Marinko M. Vučinić
DEMOKRATIJA
BEZ NARODA I LOKALNI IZBORI Naš
politički život sazdan je od mnoštva paradoksalnih pojava i
događaja. Može se osnovano tvrditi da naša politika i sama
stvara i neprestano generiše paradoksalne situacije. I ovi lokalni
izbori nisu mogli da prođu bez svojevrsnog paradoksa koji se
ogledao u tome da su predstavnici svih stranaka proglašavali svoje
izborne rezultate kao veoma dobre, a svoje učešće na izborima
ocenjivali kao izuzetno uspešno.
Pravi značaj ovih lokalnih izbora može biti
i u tome što se konačno otvara mogućnost da se sada osnovano
može reći koje su političke stranke zaista ozbiljno utemeljene
u sve proređenijem biračkom telu Srbije. Jedan od izuzetno
važnih rezultata ovih izbora ogleda se u činjenici da Srpska
Radikalna Stranka više nije stranka koja se može pozivati na najveću
podršku izašlih birača. Oni postaju gubitnička stranka
koja ne može da svoju političku moć pretvori u stvarni
politički uticaj u organima vlasti. Sada se Demokratska Stranka
javlja kao vodeća politička stranka na našoj političkoj
sceni i što je još važnije ona definitivno postaje stožerna stranka
demokratskih snaga u Srbiji. Rezultati izbora jasno pokazuju da
mi još uvek imamo rovito političko stanje u kojem se biračka
podrška može vrlo lako istopiti i preliti u potpuno drugačije
izborno opredeljenje.
Ali i ovi izbori su očito posvedočili da
je politički sukob demokratskih snaga i Radikalne Stranke od
presudne važnosti za uspostavljanje i funkcionisanje demokratskog
političkog sistema. Ovaj sukob dugog trajanja biće i dalje
glavna vododelnica u našem političkom životu. Pobedom demokratskih
stranaka u većini opština u Srbiji na lokalnim izborima zaustavljan
je veliki pohod radikala koji su svoj uticaj i gradili na izbornim
pobedama. Očigledno je da se stabilizuje biračko telo
koje podržava demokratske i pro-evropske stranke. Međutim,
veoma je teško pouzdano procenjivati kolika je stvarna politička
i društvena podrška koju uživaju demokratske snage.
Najniži izlazak na izbore od kada se organizuju višestranački
izbori je činjenica o kojoj se mora sačiniti ozbiljna
i svestrana analiza. Otvoreno je pitanje o tome šta se stvarno dešva
u našem biračkom telu. Većina analitičara je ocenila
da se biračko telo umorilo od učestalih izbora, a navodi
se i argument da je i u razvijenijim demokratskim zemljama procenat
izlaska na lokalne izbore veoma nizak. Ali ta analogija je neprikladna,
jer za uspostavljanje i stabilizaciju demokratije u Srbiji u ovim
teškim i izazovnim tranzicionim vremenima od izuzetnog je značaja
da demokratska vlast ima jasno izražen i zasnovan politički
i društveni legitimitet. Ne može sudbina demokratije u Srbiji zavisiti
od toga koje će grupacije preostalih birača izaći
na izbore. Ovog puta su birači demokratskih snaga bili disciplinovaniji
i odgovorniji. Da li će to biti i u drugom krugu lokalnih izbora
veliko je pitanje.
Očigledno je da stranke ovoj ozbiljnoj i dramatičnoj
apsinenciji ne pridaju veliku pažnju. Njima je mnogo važnije da
u stranačkom miru prebrojavaju osvojene mandate i pripremaju
se za političku trgovinu pri sastavljanju opštinskih organa
vlasti. Velika apstinencija je jasan znak da su građani u ogromnoj
meri izgubili veru u demokratske institucije i stranke, jer se suočavaju
sa političkom praksom koja je negacija osnovnih demokratskih
principa. Velika apstinencija je i najrazornija kritika naših stranaka
koje su zbog svojih usko-stranačkih interesa zapostavile ostvarivanje
opštih interesa i javnog dobra. Kao da se ostvaruje predviđeanje
M. Diveržea o demokratiji bez naroda, o izborima na kojima učestvuju
samo birači koji čine čvrsto stranačko jezgro
koji uvek izlaze na izbore. Zato se može postaviti pitanje, da li
će na sledećim izborima biti samo birački odbori,
kandidati i najuporniji i najodaniji stranački privrženici.
Ovako izuzetno nizak procenat birača koji su izašli na lokalne
izbore su ozbiljna i rečita opomena pre svega za naše političke
stranke kojima su građani očigledno okrenuli leđa
i pokazali veliku rezervisanost i nezadovoljstvo prema njihovom
delovanju i izloženim programima.
Pal Šandor je slab odziv birača okarakterisao
kao neku vrstu građanskog protesta i zasićenja. Žarko
Trebješanin kaže da je "pogrešno slab odziv birača kod
nas porediti sa sličnom situacijom u razvijenim zapadnim demokratijama.
Njihovi razlozi za neizlazak na izbore su su potpuno drugačiji.
Večina ljudi dobro živi i izbori ih ne interesuju. Slaba izlaznost
i pojava novih lica na političkoj sceni predstavlja šamar i
poruku aaktuelnim političarima da su neuspešni i da ne rade
dobro svoj posao". Samo izlaznost birača koja će
biti na evropskom nivou stabilnih demokratija može pružiti stvarni
i utemeljeni legitimitet izabranim narodnim predstavnicima.
Na ovim lokalnim izborima je interesantna i pojava
grupa građana koje su u Vojvodini i Centralnoj Srbiji osvojile
veoma solidan broj glasova. To svedoči da se ljudi na lokalnim
izborima opredeljuju i mimo partijskih kandidata i da svoje poverenje
ukazuju lokanim političkim inicijativama koje artikulišu stvarne
lokalne političke interese.
Rezultati lokalnih izbora su doneli i mogućnost
strankama da na lokalnim nivou vlasti stvaraju koalicije koje će
biti izraz bazičnog političkog kompromisa i dogovora oko
vršenja vlasti. Posle predsedničkih izbora kompromis postaje
jedno od najznačajnijih načela u našoj politici, što je
od izuzetne važnosti za utemeljenje demokratije. Stabilizacija je
politički princip koji zahteva od političkih aktera da
svoje isključivo stranački profilisane interese podredi
širim i temeljnim društvenim i državnim pitanjima. Zato su rezultati
ovih lokalnih izbora stvorili dugoročnu osnovu za stabilizaciju
demokratije u Srbiji jer će na lokalnom nivou vlasti biti uspostavljena
pretežno demokratska vlast. To je politička osnova za dugoročnu
demokratizaciju i modernizaciju političkog života u Srbiji.
Kompromis, saradnja i dogovor postaju sve više temeljni
principi naše političke scene, koja je inače zagađena
govorom proizvoljnosti, diskvalifikacije i stranačke isključivosti.
Očigledno je da prolazi vreme besomučnih partijskih sukoba
i razarajučih stranačkih ratova. Politika se u našim uslovima
mora konačno afirmisati i artikulisati kao ozbiljna i racionalna
delatnost. Jedino ako se vrati dostojanstvo i smislenost političkom
životu i delovanju može se zaustaviti i zabrinjavajuće osipanje
biračkog tela. Ne može se tako lako preći preko činjenice
da apstinenti postaju najveća politička grupacija u Srbiji.
Demokratija se mora pokazati i afirmisati kao političko ustrojstvo
koje će korenito menjati naš ustaljeni politički život
i običajnost i doneti vidljivo poboljšanje pre svega materijalnog
i socijalnog položaja naših građana. Ako se to ne desi u dogledno
vreme, opet ćemo se naći pred izazovima populizma i socijalne
demagogije koji su razarali politički život u Srbiji krajem
dvadesetog veka.
I ovi lokalni izbori su potvrdili da u ovoj fazi
uspostavljanja i stabilizacije demokratije u Srbiji ona nije dugoročno
održiva bez postizanja i funkcionisanja dogovora demokratskih stranaka
koje su dobile većinsko poverenje okrnjenog biračkog tela.
To je taj tzv. demokratski blok čije postojanje večina
analitičara dovodi u pitanje ali koji neminovno izranja kao
jedina demokratska alternativa posle svakih izbora. Ma koliko imali
rezerve prema postojanju i funkcionisanju demokratskog bloka, post-izborna
konstelacija političkih odnosa jasno pokazuje da demokratski
blok u ovom periodu postoji kao jedino moguća zaloga za uspostavljanje
stabilnih demokratskih odnosa u Srbiji. On se sad jasno profilisao
i utemeljio u krnjem biračkom telu koje izlazi na izbore i
ipak predstavlja osnovnu političku garanciju za održivost demokratije
u našim tranzicionim i nestabilnim uslovima, verovatno i posle predstojećih
vanrednih parlamentarnih izbora.
Lokalni izbori su pokazali da naše biračko telo
mukotrpno i permanentno sazreva i da počinje da kažnjava političku
nedoslednost, neodgovornost i nedovoljno utemeljene i profilisane
stranke.Veoma je važno što je Stranka G-17 Plus uspela da se održi
na političkoj sceni bez obzira što je izgubila u velikoj meri
svoje biračko telo. Ova stranka bi mogla da bude onaj preko
potrebni politički partner demokratskih stranaka posle novih
parlamentarnih izbora. Kada govorimo o demokratiji u Srbiji moramo
polaziti od realnih društvenih okolnosti, i od postojećih političkih
stranaka koje su izraz naše političke i društvene tradicije.To
je jedini demokratski blok koji je sada moguće stvoriti i tim
više je uspostavljanje demokratije u Srbiji teži i izazovniji društveni
i civilizacijski poduhvat.
30 Septembar 2004 godine
|