Aleksandar Lojpur
Tiranija većine
Tiranija
skupštinske većine, uspostavljena u vreme režima socijalista
i radikala, nastavljena za vreme vlade DOS, nije prekinuta ni posle
decembarskih izbora.
Donošenjem Odluke o stavljanju van snage Odluke
o izboru guvernera i saveta Narodne banke Srbije od 22. jula 2003.g.
nova parlamentarna većina otvoreno krši Ustav. Predlaganjem
i izborom za guvernera lica koje zbog svog svojstva člana i
funkcionera jedne od vladajućih stranaka ne može biti izabrano
na tu funkciju, nova parlamentarna većina otvoreno krši Zakon
o Narodnoj banci Srbije.
Kada je reč o «stavljanju van snage» odluke
o izboru guvernera od 22. jula 2003.g. radi se o tome da prigovor
o povredi procedure pri donošenju skupštinskih odluka jeste pitanje
forme i samo se primenom pravila o formi može rešavati. Ta pravila
sadrži akt kojeg na osnovu Ustava donosi sama Narodna Skupština,
koji ima snagu Zakona, i koji se zove Poslovnik Narodne Skupštine.
Pri odlučivanju o prigovorima o povredi
procedure pri donošenju odluka Narodne Skupštine važne su dve stvari.
Prvo je odgovor na pitanje ko može staviti prigovor o povredi procedure.
Drugo je odgovor na pitanje roka – do kada se najkasnije može staviti
takav prigovor.
U vezi ova dva pitanja, Poslovnik Narodne Skupštine
propisuje da primedbu na proceduru može staviti samo narodni poslanik,
a vreme do kada to može učiniti jeste dok traje zasedanje na
kojem je povreda procedure učinjena. Kako je na Odluku o izboru
guvernera NBS i saveta guvernera od 22. jula 2003.g. prigovor istaklo
lice koje nije bilo poslanik (bivši guverner i njegova partija)
i to nekoliko nedelja posle zasedanja, taj prigovor se ima smatrati
nedopuštenim, jer je podnet od neovlašćenog lica i jer je podnet
neblagovremeno. Kako niko od ovlašćenih lica nije blagovremeno
osporio navedenu Odluku, bez obzira što je ona mogla biti osporena,
jer sada znamo da je poslovnik povređen pri njenom donošenju,
ta Odluka je postala pravno perfektna protekom roka za njeno osporavanje.
Pri tome, za ocenu da je pomenuta odluka pravno
perfektna ne igra ulogu to što postoji osnovana sumnja da je neko
od poslanika upotrebom tuđe kartice pri glasanju počinio
krivično delo. To je predmet postupanja javnog tužioca i eventualno
suda, ako se otkrije krivac.
Odluke o izboru sudija i javnih tužilaca i guvernera
i saveta guvernera Narodne banke jesu akti zakonodavne vlasti posebne
pravne prirode. Stoga, nije u pravu uvaženi kolega, prof. Zoran
Tomić koji smatra da se one mogu ukidati analognom primenom
pravila upravnog postupka. Ovde nema mesta analogiji ni sa upravnim
ni sa parničnim ni sa krivičnim postupkom, zato što je
procedura za osporavanje tih odluka propisana Poslovnikom Skupštine.
Može se postaviti pitanje zašto se ne pravi analogija sa parničnim
postupkom - kada u parničnom postupku propustite rok za žalbu,
možete sto puta biti u pravu, presuda sa kojom ste nezadovoljni
postaje pravosnažna i morate po njoj postupiti. Pravno gledano,
ako bi pravili analogiju sa građanskim pravom, ovde ne govorimo
o apsolutno ništavom, već o rušljivom pravnom poslu, koji konvalidira
protekom roka za njegovo poništenje.
Pored ovih formalnopravnih argumenata treba da
sagledamo i suštinu stvari. Nije bilo sporno da je u vreme izbora
Kori Udovički za guvernera većina poslanika bila za njen
izabor. I za vreme vlasti socijalista i za vreme dosove vlasti često
se dešavala ova povreda poslovnika da su odluke donošene a da u
sali nije bilo prisutno više od polovine poslanika, ili da su poslanici
većine glasali jedni za druge uz zloupotrebu poslaničkih
kartica. To je povreda procedure manjeg značaja koju većina
uvek može ispraviti, ako je uhvaćena u krađi, ponovnim
glasanjem, i zato se opozicija i nije previše
trudila da na te povrede ukazuje. Odredba o kvorumu je jednako besmislena
kao i odredba o cenzusu za predsedničke izbore koju Demokratska
stranka nije htela da izbriše u sprovođenju pogrešne politike
eliminacije DSS i Vojislava Koštunica iz učešća u vlasti.
Odredba u Poslovniku po kojoj se primedbe u vezi nedostatka kvoruma
mogu iznositi samo dok traje sednica zato ima pun smisao, ona sprečava
opstrukciju rada skupštine od strane poslanika koji bi, da nema
te odredbe, svojim odsustvom iz sale mogli da spreče skupštinu
da obavlja posao. Odredba o kvorumu u skupštini ne postoji u mnogim
državama i tamo gde nje nema opstrukcija parlamenta nije moguća,
i poslanici većine i opozicije i te kako paze da prisustvuju
svim sednicama skupštine na kojima se donose važni zakoni i odluke.
Neustavnim donošenjem odluke o «stavljanu van
snage» odluke o izboru guvernera i nezakonitim izborom novog guvernera
početak rada novog parlamenta i nove vlade, u kojoj glavnu
reč ima stranka koja se verbalno zalaže za poštovanje pravila
i institucija i vladavinu prava obeležen je grubim gaženjem Ustava
i Zakona. Opet, kao za vreme vlade SPS i SRS, i kasnije DOS, odanost
stranci i stranačkoj disciplini ima prednost u odnosu na odanost
pravilima struke i profesionalizmu. Kao što su kolege pravnici iz
DOS sa reputacijom boraca za ljudska prava, u parlamentu dizali
ruke za donošenje zakona kojima se najgrublje krše ljudska prava,
tako i danas ekonomisti sa reputacijom bankarskih profesionalaca
pristaju da budu imenovani za guvernera centralne banke protivno
uslovima iz zakona koji regulišu izbor i rad guvernera.
To pokazuje da je dvestota godišnjica početka
renesanse srpske države dobar povod da se podsetimo tužne činjenice
da Srbija još nije demokratija. Već 200 godina jedan oblik
tiranije smenjuje drugi. Prešli smo dug put od Karađorđa
do Koštunice i nismo uspeli da Srbiju uvedemo u red demokratskih
država.
Ipak, premda još nije postala demokratija, Srbija
danas jeste mnogo bolja i drugačija država nego što je bila
za vladavine SPS i Radikala.
Odlazeća vlada ostavlja u nasledstvo bolje
stanje nego što je bilo pre tri godine. Uspešno je započeta
i dobro koncipirana reforma policije. Postignuta je makroekonomska
stabilnost. Ono što je kod nas urađeno na reformi školstva
neke zemlje koje ove godine ulaze u EU tek sad planiraju da urade.
Zaokružen je zakonski okvir za privredne aktivnosti, započeta
je obnova infrastrukture, imamo čist novac. Nova vlada će
zateći sređen budžet sa znatnom rezervom. Pred Skupštinom
je tridesetak dobro koncipiranih zakona kojima se nastavljaju reforme.
Odlazeća vlada je imala i velikih grešaka
u svome radu. Ali, stranke nove parlamentarne većine, kao i
veliki deo javnosti, previđaju da su sve povrede zakona i greške
prethodne vlade sanirane zakonitim delovanjem institucija sistema
za čije uspostavljanje i upravo takvo zakonito delovanje najviše
zasluga ipak pripada Demokratskoj stranci. Tako je pokušaj oduzimanja
mandata DSS osujetio Ustavni sud. Demokratska stranka je dala najveći
doprinos uspostavljanju Ustavnog suda kao nezavisne i nepristrasne
institucije.
Ustavni sud je sanirao i najveću vladinu
grešku u vođenju politike – brljanje po pravosudnim zakonima
i donošenje zakona kojima se krše ljudska prava garantovana ustavom
i međunarodnim aktima. Ustavni sud je ukinuo izmene pravosudnih
zakona kojima je vlada pokušala da ugrozi nezavisnost sudstva i
kojima je uveden pritvor bez prava na branioca i pravni lek.
Pored toga, danas su greške u politici sankcionisane
izborima. Ranije izbori nisu bili ni slobodni ni fer, stranke bivšeg
režima su imale aprironu prednost od petnaest posto falsifikovanjem
rezultata izbora sa Kosova. One su za svoju promociju koristile
medije u državnoj svojini. Posle promena u oktobru 2000 ukinute
su mogućnosti takvih manipulacija. Teško se može osporiti da
je Demokratska stranka dala presudan doprinos uspostavljanju izbora
kao sankcije za greške u politici.
Mnogi su, uključujući i dolepotpisanog,
oštro kritikovali odlazeću vladu zbog nesprovođenja institucionalnih
reformi, zbog paktiranja sa ekstremistima iz SSJ pri smeni predsednika
Skupštine, zbog krađe mandata DSS u parlamentu, zbog šećerne
afere, zbog ugrožavanja nezavisnosti sudstva, itd.
Mnogi su imali nadu da će vanredni parlamentarni
izbori u decembru 2003.g. doneti pomak. Premda sam u toku leta prošle
godine u «Politici» i na drugim mestima izražavao svoje mišljenje
da prevremni izbori neće ništa rešiti, priznajem da sam se
nadao u vreme izbora da nisam bio u pravu.
Nažalost, u svojoj opsednutosti da ne sarađuju
sa Demokratskom strankom stranke nove vlade pogrešno čitaju
rezultate poslednjih izbora. Narod nije glasao protiv stranaka odlazeće
vlade, nego je glasao tako da svi oni koji su za demoratsku Srbiju
na Zapadu moraju sarađivati.
Pored onih grešaka koje joj zamera DSS, Demokratska
stranka je napravila još jednu političku grešku. Pod nasrtajem
G-17 plus na vladu preuveličavanjem grešaka DS i drugih vladinih
stranaka, i izmišljanjem nepostojećih afera (poput onih za
koje su oklevetani Liberali Srbije), Demokratska stranka se distancirala
od manjih stranaka koje su učestvovale u vladi i umesto da
svi zajedno i složno nastupe na poslednjim izborima, male stranke
su nastupale samostalno pa se zbog visokog cenzusa oko 500.000 glasova
rasulo na Radikale, DSS, i druge stranke koje su ušle u parlament.
Da su ovi glasovi pripojeni glasovima demokratske stranke raspored
u parlamentu bi izgledao sasvim drugačije.
Demokratska stranka je za svoje političke
greške sankcionisana institucijom slobodnih i poštenih izbora tako
što je manje građana glasalo za poslanike ove stranke nego
što bi glasalo da tih grešaka nije bilo.
Demokratska stranka Srbije i druge stranke nove
vlade uopšte ne treba da sumnjaju da će i njihova sadašnja
katastrofalna politička greška, pokušaj da elimišu Demokratsku
stranku iz vlade demokratskih snaga i oslanjanje na SPS - partiju
koja se na velika vrata vraća na scenu umesto da bude po Ustavu
zabranjena zbog protivustavnog delovanja - takođe biti sankcionisana
na novim izborima: jedan deo građana koji su glasali za DSS
glasaće za radikale a jedan deo će glasati za demokratsku
stranku i druge stranke demokratskog i proevropskog opredeljenja..
Aleksandar Lojpur
|