Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

Politika u srbiji

   


Marinko M. Vučinić

ISPLATI SE BITI EVROPEJAC

 U istorijatu praznika postoji jedno staro i provereno pravilo koje se ispoljava kao činjenica da praznici nastaju kao izraz određene političke volje i istorijskih okolnosti. To se pravilo ponavlja u istoriji od antičkih vremena, preko srednjeg veka, a posebno dolazi do izražaja u vremenima velikih političkih revolucija, kada nastaju najveće i temeljne promene u načinu obeležavanja praznika. Zato i nije čudno što i predstavnici demokratske vlasti u Beogradu žele da ojačaju i potvrde svoj legitimitet organizujući obeležavanja godišnjica koje imaju za cilj da učvrste njihovo istorijsko i političko utemeljenje.

Gradska vlast u Beogradu sebe smatra izrazito pro-reformskom i pro-evropskom i zato nije ni malo čudno što su se odlučili da obeleže 600 godina od kada je Despot Stefan Lazarević proglasio Beograd za prestonicu srpske države. Despot Stefan Lazarević kao oličenje istinskog evropskog vladara toga vremena poslužio je tako našim današnjim evropejcima da sebe predstave kao jedine baštinike evropskog duha. Prateći političku argumentaciju ovogodišnje proslave možemo reći da se u velikoj meri radi o otvorenoj ideološkoj instrumentalizaciji ove proslave, o uspostavljanju neke vrste monopola na tumačenje i obeležavanje našeg istorijskog nasleđa. Ovom prilikom nećemo ulaziti u raspravu da li je na pravi način određeno vreme i doba kada je Beograd postao središte srpske države, jer o tome svakako mogu da prosude naši eminentni istoričari koji očigledno nisu bili konsultovani kada je koncipiran program i smisao proslave. Sada se radi o tome da se progovori o tome kako demokratske vlasti u Beogradu koriste proverene ideološke obrasce za opravdavanje proslave godišnjice srpske prestonice.

Pri tome naši evropejci nisu zaboravili ni da na pravi način nagrade svoje najgorljivije predstavnike. Ako se pogleda spisak dobitika nagrade grada Beograda za društvene nauke, književnost i umetnost, prosvetu, može se jasno videti da naši evropejci nisu baš tako nemoćna i neoorganizovana grupa, naprotiv, radi se o dobro organizovanoj grupi koja i te kako ume da lobira i ostvaruje svoje interese. Jasno je da su nagrade ovog puta dobili isključivo predstavnici jedne struje mišljenja koja sebe proglašava za jedinu braniteljku i baštinika evropskih vrednosti. Kada je o nagradi u oblasti prosvete reč, zar nju nije mogao da dobije neko od prosvetnih radnika koji je i sprovodio koncepciju te projektovane nove škole. Ali verovatno oni nisu dovoljno reprezentativni da bi činili elitu, već je nagrada dodeljena grupi ljudi koji su u bivšem ministarstvu prosvete kreirali tzv. novu školu. Ovde se verovatno radi o potrebi da se bivšem ministarstvu prosvete oda još jedno priznaje za sprovođenje prosvetne reforme. Slično je i sa nagradom za novinarstvo. U ovom gradu deluje mnogo izuzetnih novinara i publicista koji su ispisali najbolje stranice našeg novinarstva. Ali to verovatno nije dovoljna i prava prepuruka, već je nagrada dodeljena političkom i kulturološkom projektu koji oličava B- 92. Nagrada za istoriju je dodeljena predstavnici tzv. nove kritičke istoriografske škole, a da pri tom nagradu Beograda za istoriju nisu dobili najeminentniji istoričari koji deluju u ovom gradu, oni verovatno nisu zadovoljili visoke evropske  standarde tzv. nove kritičke istoriografije.

Ako je u našoj javnosti i bilo nekih dilema o tome kako deluju klanovi i lobiji u našoj kulturi, posle ovog najnovijeg dodeljivanja nagrada Beograda možemo jasno videti kako izgleda klasičan primer klanovskog delovanja i ponašanja u kulturi. Poruka koja se šalje na ovaj način poslenicima u kulturi i umetnosti je više nego jasna. Samo oni koji dosledno slede određenu ideološku koncepciju i političku koncepciju mogu očekivati da će ih sustići milost vodećeg klana u kulturi Beograda. Svi ostali mogu samo nemoćno posmatrati kako se veliki novac poreskih obveznika koristi za isprazne i pompezne manifestacije naših novih i starih skorojevića. Beograd je grad koji ima mnogo komunalnih, socijalnih i urbanističkih problema, zato se i postavlja pitanje da li je Beogradu u ovom vremenu velike egzistencijalne i tranzicione krize zaista bilo nužno da se organizuje ova glamurozna i u mnogo čemu kontroverzna i nemušta  proslava koja služi vodećem klanu u našoj kulturi da demonstira svoju veliku moć i uticaj. 
 
     
     
 
Copyright by NSPM