Zoran Avramović
NAPAD NA MIŠLjENjE
Za srpsko izdanje «demokratskog nasilja» mogu se navesti brojni
primeri, a poslednji je svakako onaj koji se dogodio akademiku Nikoli
Miloševiću. Grupa mladih ljudi, koji za sebe izjavljuju da
su pripadnici demokratske opcije, fizički je sprečila
da akademik javno saopšti svoje mišljenje na javnoj tribini,
o knjizi čiji je predmet ubijeni premijer Srbije. Akcija zabrane
je neobična zbog toga što se knjiga prodaje po knjižarama,
dakle državna vlast nije donela odluku o njenoj nepodobnosti, kao
što je, primera radi, zabranila 1980. zbirku pesama «Vunena vremena».
Nekoliko dana posle akcije zabrane, Politika objavljuje sliku sa
uvredljivim natpisom na vratima privatnog stana akademika
Miloševića. Šta je treći korak?
Ovaj najnoviji primer
«demokratskog nasilja» u Srbiji razotkriva i neke latentne procese
koji mogu biti upozoravajući za demokratski razvoj našeg društva.
Na prvom mestu, akcija zabrane javnog mišljenja se «legitimiše»
demokratijom. Svako ko hoće praktičan dokaz netolerancije
u ove naše dane, ima ga. Onaj ko za sebe tvrdi da je demokrata,
morao je da se bori vlastitim mišljenjem. Hteli to ili ne, učesnici
akcije su ohrabrili nekog ko je fizički nasrnuo i na privatan
život akademika Miloševića. A to samo pojačava početnu
zabrinutost o ugroženosti elementarnih prava čoveka i građanina.
Ova priča nije
samo priča o onome što se događa jednom našem građaninu,
ovde u Beogradu. To je priča i o nama. Sa primetnom ravnodušnošću
akademske javnosti se sve ovo događa. Oni koji su Nikoli Miloševiću
stručno u blizini sada su daleko. Da li je neko zapazio da
se oglašavaju stručna društva ili politička javnost povodom
akcije zabrane javnog saopštavanja mišljenja? Oni prvi ćute,
a ovi drugi, samoimenovani demokrati, čak hvale akciju kao
moralni čin! Samo je Aleksandar Vučić u jednoj tv
debati stao u odbranu slobode mišljenja, dok su drugi stali na stranu
pomenute akcije.
Sve ovo što se dogodilo akademiku Miloševiću, jednako pripada njegovom iskustvu koliko i srpskoj političkoj kulturi. U svemu ovome
treba videti stanje
moralne svesti
nacije ali
još i
više
krhkost demokratskog
ponašanja.
Po onoj narodnoj - nije zlato sve što
sija - nije
ni demokratija sve što se izdaje za demokratiju.
|