa vlast- jeftina drzava, 2000. (Politika objavila feljton od 15 maja do 1. juna 2001). Vlast i drzava - Crna Gora i Srbija – kraj ili nastavak fenomena balkanske destrukcije, izd. Pesic i sinovi, Beograd, oktobar 2002.

 

 

 

 

hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM