Ko
im
daje
pravo?
Branko
Dragas
Zašto
vanredno
stanje?
Razumeo
bih
da
su
uveli
vanredne
mere
u,
recimo,
policiju,
sudstvo
i
deo
specijalnih
vojnih
jedinica.
Zadatak
policije
je
da
otkrije
i
uhvati
ubice.
Nakon
toga,
policija
predaje
zlocince
sudu.
I
sud
onda
donosi
kaznu.
Sve
po
slovu
zakona.
Ali,
vlast
je
izgubila
glavu.
Posle
tragicne
smrti
ideologa
reformi,
njegovi
politicki
naslednici
su
se
uplašili
da
ne
izgube
vlast.
Požurili
su
stoga
da
što
pre
uvedu
vanredno
stanje.
Nisu
sacekali
ni
da
sahrane
mrtvaca,
a
vec
su
poceli
nad
njegovim
lešem
politicku
harangu
protiv
svih
onih
koji
misle
drugacije.
Kakvi
su
to
ljudi?
Ko
im
daje
pravo
da
lešinare
nad
tragicnom
sudbinom
pokojnika?
Ponižavaju
citav
srpski
narod
koji,
poštujuci
pravoslavne
obicaje,
nikada
ne
bi
narušio
mir
pokojnika.
Otkud
tolika
propaganda
i
ostrašcenost?
Zašto
se
anatemišu
politicki
protivnici?
Da
li
su
politicki
protivnici
istovremeno
i
zlocinci?
Ko
hoce
da
uguši
demokratiju
u
Srbiji?
Nesposobni
politicari
na
vlasti
uvode
vanredno
stanje
da
bi
zabranili
demonstracije,
okupljanja,
štrajkove
i
slobodna
tumacenja
analiticara
naše
zbilje.
Zašto
zabranjuju
štrajkove?
Kakve
veze
imaju
štrajkovi
nezadovoljnih
radnika
sa
ubistvom
premijera?
Nisu
štrajkaci
ubili
premijera
vec,
prema
zvanicnoj
optužnici,
ljudi
okupljeni
oko
kriminalca
koji
se
tajno
vidao
i
dogovarao
sa
premijerom.
Otkuda
tolika
mržnja
prema
novinarima,
analiticarima
i
kolumnistima?
Cega
se
plaši
vlast?
Istine?
Istinu
ne
mogu
zabraniti
vanrednim
stanjem.
Samo
ce
još
više
pogoršati
ionako
rovitu
politicku
situaciju.
Vanrednim
stanjem
se
ne
stvara
legenda.
Legendu
ne
stvaraju
mediji,
ni
uredbe
Vlade.
Legende
se
stvaraju
same.
Na
svim
medijima
nastupaju
samo
istomišljenici.
Prepoznajem
jednu
istu,
dogmatsku
i
manipulatorsku
ruku
koja
kroji
saopštenja
i
doliva
ulje
na
vatru.
Namerno
se
plaši
narod.
Caša
je,
kažu
glasnogovornici
reformi,
prelivena.
Dva
potpredsednika
Vlade
traže
linc
za
pojedine
novinare,
analiticare
i
kolumniste.
Njih
optužuju
da
su
produžena
ruka
organizovanog
kriminala.
Oni
su
placeni
da
promovišu
organizovani
kriminal.
Njima
treba
suditi
kao
ubicama
i
podstrekacima.
Svi
kriticari
reforme
su
takode
ubice.
Kakvo
je
ovo
ludilo?
Nesposobna
vlast
širi
paniku
da
bi
prikrila
svoju
odgovornost.
Zar
ubistvo
nije
moglo
biti
spreceno?
Posle
ubistva
niko
nije
dao
ostavku.
Niko
nije
smenjen.
Isti
ljudi
vode
nas
i
kroz
vanredno
stanje.
Jedna
stranka
zloupotrebljava
tragican
dogadaj.
Proglašavanjem
vanrednog
stanja
okovali
su
glas
javnosti,
vezali
ruke
svim
slobodoumnim
ljudima
dok
svakodnevno
državni
funkcioneri
lincuju
neistomišljenike
preko
svih
medija.
Zar
je
to
demokratija?
Zar
takvim
politickim
zlostavljanjem
misle
da
udu
u
Evropu?
Jednoumlje
na
pocetku
novog
milenijuma
nije
moguce.
Javnost
ce
ih
zbog
toga
politicki
kazniti.
Vrlo
brzo.
Zabranama
i
pretnjama
ne
mogu
se
rešavati
ozbiljni
društveni
problemi.
Umesto
što
okrivljuju
analiticare
i
kolumniste,
bilo
bi
bolje
da
su
otvorili
sve
medije
za
te
ljude.
Više
ljudi
više
vidi
i
više
zna.
Demokratija
je
uvek
za
onoga
koji
suprotno
misli.
Osvetljavanjem
problema
sa
svih
strana
i
otvorenim
razgovorom
lece
se
društvene
nepravilnosti.
Javnost
je
najbolji
sudija.
A
naša
javnost
zna
da
sudi.
Zbog
toga
je
toliko
ljudi
došlo
na
sahranu.
Gradani
traže
odlucan
obracun
države
sa
kriminalom.
Gradani
traže
da
se
uradi
ono
što
je
davno
propušteno
i
zbog
cega
je
glavom
platio
premijer
države.
Ne
sme
se
poigravati
sa
ljudskim
osecanjima.
Ni
pokojnik
to
nije
zaslužio.
Tragicni
dogadaj
je
morao
da
uozbilji
sve
politicke
aktere.
Nažalost,
javnost
je
bombardovana
neverovatnim
glupostima.
Ministri
obecavaju
kako
ce
biti
redovno
snabdevanje
vodom
i
strujom.
A
zašto
ne
bi
bilo?
Zar
je
izbio
rat?
Uvode
dežurstva
u
državne
ustanove.
Prikazuju
slike
porodilišta
i
obecavaju
da
ce
odbraniti
decu
u
vrticima.
Sopštavaju
da
izvori
vode
nisu
zagadeni.
Snabdevanje
hranom
je
normalizovano.
Autobusi
polaze,
kažu,
na
vreme.
Policijski
cas
još
nisu
uveli.
Ekonomske
reforme
se
nastavljaju
punom
parom.
Testament
se
mora
ispuniti!
Radni
sastanak
drže
nad
mrtvim
covekom,
nesahranjenim.
Stižu
nove
tranše
zakasnelih
kredita.
Stižu
i
lešinari
iz
medunarodne
birokratije
koji
obecavaju
brži
ulazak
u
EU.
Kolektivno
ludilo
je
zahvatilo
vrh
državne
vlasti.
Ko
je
kriv?
Hoce
li
policija
da
uhvati
pocinioce?
Mora.
Velike
greške
su
napravljene.
Greške
za
koje
neko
mora
da
odgovara.
Okoreli
kriminalac
je
bio
do
juce
gospodin
koji
se
redovno
javlja
sudovima.
Priznali
su
da
su
koristili
i
oni
njegove
usluge.
Priznali
su
da
su
saradivali
sa
njim.
Neki
su
se
grlili
i
ljubili.
Ko
je
onda
kriv?
Analiticari
i
kolumnisti?
Kakva
je
to
podvala?
Vanredno
stanje
ce,
kažu,
potrajati
dok
se
svi
zlocinci
ne
uhvate.
Kakvo
je
to
saopštenje?
Nekom
izgleda
odgovara
da
zloupotrebljava
takvo
stanje.
Neko
namerno
manipuliše.
Ne
možemo
svi
da
hvatamo
ubice.
Policija
je
placena
da
to
radi.
Zakon
o
borbi
protiv
organizovanog
kriminala
daje
policiji
široka
ovlašcenja.
Vanrednim
stanjem
se
ne
mogu
rešiti
nagomilani
problemi
u
društvu.
Stanje
u
društvu
je
katastrofalno.
Privredna
aktivnost
zamire.
Siromaštvo
se
širi.
Ne
može
se
nasilno
držati
nezadovoljstvo
gradana.
Gde
je
izlaz?
Umesto
linca,
potrebno
je
izgraditi
institucije.
Zašto
to
do
sada
nisu
uradili?
Zašto
nisu
hapsili
kriminalce
odmah
posle
oktobarskog
prevrata?
Ko
ih
je
sprecavao?
Novinari?
Kolumnisti?
Analiticari?
Zašto
nisu
konfiskovali
imovinu
bogataša
i
miljenika
Despota?
Zašto
su
im
dozvolili
da
se
još
više
bogate
i
da
kupuju
sve
u
ubrzanoj
privatizaciji?
Ko
se
druži
sa
tim
ratnim
i
hiperratnim
profiterima?
Koga
oni
finansiraju?
Zašto
posle
prevrata
nismo
doneli
pravdu
u
društvo?
Zašto
je
sve
više
siromaštva?
Na
sva
ova
i
druga
pitanja
vlast
ce
morati
da
odgovori.
Njihova
istorijska
odgovornost
je
što
nisu
demontirali
režim
Despota
i
što
su
izneverili
ugovor
potpisan
sa
narodom.
Istorija
ce
da
sudi
svima
koji
su
zloupotrebili
volju
naroda
i
koji
nisu
uradili
ono
što
smo
svi
ocekivali
od
njih.
Sada
je
jasno
kakve
greške
su
napravljene.
Nažalost,
jedan
život
je
izgubljen
zbog
toga.
I
zbog
tog
tragicno
preminulog
života
treba
napraviti
kvalitetan
zaokret.
Treba
promeniti
smer
pogrešno
koncipiranih
reformi.
Treba
održati
javnu
raspravu
o
reformama.
Posle
toga,
ne
odugovlaciti,
treba
održati
slobodne
izbore
na
svim
nivoima.
Izbori
ce
doneti
prave
promene.
Izbori
ce
dovesti
nove
ljude
koji
ce
voditi
novu
politiku.
Nova
politika
nece
koristiti
usluge
kriminalaca.
U
državi
ce
otpoceti
istinska
demokratija
kojom
ce
se
izgraditi
institucije.
Uspostavice
se
nova
pravila
igre.
Pravila
koja
ce
svi
morati
da
poštuju.
Biraci
ce
lincovati
sve
neuspešne
i
nesposobne
na
izborima.
Oni
koji
izgube
neka
se
spremaju
za
nove
izbore.
Tako
ce
najbolji
voditi
državu.
Svaka
neuspešna
vlast
ce
biti
brzo
smenjiva.
A
to
je
za
gradane
najvažnije.
Politika
više
nece
odnositi
ljudske
živote.
Politicki
protivnici
nece
se
lincovati,
vec
ce
pružati
ruke
pomirenja
jedni
drugima.
Za
pocetak,
umesto
linca,
neka
vlast
kaže-evo
ruke!
Beograd
16.03.2003.
Branko
Dragaš
hronika
vesti (arhiva)