Home
Komentari
Debate
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

KOMENTARI

   

Djordje Joncic

IZMEDJU MOGUCNOSTI I NEMOGUCNOSTI

Milosevic je izabrao da Srbija ne saradjuje sa SAD i EU , kod njega nije postojala volja da saradjuje u obostranom interesu, on je odbijao svaku saradnju. Zasto? Prvo, njegove licne osobine su bile takve da saradnju jednostavno nije trpeo, i drugo, saradnja bi znacila napustanje komunistickog politickog sistema, a to je upravo bilo ono sto nije nikako hteo. Pitanje politickog sistema on je instrumentalizovao za svoje privatne ciljeve i za ciljeve Grupe. Odlaskom Milosevica godine 2000, nastupilo je vreme jasno izrazene volje da se sa SAD i EU saradjuje u obostranom interesu, na vlast su dosli politicari sa drugim licnim i politickim osobinama. Ali ni to nije dugo trajalo. 2003. godine ostaci Miloseviceve proslosti su ubili politicara koji je bio nosilac saradnje, pa je pitanje mogucnosti ili nemogucnosti saradnje opet stavljeno na dnevni red. Sada, godinu dana kasnije, u ovom mesecu julu 2004. godine, opet je, kako se cini, doslo vreme sa rastucim porastom uzajamnog poverenja i ocekivanja i izrazene obostrane volje da se saradjuje. „Svaka druga politika je potpuno neodgovorna prema interesima nasih gradjana“ – rekao je upravo izabrani predsednik Srbije. On je jos rekao da ce politicari morati da se suoce sa politickom stvarnoscu, i da ce politika morati da se krece u realnim okvirima i da svaki pokusaj stvaranja iluzija moze da bude poguban po Srbiju. On je osim toga istakao da je Srbija ponovo dobila novu sansu da svoje (nasledjene) probleme resava u saradnji sa SAD i EU, sto je bila i prilika posle 2000. godine, a koja tada nije do kraja iskoriscena.

Danas predstavnici SAD i EU skoro svakodnevno porucuju srpskim politicarima da ne zaborave svima poznati politicki uslov saradnje, a to je, naime, isporucivanje Mladica i/ili cetiri generala Haskom tribunalu. Oni porucuju i da nisu spremni na kompromise sto se toga uslova tice, a sto opet znaci, da ce pitanje dalje saradnje Srbije, kao i brzina i efikasnost te saradnje, zavisiti od ispunjavanja obaveza Srbije, kako se naglasava, prema Tribunalu. Na srpskoj strani, cini se, postoji konsenzus odgovornih srpskih politicara da se mora i da se hoce saradjivati sa Hagom. A upravo ta saradnja sa Tribunalom mogla bi da donese politicku stabilnost Srbiji, misli nekolicina analiticara. U suprotnom bi sledilo zaostravanje politicke situacije u Srbiji i negativna politika i SAD i EU prema Srbiji. Zato sto Srbija ne saradjuje sa Tribunalom SAD su vec suspendovale bilateralnu pomoc Srbiji, a EU odugovlaci sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruzivanju, odnosno sa Studijom o izvodljivosti. Dok citamo da je Hag uslov za napredak, saznajemo (20. jula 2004.) da je glavna tuziteljica Tribunala upravo izjavila da su politicari u Beogradu pustili da pobegne novi kandidat za Hag, optuzeni Goran Hadzic. Tim povodom ministar inostranih poslova SCG je ukazao na to da ce Srbija pretrpeti dramaticne posledice izopstenja i izolacije, ako se obaveze koje Srbija ima shvataju kao nametanje koje se uporno odbija. Sef srpske vlade, sa svoje strane, ocenio je da je resavanje problema sa Hagom “pitanje svih pitanja”, “veoma tesko pitanje” i da je potrebno izraditi „odgovornu i na konsenzusu zasnovanu strategiju“ u cilju prevazilazenja tog problema, ali da bi po drzavu i optuzenike najbolje bilo da se neki predmeti ustupe domacem pravosudju. Vlada Srbije radi intenzivno na tom problemu i kao primer za to premijer je naveo formiranje Nacionalnog saveta za saradnju sa Hagom i rad na definisanju nacionalne strategije. Predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Hagom je na pitanje “Kakvu cete politiku voditi kao predsednik Saveta?” odgovorio: “Imajuci u vidu sve pritiske koji dolaze spolja da morate da saradjujete s Hagom po principu “sad i odmah”, uz to imate i pritisak iznutra da ne treba saradjivati s Tribunalom, i taj pritisak nije uopste mali… Moramo da nadjemo neko resenje koje ce imati u vidu ova dva snazna pritiska… Zato je moja namera da razgovaram sa svima u zemlji koji nesto znace, bez obzira bili u vlasti ili u opoziciji”. Kako iz stanja u kojem niko nije zadovoljan? Podpredsednik srpske vlade izjavio je, da Srbija nema vladu koja ce u kratkom roku moci da iznese sopstveni nacrt ustava Srbije i koja ce moci da dogovori funkcionalnu zajednicu sa CG. A da li ce ta vlada moci da ispuni obaveze prema Tribunalu? – sledilo bi dalje logicno pitanje, posto je Tribunal uslov za napredak.

Sta misle glasaci? MBI je sproveo anketu povodom pokretanja zakonske procedure za isporucivanje cetvorice generala Haskom tribunalu. Na pitanje “Da li smatrate da cetvoricu optuzenih generala treba isporuciti Haskom tribunalu?” ispitanici su odgovorili: ne – 56,8%,

da – 33,9% (NSPM). Interesantno, ako se zna da je procenat ranije anketiranih po pitanju “Da li u Evropu i sa Evropom” iznosio preko 70% DA glasova za Evropu i u Evropu.

Pocev od 2001. godine egzistira problem Haskog Tribunala. Od tada, to pitanje je stalno uticalo na sudbinu Srbije i sire zajednice. Neki clanovi sadasnje srpske vlade su, medjutim, od samog pocetka pokusavali da stvore iluziju da je pitanje saradnje sa Tribunalom drugorazredno pitanje. Takva shvatanja su verovatno i odgovorna za neprekidno odrzavanje tenzije i po pitanju saradnje i na politickoj sceni, ali i za koracanje unazad. Smrt u porodici se mnogo lakse preboli ako neko ko je iznenada oboleo odmah umre, nego ako se godinama mucio i na kraju umro. I neprijatnosti i stres u vezi sa razvodom se lakse prezive ako se zavrse brzo. U politici je, naravno, preboljevanje mnogo lakse. Problem su, medjutim, politicari. Ispada da institucije i nisu najvaznije, ako se pogleda koji politicari u njima sede. Ako u vladi sede politicari koji ne mogu da resavaju probleme, onda sama cinjenica da imamo instituciju vlade i nije odlucujuca. I u vremenu Milosevica Srbija je imala institucije kao npr. instituciju predsednika Srbije, ali videlo se sa kavim rezultatom i kakvim posledicama.

Moralo bi da se podje od toga da je cilj SAD i EU stabilnost Srbije i saradnja sa njom. Medjutim, stabilnost kao i saradnja ne bi mogla, sto oni stalno isticu, bez saradnje Srbije sa Haskim tribunalom. Svima je poznato da je zahtev za saradnju sa Tribunalom stalno prisutan u svim susretima americkih i evropskih zvanicnika sa srpskim politicarima. A iz kojih razloga? Iz relativno razumljivih i jednostavnih razloga: zahtev je nedovrseni deo price o Milosevicu. I pored toga sto Milosevic nije vise u Srbiji, ta prica o Milosevicu nije zavrsena, smatra se na Zapadu. Znaci – demokratizacija Srbije i zavrsetak price o Milosevicu.

07. 08. 2004.

 
     
     
 
Copyright by NSPM