Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

KULTURNA POLITIKA

Povodom nagrada Braće Karić

   

 

Marinko M. Vučinić

Povodom dodele Karićevih nagrada: čekajući onoga koji će reći - NE

Kada u jednom društvu zavlada opšta hipokrizuja onda je to pouzdan znak da su u njemu temeljno razorene osnovne moralne i civilizacijske norme. Tada se gubi   svaka granica   između moralnih normi i opšte amoralnosti, društvo je uhvaćeno u mrežu anomije, razočaranosti i   pogubne   apatije. Mi smo sada nemoćni svedoci te razarujuće i sveopšte hipokrizije, tog pogubnog utapanja u svet bez ikakvih društvenih pravila i stabilnih   vrednosti.

Najtragičnija posledica ove situacije je sadržana u gubljenju sposobnosti da u društvu razlikujemo i prepoznajemo zlo i dobro, istinu i laž, nepravdu i pravdu, licemerstvo i istinoljubivost. Tako ulazimo u začarani krug moralnog relativizma i sveopšte amoralnosti u kome je sve dozvoljeno i dopušteno. I ovlašni pogled na našu političku i društvenu scenu pruža nam mnoštvo prilika   da se neposredno suočimo sa manifestacijama ogoljene i brutalne hipokrizije. Članovi vladajuće koalicije kritikuju vladu i traže odgovornost članova te vlade   kojoj oni daju većinsku podršku, dželati traže odgovornost za svoje žrtve, najveći ratni profiteri neprestano govore o njihovoj brizi za naš osiromašni narod dok njihova deca jure po gradu u kolima od nekoliko stotina hiljada evra, političari opšte prakse uvučeni u sumnjive poslove grme protiv korupcije, crkveni velikodostojnici drže najprizemnije političke govore, pisci najbanalnije pseudo-religijske   tzv. proze   postaju najčitaniji autori, profesori ustavnog prava koji su u vreme starog režima poslušno krojili sve potrebne zakone pišu sada problemske tekstove o sudbini parlamentarizma u Srbiji - sve su to slike našeg   društva   uhvaćenog u vrtlog   razorenih vrednosti i   preovlađujućeg moralnog relativizma. Više niko i ne spominje te anahrone i prevaziđene pojmove kao što su stid, sramota, smernost, pouzdanje, poverenje, istina. Mi smo danas društvo u kome ne postoji elementarno osećanje stida i to je najpogubnija posledica   moralnog i civivilizacijskog raspada u kome sada živimo.

   Dodela nagrade Braće Karić svake godine se javlja kao svojevrsni izraz   očigledne hipokrizije i pravi dokaz do   kojih granica može ići bahatost i osionost   ljudi koji su učestvovali upravo u   rastakanju morala   srpskog društva. Ona je jedan od oglednih primera za tvrdnju o pogubnom   gubljenju osećanja za meru, pristojnost, istinoljubivost i moralnost. Bogoljub Karić daje svake godine ponudu koju teško da je neko u stanju da odbije i   on tačno zna da je naše društvo potonulo u kaljugu amoralnosti i nedoslednosti. On nepogrešivo   upravo   sada bira priliku da pokaže   da je u ovom razorenom društvu sve na prodaju i   da se tzv. društveni ugled može sticati   koristeći neku vrstu otvorenog tržišta, vašarsku licitaciju na kojoj je on glavni gost i dobrotvor. Dodeljivanje ove nagrade tako postaje naveći izazov za onu vrstu javnih radnika, novinara, glumaca i pisaca koji su se upravo u borbi protiv starog režima   afirmisali kao zagovornici onih osnovnih moralnih vrednosti koje su bile uništavane u vreme vladavine političke grupacije koju je je aktivno podržavao i sledio   Bogoljub Karić. Ne zna se šta je žalosnije i tugaljivije   gledati i slušati obrazloženje predsednika žirija, ili slušati poletno i dirljivo zahvaljivanje ovenčanih dobitnika nagrade. Uvek posebnu pažnju izaziva   dodeljivanje ove   potkupljivačke nagrade   dobitnicima iz oblasti novinarstva, izdavačke delatnosti, kulture, književnosti   i štampe. Kao po pravilu ovu nagradu za delovanje u medijima dobijaju   tzv. nezavisni i slobodnomisleći   novinari, oni koji su bili predvodnici u borbi protiv režima S. Miloševića. I ove   godine je dobitnik nagrade poznati slobodomni i istinoljubivi istraživač   i novinar Miloš Vasić. On je ovu nagradu primio bez ikakvog oklevanja   i nedoumica, govoreći kako mu je čast što je postao dični laureat ove nagrade. Evo kako je u jednom dnevnom listu propraćeno dodeljivanje Karićevih   priznanja: “Osim članova Pokreta Snaga Srbije ceremoniji nisu prisustvovali predstavnici drugih političkih stranaka. To, ipak nije smetalo Bogoljubu Kariću da sedeći u prvom redu, sija od zadovoljstva dok gleda kako njegovi bivši laureati - Gordana Suša, Bojana Lekić i Dragan Bujošević - njegove pare dodeljuju svom istomišljeniku Milošu Vasiću. Vasić, dobitnik nagrade za novinarstvo i publicistiku, primio je nagradu Karić fondacije, citirajući “jednog jevanđelistu“ koji je rekao da uvek treba da se traga za istinom jer „istina oslobađa“. Tragajući za istinom, Vasić i njegove novine-nedeljnik Vreme do sada su teško optuživali Bogoljuba Karića za malverzacije u Mobtelu. Juče, dok su razmenjivali tople poglede, ni jednom ni drugom“traganje za istinom“ nije smetalo.“

    Pravde radi treba reći, da se sva ozlojeđenost ne obruši na nezavisne novinare, da su ovu nagradu primili i mnogi ugledni   glumci, profesori i pisci. I   oni nisu imali dovoljno   snage, ubeđenja i iskrene volje da odbiju ovo „ugledno“ priznanje. Kako onda možemo očekivati da   će u društvu biti uspostavljen sistem moralnih   vrednosti kada   ljudi koji   treba da predstavljaju   moralne uzore i oličenje intelektualne stamenosti i doslednosti   nisu bili spremni da kažu NE i tako obesmisle svo licemerstvo ove nedostojne predstave dodeljivanja Karićevih priznanja. Svaki   moralni preporod počiva na odbijanju i doslednosti, zato i čekamo onog ko će reći   ne licemerstvu, nedoslednosti, pritvorstvu   i hipokriziji.

  2 Juni 2005 godine                                                 

 

 

  

 
     
     
 
Copyright by NSPM