Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Političke teme

   

 

Branko Radun

OPERACIJA "BEOGRADSKA SVASTIKA"

U Beogradu su osvanuli plakati sa pozivom da se bojkotuje B92, a grafiti su ispisani i ispred jevrejskog groblja i nekih NVO. Na ulazu u jevrejsko groblje napisali su: "Jevreji paraziti napolje iz Srbije", "Hoćemo slobodu, a ne jevrejski jaram". Na plakatima je znak B92 u Davidovoj zvezdi, a ispod piše: "Bojkot zbog antisrpskog delovanja, pogubnog uticaja na srpsku omladinu, podrške nezavisnosti Kosova, podrške širenju narkomanije homoseksualizma i drugih bolesti sa zapada i podrške multirasnom novom svetskom poretku". Ispisani su i grafiti ispred ulaza u prostorije NVO "Helsinški odbor za ljudska prava" i "Fond za humanitarno pravo" koje su prethodnog dana potpisivale peticije na Trgu Republike u okviru kampanje protiv "narastajućeg antisemitizma u Srbiji".

A onda usledila je očekivano žestoka i logična osuda. Reakcije su odmah stigle od predsednika Tadića, DS-a, DSS-a, G17 i SPO-a. Ali, sada nisu istrčavali sa preuranjenim zaključcima u vezi s tim ko je krivac, kao na primeru "atentata" na Tadića. Osim naravno SPO-a koji je, kao i onda, "sveznajući" optužio za plakatiranje prestonice antihaški lobi i delove Državne bezbednosti. "Današnje antisemitske i plakate protiv B92 predstavljaju pokušaj takozvanih patriotskih snaga da Srbe u svetu predstave kao naciste i našoj državi i narodu zatvore vrata EU čije vrednosti i pravila te snage doživljavaju kao smrtnu opasnost za sebe", rekoše i spasiše dušu. GSS je otišao i dalje jer je ovo za njih "dokaz nemoći aktuelne vlasti da se odlučno suprotstavi retrogradnim snagama na našoj političkoj sceni". Dakle, sve se opet ponavlja, za sve je kriva vlada koja dopušta, pa čak i svesno toleriše "bujanje fašizma". A najdalje je, kao što je i red, otišao Veran Matić, direktor B92, koji je rekao: "Niko ne može da me ubedi da je neko mogao da pored policijske stanice satima lepi plakte, a da ga neko barem ne legitimiše. Definitivno se radi o organizovanom napadu i narastanju fašizma". Dakle, nije samo reč o izolovanoj akciji naci-skinhedsa, već o podršci od strane policije i vlasti.

To što kritikujemo kampanju "fašizacije Srbije" ne znači da antisemitizma u Srbiji nema, već da je on mnogo manje izražen nego u zapadnim društvima i da ima gotovo isključivo verbalni karakter. Za razliku od skoro svih evropskih društava, Jevreji u Srbiji nikada nisu bili proganjani i ubijani. Antisemitizam je prisutan kod malobrojnih pripadnika ekstremne desnice koji nemaju nikakvu političku težinu. A po ekstremizmu, govoru mržnje i paranoji koju šire oko sebe oni predstavljaju neku vrstu odraza u ogledalu domaćih mondijalističkih ekstremista koji su utočište našli u NVO sektoru. Prvi za sva zla optužuju jevreje-masone-komuniste, a drugi u svakom događaju na našoj političkoj sceni vide zaveru nacionalista-pravoslavaca-akademika-generala. Ove dve ideološki opskurne grupacije najviše razlikuje to što su prvi kompromitovani tokom devedesetih i minorni u političkom životu, dok ovi drugi imaju poluge društvene moći i uticaja.

Opet se događaji koriste da bi se nametnula jednostrana i pogrešna slika o Srbiji i sadašnjoj vladi. U tekstu "Globalna sućut" ilustrovali smo kako se prirodna katastrofa na drugom kraju sveta koristila da se Srbija predstavi kao primitivna i ksenofobična, a vlada maltene gora od Sadamove. I opet, u jednostranosti i ostrašćenosti prednjače komentari na sajtu B92 kojih je sada bilo skoro trista. Bilo je tu dosta očekivanih opštih mesta poput onih da je " Srbija zemlja u kojoj je pojam tolerancije potpuno nepoznat", Goran, ( 24. 2. '05 ) i da u njoj cveta antisemitizam, ksenofobija i nacionalizam.

Sâm događaj jeste uznemirio javnost, ali je u redovima "misionarske inteligencije" izazvao histeričnu atmosferu koja nije daleko od zahteva za linčom političkih protivnika. Antisemitizam domaćih "mrzitelja celog sveta, ovih srpski branitelja, kvaziintelektualca. Njihovo jezuitsko delovanje je izuzetno vidljivo, kao što je vidljivo da SRS, DSS, SPS i ostali mračnjaci, uz likovanje SPC-a, sve to odobravaju, i ne samo prećutno", (Guc, 24. 2. 2005). Osnovno je da se širi kataklizmičko osećanje "nadiranja fašizma". Po takvima "Srbija postaje sve više mesto užasa, ksenofobije, moralne propasti...", (Djordje, 22. 3. ' 05.). Opet se neki događaj koristi da se protura teorija zavere Patriota-Vojske-Crkve-Akademije "protiv demokratije i progresa" po kojoj su već poznati Beba, Čeda i Vesna.

Ali, moramo i da pohvalimo B92 jer su konačno postali "tolerantniji", pa dopuštaju nešto malo one "druge Srbije". Tako je više posetilaca sajta u komentarima reklo da se ne slažu sa antisemitizmom, ali da misle da je B92 neobjektivna i ostrašćena televizija. Jedan posetilac rekao je da vezivanje kritike B92 za antisemitizam unapred diskredituje sve one koji se ne slažu sa njima. "Čim se neko pozove na nešto srpsko, kreće na njega hajka sa B92. Ta količina... selektovanih informacija, pristrasnosti kao na B92 nije odavno viđena... Preuzeli ste baklju Slobinog RTS-a samo ste otišli u drugu krajnost", (Zoran, 22. 3. '05. ).

Ali da se sa političko-medijskih reakcija i manipulacija vratimo na analizu samog slučaja. Aca Singer istakao je "da ovakve stvari više štete Srbima, nego nama". To je u nama pokrenulo crv sumnje da nije reč tek o ispadu domaćeg klona zapadnih neonacista, već o nečemu mnogo opasnijem. U jednom krimiću mladi inspektor kaže starijem da je slučaj jednostavan i da je savršeno očigledno ko je ubica. Stariju i mudriji mu odgovori: "To me i brine". Tako i u ovom našem slučaju sve izgleda suviše jasno i jednostavno. Ali, kada se malo zagrebe, dolazimo do mnoštva protivrečnosti.

Kao prvo, reč je o nekakvoj fantomskoj ili nepostojećoj organizaciji "Nacionalni stroj" za koju niko ni na desnici nije čuo. Sâm termin "stroj" retko se koristi u srpskoj desnici, a neke asocira na "vojne i paravojne formacije nekadašnje NDH-a", (Miroslav, 22. 3. '05). Parola poput "Srbija Srbima", koliko smo upoznati, nije uobičajena u upotrebi kod nacional-skinhedsa. Isto tako, "Jevreji paraziti" i "jevrejski jaram" su sintagme zapadnog antisemitizma koji nije pustio koren u Srbiji. Sve to liči na reči koje bi neko sa strane, po zapadnim stilskim obrascima, stavio u usta domaćim ekstremistima. Za jednog posetioca sajta B92 "nema sumnje - djelo stranog elementa! Ono što mi zaista smeta je što nam uvaljuju mržnju prema Jevrejima koje u istoriji srpskog naroda nije bilo", (Vaske, 22.3 '05 ). Da zaista oni koji su napravili ovaj ispad malo znaju o srpskoj istoriji i kulturi, o vekovnim stradanjima, o Jasenovcu, kao uostalom i oni koji povodom toga celu Srbiju proglašavaju fašističkom.

Pojava virtuelnih neonacista sa čudnim "rukopisom" dovodi nas u ozbiljnu sumnju da je u pitanju obaveštajna operacija. Više detalja ukazuje da je reč o klasičnoj operaciji dezinformisanja javnosti, a naročito to što ničeg suvišnog nema. Upada u oči to što je akcija "idealno antisemitska", da je došla kao naručena od neprijatelja Srbije, ali i kao idealna potvrda ideološke priče o "usponu fašizma u Srbiji". Nepoznata organizacija napravila je najveći antisemitski ispad u Srbiji. Istovremenim napadima na B92 i Jevreje ("jevrejska televizija") mogla se očekivati trenutna i maksimalna medijska kontrareakcija medija, intelektualaca, NVO sektora i političara. Sve je nekako mnogo dobro promišljeno za grupicu "starijih maloletnika".

U ovakvim operacijama dolazi do slaganja različitih interesa i ciljeva. Ona grupa ili organizacija koja je to planirala ostvarila je cilj: rušenje ugleda Srbije i Vlade. Ako su kao "izvođači radova" bile neke opskurne naci-skinheds grupe, one veruju da su nešto učinile "za svoju stvar". U operacijama dezinformisanja se traže "prenosnici" među onima kojima odgovara ovakav incident. Organizatori ovakvih akcija računaju na osetljivost jevrejske zajednice i onih koji se bore protiv antisemitizma. Za određene političke i ideološke grupacije u Srbiji ovo je potvrda da je vlada nacionalistička i nesposobna i da "vajmarska Srbija" klizi neumitno "u fašizam". Neki se predstavljaju kao žrtve, drugi kao "dušebrižnici", koji su nas opominjali "ali smo bili gluvi". Jedni zaista veruju u to što govore, a drugi makijavelistički koriste priliku da napadnu političke protivnike, ne mareći što to šteti zemlji. No, sa pozicije verovatnog organizatora svi su oni "prenosnici", ili kako Lenjin kaže "korisni idioti".

Da bismo objasnili o čemu se verovatno radi, opisaćemo jednu sličnu obaveštajnu operaciju. Operacija "Svastika", koju je izveo KGB u Nemačkoj (1957 - 1960), imala je za cilj da kompromituje Nemce i da pokaže kako postoji neonacistički pokret. Prvo, radilo se o pokušaju ubistva Andre-Mari Tremoa, francuskog prefekta Donje Rajne, da bi se za to optužili neonacisti ("Liga boraca za nezavisnost Nemačke"). Umesto prefekta, od poslatog paketa sa eksplozivom 1957. poginula je njegova žena, ali je i to bio dokaz za postojanje neonacista. Sledeće godine javnost je bila uznemiravana antisemitskim izjavama jednog profesora srednje škole. Jevrejski grobovi su bili oskrnavljeni, a jevrejske porodice dobijale preteća pisma (1).

Kada je uvideo potencijal uznemirenosti javnosti povodom tih događaja, general KGB-a Agajanc odlučio je da pokrene sistematsku akciju sa ciljem da pokaže kako je antisemitizam u Nemačkoj i dalje aktivan. On je organizovao pisanje pretećih pisama Jevrejima, ubacio je svoje ljude (istočni Nemci) u šovinističke grupe sa kojima su ispisivali antisemitske parole na sinagoge ("Nemačka traži proterivanje Jevreja"). Nacistički grafiti javljali su se svugde po Nemačkoj, ali i po drugim zapadnim zemljama. Pritom, ove grupe nisu ni bile svesne da su im se sovjetski agenti infiltrirali.

Reakcije su bile žestoke: zapadnonemačke diplomate su bojkotovani, ugovori sa Zapadnom Nemačkom poništavani, a nemačka roba povučena sa rafova u mnogim prodavnicama. Istovremeno, zapadna štampa naduvava te incidente do tog nivoa da je pesnik Karl Sendberg zatražio smrtnu kaznu za svakoga ko bude uhvaćen da je crtao kukaste krstove. Raspiravanjem velikog straha od navodne obnove Trećeg rajha Nemačka je imala ogromne štete.

Na osnovu analogije, može se zaključiti da je verovatno reč o specijalnoj operaciji kojoj je meta naša država i ova vlada. Taman su se iskobeljali sa Hagom i došli pred kratkoročni cilj - evropsku studiju o izvodljivosti, kad eto ovog skandala.

Aca Singer kaže da je u pitanju "orkestrirana kampanja" i tu je u pravu. Pitanje je samo - čija? Uostalom, čini se da na sličnom tragu razmišlja i potpredsednik Vlade i predsednik G17 Miroljub Labus (23. 3. "Kažiprst" B92) kada kaže da u našem narodu ne postoji raširen antisemitizam, a da ova akcija ima za cilj da naruši međunarodni ugled zemlje i da nije nastala interno. Reč je o okrestriranoj kampanji, ali sa strane. On izjavljuje da je Vlada znala da se ovo sprema i da su ovakvu akciju očekivali već par meseci. Na osnovu izrečenog očigledna je obaveza Vlade da se do kraja istraži pozadina ovog incidenta, a ne da se sve svede na hapšenje tinejdžera. No, bojimo se da u maniru ove Vlade sve ostane na pola puta, nedorečeno i nedovršeno.

1. Pisanje pretećih pisama onima koji će ih izneti u javnost je najjeftiniji način obaveštajnog delovanja. Tako Aca Singer predsednik Saveza Jevrejskih opština u SCG kaže da u poslednje vreme "sve češće dobija preteće pozive i pisma u kojima mu se poručuje da se iseli iz Srbije i da je kriv za razbijanje Jugoslavije i za bombardovanje Srbije". (" Antisemitizam i Srbija". sajt B92 24.2.'05) Samo jedna od nelogičnosti u celoj toj priči je da petnaest godina posle raspada Jugoslavije i pet godina posle bombardovanja neko počne da dobija preteća pisma koja ga optužuju za to. Očigledno neko hoće da Srbiji dodatno ugrozi rejting optužbama za antisemitizam.

 

 

  

 
     
     
 
Copyright by NSPM