Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Politika u Srbiji

   


Zoran Avramović

NAPAD NA MIŠLjENjE

  Za srpsko izdanje «demokratskog nasilja» mogu se navesti brojni primeri, a poslednji je svakako onaj koji se dogodio akademiku Nikoli Miloševiću. Grupa mladih ljudi, koji za sebe izjavljuju da su pripadnici demokratske opcije, fizički je sprečila da akademik javno saopšti svoje mišljenje na javnoj tribini, o knjizi čiji je predmet ubijeni premijer Srbije. Akcija zabrane je neobična zbog toga što se knjiga prodaje po knjižarama, dakle državna vlast nije donela odluku o njenoj nepodobnosti, kao što je, primera radi, zabranila 1980. zbirku pesama «Vunena vremena». Nekoliko dana posle akcije zabrane, Politika objavljuje sliku sa uvredljivim natpisom na vratima privatnog stana akademika Miloševića. Šta je treći korak?

Ovaj najnoviji primer «demokratskog nasilja» u Srbiji razotkriva i neke latentne procese koji mogu biti upozoravajući za demokratski razvoj našeg društva. Na prvom mestu, akcija zabrane javnog mišljenja se «legitimiše» demokratijom. Svako ko hoće praktičan dokaz netolerancije u ove naše dane, ima ga. Onaj ko za sebe tvrdi da je demokrata, morao je da se bori vlastitim mišljenjem. Hteli to ili ne, učesnici akcije su ohrabrili nekog ko je fizički nasrnuo i na privatan život akademika Miloševića. A to samo pojačava početnu zabrinutost o ugroženosti elementarnih prava čoveka i građanina.

Ova priča nije samo priča o onome što se događa jednom našem građaninu, ovde u Beogradu. To je priča i o nama. Sa primetnom ravnodušnošću akademske javnosti se sve ovo događa. Oni koji su Nikoli Miloševiću stručno u blizini sada su daleko. Da li je neko zapazio da se oglašavaju stručna društva ili politička javnost povodom akcije zabrane javnog saopštavanja mišljenja? Oni prvi ćute, a ovi drugi, samoimenovani demokrati, čak hvale akciju kao moralni čin! Samo je Aleksandar Vučić u jednoj tv debati stao u odbranu slobode mišljenja, dok su drugi stali na stranu pomenute akcije.

Sve ovo što se dogodilo akademiku Miloševiću, jednako pripada njegovom iskustvu koliko i srpskoj političkoj kulturi. U svemu ovome treba videti stanje moralne svesti nacije ali još i više krhkost demokratskog ponašanja. Po onoj narodnoj - nije zlato sve što sija - nije ni demokratija sve što se izdaje za demokratiju.

 
     
     
 
Copyright by NSPM