Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Pred drugi krug predsedničkih izbora

   

Slobodan Divjak

Ka međusobnoj toleranciji demokratskih snaga

Očito je da pred odlučujući krug predsedničkih izbora dolazi do procesa "zbijanja redova" demokratskih snaga. Ključne impulse tome procesu dali su Vojislav Koštunica i sam predsednički kandidat – Boris Tadić. Prvi tako što je ovome poslednjom dao jasnu i principijelnu podršku, mada je, bar teorijski gledano, mogao pozvati građane da glasaju za Nikolića, potom ući u koaliciju sa radikalima i postati premijer jedne, numerički gledano, stabilne vlade. Takvom izazovu može odoleti samo onaj političar koji pukom politikantskom kalkulantstvu pretpostavlja principijelni pragmatizam i koji interes države stavlja iznad ličnih ambicija. Jer, radikali, i pored pozitivnih pomaka na planu oslobađanja od svoje ekstremističke prošlosti, ipak još nisu ubedili svet u svoju proevropsku i prodemokratsku orijentaciju: pobeda njihovog kandidata imala bi očito negativne implikacije po međunarodni položaj Srbije i po započeti proces evropeizacije Srbije i njenog približavanja evroatlantskim integracijama. Koštunica će, zahvaljujući tom svom potezu, kojim je integrisao i stabilizovao demokratski orijentisane snage, ostati i dalje dominanantna figura naše političke scene.

Kad je reč o Borisu Tadiću, stoji činjenica da ga "opojna blizina" pobede na predsedničkim izborima nije nagnala da podlegne avanturizmu trijumfalističkog raspoloženja. Kao što se nedavno mudro distancirao od "antilegalistički nastrojenih jastrebova" unutar redova svoje partije, tako je i sada ispoljio dalekovidost opredeljujući se za koncepciju kohabitacije, tj. dugoročnije saradnje predsednika republike i vlade. Jedan je od prvih, ako ne i prvi, članova Demokratske stranke koji je bez okolišenja izjavio da između njega i Koštunice nema bitnijih razlika kada je reč o prioritetima naše politike: ulazak u EU koji nije moguć bez konstitucionalizacije Srbije u evropskom duhu; obezbeđenje odgovarajuće autonomije za Srbe na Kosovu; pokretanje privrednog razvoja; dekriminalizacija društva i politike, popravljanje materijalnog položaja najugroženijih odgovarajućim socijalnim programima koji neće zaustaviti ekonomsku reformu i slično.

Ovakvi stavovi naših vodećih lidera otvaraju perspektivu prodiranja istinske tolerancije u odnose između demokratskih snaga bez čega ne može doći do stabilizovanja našeg političkog života. To naravno ne znači odsustvo normalne konkurencije između demokratski orijentisanih stranaka, već samo odustajanje od logike radikalne konfrontacije pri kojoj one jedne drugima odriču demokratski karakter i proevropsku orijentaciju. Tolerancija između demokratskih snaga posebno je važna u ovom momentu kada ekstremističke opcije nisu još pacifikovane.

Kada je Koštunici jedini rival na predsedničkim izborima bio Vojislav Šešelj, napisao sam sledeće reči: "Kada se bira između demokratije i autoritarizma, vladavine prava i radikalne pretnje njoj, između normalne komunikacije sa svetom i samoizolacije, onda ne može i ne sme biti bilo kakvih kalkulacija unutar demokratskog političkog bloka... Koštunica u ovome trenutku brani Srbiju od pošasti zvane Šešelj. Ne radi se tu samo o neophodnosti da Šešelj doživi poraz, već i o tome da njegov poraz bude što ubedljiviji kako bi se na dugi rok marginizovala opasnost od desnog ekstremizma".

Mada je ubedljivo pobedio Šešelja, Koštunica tada nije postao predsednik zbog tihog bojkota, tj. nesolidarnosti jednog dela demokratskog političkog bloka. Nadam se da ovoga puta neće biti tako, tj. da će građani svih demokratskih boja shvatiti radikalnu ozbiljnost situacije, izaći na izbore i doprineti ubedljivoj pobedi Borisa Tadića.

 Autor je V. D. Direktora Radio Beograda 

Tekst je objavljen u Politici od 24. 06. 2004. u rubrici "Pogledi"

 
     
     
 
Copyright by NSPM