Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Relevantni tekstovi

hronika vesti (arhiva)

Zbog ovog intervjua, koji je u poslednji trenutak iz nedeljnog izdanja tog lista za 25. avgust 2002. izbacio zamenik glodura Dnevnika, smenjen je urednik Milorad Lazovic (vidi opsirniji clanak u Politici, 31. avgust 2002, str A6). Intervju je ocenjen kao "antidjindjicevski".

 Intervju sa Slobodanom Antonicem

Koliko najnoviji obrt u izradi Ustavne povelje moze da utice na ishod predsednickih izbora? Cini se da su obe republicke vlade, bez obzira sto im se osporava legitimitet, ovde nastupile kao spasioci postupka koji je ocigledno zapao u corskokak, pokazavsi tako ko kosi a ko vodu nosi.

Obe vlade zapravo su dosada samo kocile i potkopavale postupak izrade Ustavne povelje. Crnogorska vlada je želela da legalizuje politicki plen zadobijen za vreme Miloševica - fakticku nezavisnost Crne Gore. Srpska vlada je pak želela da citava stvar ne uspe kako se njen glavni politicki takmac, Vojislav Koštunica, ne bi mogao pohvaliti da ume da završava politicke poslove. I sada, kada su svi u zemlji, a što je najgore i u Evropi, postali nervozni zbog zastoja, pojavljuju se spasioci - te iste politicke oligarhije zbog kojih dogovor do sada nije mogao da bude postignut. Iako se detalji nagodbe Đindic-Đukanovic još uvek ne znaju, vec sada je jasno da ova nagodba može biti samo na uštrb savezne države i saveznog predsednika. Licno zbog toga ne žalim, ali žalim što se jedan tako važan politicki posao kao što je stvaranje državne zajednice sveo na jeftine markentiške trikove namenjene domacoj i stranoj javnosti.

Kako ocenjujete ambijent u kojima ce biti odrzani izbori 29. septembra? Razlikuje li se taj ambijent od onih koji su pratili prethodne izborne cikluse?

Bojim se da su ovi izbori slicni prethodnim ne samo po istovetnom izbornom sistemu vec i po istovetnom zamajavanju biraca. Jedan predsednicki kandidat, gospodin Labus, obecava biracima da ce, postane li predsednik, sprovesti duboke ekonomske reforme, koje podrazumevaju "otvaranje novih radnih mesta, formiranje novih preduzeca, oživljavanje stanogradnje, modernizaciju celokupne infrastrukture, popravljanje stanja u zdravstvu, modernizovanje obrazovnog sistema…". Ali, da bi on, kao predsednik republike, tako nešto mogao da uradi, najpre bi trebalo da izvrši državni udar! Naime, po našem ustavu, celokupna oblast ekonomije, zdravstva i obrazovanja nalazi se u iskljucivoj nadležnosti vlade i premijera. Predsednik tu nema nikakva ovlašcenja, i njegove ingerencije su potpuno u drugim oblastima: on predlaže sudije Ustavnog suda, potpisuje zakone, predlaže manadatara i dodeljuje ordenje. Ako bi gospodin Labus želeo da sprovede svoj predizborni program, on bi to mogao samo ako bi preuzeo poslove Vlade, a to nikako ne bi mogao bez državnog udara. Isto tako, jedan drugi kandidat, Vuk Draškovic, obecava da ce, cim postane predsednik, raspustiti skupštinu. Ali, predsednik nema takva ovlašcenja, i takav akt, bez premapotpisa premijera, bio bi ravan državnom udaru. Sve je to krajnje neozbiljno i štetno. Neozbiljno je jer biracima obecavate da cete prekršiti Ustav na koga se kao predsednik zaklinjete i koga morate da branite. A štetno je jer se gradani sluduju lažnim obecanjima a citav demokratski proces izvrgava ruglu.

Ocekujete li da ce predstavnici DOS-a na drzavnim funkcijama, bez obzira na svoja javna zaklinjanja, odoleti iskusenju stavljanja u sluzbu svog favorita, Labusa? Mogu li mediji, pogotovo oni bliski vlasti, odeleti iskusenju navijanja?

Mi smo vec sada svedoci jedne nepoštene kampanje sa jasnim favoritom glavnih medija i nosilaca moci. Iza gospodina Labusa su stali gotovo svi koji imaju vlast i novac u Srbiji, to je tako ocigledno. Da li je slucajno da na televiziji Bogoljuba Karica gospodin Labus u utorak ceo sat odgovara na snishodljiva pitanja novinara, kao u nekoj pozorišnoj predstavi? I da onda vec sutradan premijer Đindic ima intervju u kome, fakticki, sam sebi postavlja pitanja i daje odgovore? Ali, mi smo društvo u kome vlada opšte potcenjivanje javnosti, ja bih rekao cak elementarne inteligencije drugih ljudi. Evo, nedavno je premijer, povodom 500 dana vlade, objavio da je ispunio svoje predizborno obecanje i postigao da se sa jednom prosecnom platom može kupiti potrošacka korpa. Ali, znate li kako je to postignuto? Tako što je uvedena kategorija "minimalne potrošacke korpe" koja je za oko trecinu manja od uobicajene! Jednostavno, potrošacka korpa je smanjena, premijer je održao obecanje i sve je sjajno. Samo, to proizvodenje iluzija ima svoju granicu, ljude možete jedno vreme da zavaravate, ali u sudaru sa stvarnošcu vaš virtuelni svet ce se raspasti. To je doživeo Miloševic 2000. godine, to ce jedne godine doživeti i sadašnji iluzionisti.

Ocekivanja pokazuju da ce predsednik Srbije biti izabran tek u drugom krugu. Izmedju koja dva kandidata ocekujete direktan duel?

Svima je jasno da ako se Koštunica kandiduje, on ce se sa Labusom naci u drugom krugu. Ko ce iz tog duela izaci kao pobednik nije izvesno. Do pre mesec dana sva istraživanja javnog mnenja davala su znacajnu prednost Koštunici, a onda je usledila ona furiozna kampanja povodom "afere Pavkovic". Zahvaljujuci toj kampanji Koštunicin rejting je srozan, i sada ce njegov duel sa Labusom biti mnogo neizvesniji. Samo, ne bih se iznenadio ako Koštunicu do drugog kruga ne ceka još neka afera. Recimo, nedavno je jedna dnevna novina objavila da, navodno, vec postoji nekakav Koštunicin "seksualni dosije", sve sa snimcima odgovarajucih cinova (!?). Bog ce ga znati koliko u svemu tome ima istine, ali još jedna velika afera dovela bi do poraza Koštunice na predsednickim izborima i do kraja "bitke za Srbiju", kako je to nedavno, u intervjuu Špiglu, lepo objasnio premijer. A sasvim je jasno ko ce biti pobednik.

Koliko moze biti znacajna uloga agencija za istrazivanje javnog mnjenja u njegovom formiranju. Objektivnost u njihovom radu, cesto se dovodi(la) u sumnju?

Bojim se da se istraživanja javnog mnenja isuviše cesto prezentuju na nacin koji ih ne razlikuje mnogo od pukog politickog marketinga. Recimo, u izveštaju sa prezentacije jednog istraživanja doslovce se kaže: "Demokratska stranka je najviše rangirana kao partija koja može zemlju da izvede iz socio-ekonomske krize jer je medu gradanima poznata kao stranka koja sprovodi reforme i ubrzava proces tranzicije, a i sacinjavaju je kvalitetni strucnjaci, narocito iz oblasti ekonomije". A u tom istom izveštaju se za glavnog konkurenta DS-a, za Demokratsku stranku Srbije, kaže ovo: "biraci DSS-a vezuju se u velikoj meri za njenog lidera Vojislava Koštunicu što govori o kontinuitetu autoritarnog mentaliteta kod naših biraca". Od toga pa do najprizemnije politicke propagande vama nedostaje još samo recenica: "I zato, ako necete da bude autritarac, glasajte za jedinu stranku koja zemlju može da izvede iz socio-ekonomske krize - za Demokratsku stranku!"

Sa druge strane, pak, imate istraživace javnog mnenja koji predstavljaju svoja istraživanja uporedo sa otvorenim licnim navijanjem za pojedine politicke opcije. Tako je jedan moj kolega, inace direktor poznate istraživacke agencije, nedavno izjavio da bi "pobeda Koštunice (na predsednickim izborima) znacila propast reformi". Samo dva dana ranije, on je sedeo u Medijacentru i predstavljao istraživanje o kome su novine izvestile pod sledecim naslovom: "Labus popularniji od Koštunice 20:18". Pri tome, cak ni taj zakljucak nije sledio iz samog istraživanja jer je anketno pitanje glasilo: "Koga biste voleli da vidite na mestu predsednika Srbije?". Imate mnogo ljudi koji misle da Koštunica dobro radi posao predsednika SRJ i da bi on na tom mestu trebalo da ostane. Prirodno je da oni na takvo pitanje nece odgovoriti sa - "Koštunica", ali ako bi se Koštunica ipak kandidovao, takvi biraci bi za njega svakako glasali. Dakle, cak i interpretacija rezultata istraživanja je nekorektna, a nisam siguran da neko sa navedenom politickom ostrašcenošcu uopšte i može lege artis da projektuje i sprovodi objektivna istraživanja.

Da li u kontekstu poslednje odluke Glavnog odbora SPS procenjujete da je u toj stranci zapocet proces distanciranja od Milosevica? Koliko okretanje ledja predsedniku koji i dalje uziva velike simpatije u zemlji moze biti kontraproduktivno za stranku na predstojecim izborima?

Mislim da su oni napravili veliku grešku odbijajuci da slede Miloševica. S obzirom da ce jedan deo, ionako sve malobrojnijih SPS biraca da glasa za Šešelja a drugi za Ivkovica, Bata Živojinovic rizikuje da ne skupi ni stotinak hiljada glasova. Tako ce se belodano videti sva beda onoga što je ostalo od nekadašnje grdosije - SPS-a. Imam utisak da odbijanjem Miloševiceve preporuke ta stranka možda prestaje da bude znacajniji politicki cinilac.

Opozicija upozorava na sasvim izvesne izborne manipulacije i kradje? Moze li vlast da odoli jos jednom specijalitetu iz Milosevicevog izbornog instrumentarijuma?

Tacno je da u Srbiji više nema Miloševica, tog izbornog demona koji je bezobzirno potkradao izbore i Srbiju dovodio do ivice gradanskog rata. Ali, Miloševicev sistem je ostao. Vecina strucnjaka se slaže da ni danas kandidat koji nije u stanju da sa svojim ljudima pokrije bar 80% birackih mesta nema izgleda na pobedu. Podseticu da je opozicija, koja je 1992. godine podržavala Panica, uspela da kontroliše svega 50% birackih mesta. Zato je Panic, koji je po svim sondažama javnog mnenja bio ravnopravan takmac, i izgubio od Miloševica sa milion glasova razlike. Danas, prema nekim procenama, DSS može da pokrije upravo toliko birackih mesta kao nekada opozicija - 50%. Sa Republickom izbornom komisijom, koju je imenovala Đindiceva krnja Skupština i u kojoj su se našli uglavnom anonimni pravnici, izborna krada je ostala lako izvediva opcija. Zašto mi se, medutim, cini da do izborne krade ovoga puta nece doci? Do nje nece doci ne stoga što je izborni sistem promenjen - ta on je ostao u dlaku isti kao u doba Miloševica. Do nje nece doci ne ni zato što je vladajuca elita postala casnija - ta zar nisu do sada dovoljno puta pokazali svoje pravo lice glasajuci iz Soluna, rugajuci se sopstvenom poslovniku, oduzimajuci poslanicke mandate i izbacujuci politicke suparnike iz parlamenta? Do izborne krade valjda nece doci samo zato što ovo za njih nisu odlucujuci izbori - i ako ih izgube ostace na vlasti. Ne moraju da rizikuju da budu uhvaceni sa prstima u pekmezu pa da ih razgnevljeni gradani gone ulicama, mogu slobodno da šetaju OEBS-ove posmatrace i demonstriraju "privrženost evropskim izbornim standardima" jer sve to ih zasada direktno ništa ne košta.

 

Intervju sa Djordjem Vukadinovicem

Nedeljni Dnevnik . Đorde Vukadinovic

mr Đorde Vukadinovic

U protekloj deceniji mnogi naši intelektualci su svojim politickim angažovanjem, unoseci moralni i intelektualni autoritet, postali promotori bivšeg režima Slobodana Miloševica. Da li su srpski intelektualci zaslužni za trajanje tog režima, njegov uspon i pad i gde su oni danas, pitanje je koje smo postavili mr Đordu Vukadinovicu, politickom filozofu.

- Dobar deo srpske inteligencije je krajem osamdesetih godina zaista u Miloševicu prepoznao olicenje spasitelja, a što je interesantno i paradoksalno u njega su velike nade investirali kako nacionalno tako i oni boljševicko-socijalisticki nastrojeni intelektualci. Tako su u jednom trenutku u istom stroju bili i Dobrica Cosic i Vasilije Krestic, s jedne, kao i, sa druge strane, Ljubomir Tadic, Mihailo Markovic. Neki su mislili da ce on konacno uspeti da uspostavi principe "istinskog socijalizma", drugi da ce konacno zaokružiti i rešiti srpsko nacionalno pitanje, a bilo je dosta i onih koji su naprosto racunali da ce uz podršku novoj vlasti rešiti neke svoje egistencijalne probleme. Vreme je pokazalo šta je to i kako Miloševic ucinio. A ucinio je to da Srbi završe kako su završili, a za socijalizam je ucinio to da se bojim da je leva ideja na ovim prostorima pokopana za duža vremena, što naravno nije dobro i nece doneti ništa dobro Srbiji. Razume se da je tome dosta doprinelo i prethodno decenijsko simuliranje "socijalistickog samoupavljanja" pod "rukom partije i pod srcem Tita", ali je tek zahvaljujuci Miloševicu ideja socijalizma postala omražena na ovim prostorima. No, bez jedne demokratske i moderne levice ova tranzicija i svi procesi u koje ulazimo i koji nas cekaju bice invalidniji, jednostraniji i, zapravo, bolniji.

Oko nacionalnog programa - jasno je kako je to Miloševic završio i šta je ucinio od srpskog pitanja. Da li se sada tome treba radovati što je od pocetka nakaradno i anahrono postavljena srpska nacionalna ideja prošla tako kako je prošla? Razumem - a delimicno i spadam - medju one koji bi veruju da imaju pravo na bar malo likovanja i osecaju ono gorko zadovoljstvo "proroka" suocenih sa ispunjenjem svojih crnih prorocanstava. No, kao što mislim da nije moguce moderno društvo bez moderne i jake levice, isto tako mislim da nije dugorocno moguc opstanak jedne politicke zajednice u kojoj ne preovladjuje jedan zdrav patriotski stav. Kao što to - pogotovo na Balkanu - obicno biva, prethodna politika je sa prljavom vodom izbacila i dete, tako da je došlo do totalne devalvacije i same ideje patriotizma. Kao da je, recimo, pogotovo u Novom Sadu, postalo skaradno svako pominjanje nacije, Srbije i srpstva. Mi možemo to shvatiti ovako ili onako, ali to je princip koji danas vlada medijskom i intelektualnom scenom. Kao da su svi u Srbiji preko noci postali "gradjanski liberali", "kosmopoliti" i "multikulturalisti", što je, dabome, obicna farsa, kao što je, najcešce, farsicno bilo dojucerašnje srbovanje ili negdašnje samoupravljanje. Po obicaju, ide se iz krajnosti u krajnost, što je razumljiva ali ne i mudra reakcija, a pogotovo je neprimerena intelektualacima. Odricanje od svog nacionalnog identiteta, nacionalne svesti i nacionalnog interesa danas nam se predstavlja kao vrhunac progresivnosti, modernosti i demokraticnosti, jer, tobože, danas-sutra svi idemo u Evropu i globalni poredak a tamo nacije i granice više ne igraju nikakvu ulogu pred planetarnim "protokom roba, kapitala, ljudi i ideja". Zadatak intelektualaca sastoji se, pored ostalog, upravo u propitivanju i problematizovanju ovakvih i slicnih globalistickih samorazumljivosti i "opštih mesta", baš kao što je juce bio u demaskiranju nacionalnog autizma i lažnih nacionalnih konsenzusa. (Uostalom, da li ste gledali kako se širom planete itekako emotivno i "nacionalisticki" prate utakmice svetskog fudbalskog prvenstva, ili kako Španija ovih dana brani onih par stotina kvadratnih metara stenja?) I plašim se, da kao što su, generalno gledano, srpski intelektualci zakazali juce (tj. krajem 80-tih), tako zakazuju i danas.

Da li je na sceni pranje prošlosti? Ima tu svakako i pranja prošlosti i neciste savesti, ali problem je što se jedan takav stav apstraktnog i besmislenog zatiranja nacionalne svesti, gde se svaki nacionalni osecaj doživljava kao nešto skaradno, samo stvara pretpostavke za neko buduce, ekstremno skretanje klatna u drugu stranu, kada ce taj represirani nacionalni osecaj ponovo buknuti na isti ili slican nacin kao što je eskalirao krajem osamdesetih godina. Zato je mnogo bolje pokušati razdvojiti - a to je posao medija, javnih poslanika, odgovornih politicara i intelektualaca - i afirmisati taj zdravi i poželjni patriotizam od nacionalizma i šovinizma. Nije rešenje u totalnom poništavanju svake nacionalne pripadnosti, što, pre svega nije moguce, a mislim da nije ni poželjno, kako sa stanovišta vecinske, tako i manjinskih etnickih zajednica. U Vojvodini se zna i uvek se znalo da se, bez idealizovanja, ceni svoje i poštuje tude. To nije mit, vec normalna i moguca stvar, koja, naravno, nije pala s neba i koju je neophodno negovati da ne bi isparila. A to je opet istorijska posledica mudrog kompromisa koji je ovde konacno uspostavljen tokom vekova zajednickog života i raznih pokušaja naizmenicne marginalizacije jednih ili drugih. Možda bi takav nekakav model mogao biti matrica i putokaz nacina rešavanja problema i nacionalnog pitanja u citavoj Srbiji. Ne moramo baš svi biti "jedno" i braca - dovoljno je da budemo dobre komšije. U Bosni, recimo, tog spontanog i "odozdo" gradjenog multikulturalizma nije bilo. Oni su, bar po gradovima, pevali i izgleda verovali: "Cela Juga jedna avlija", a kada su najednom (razume se, uz pomoc "nacionalnih" medija, politicara i intelektualaca) "otkrili" da su razliciti, nisu postojali ni institucionalni ni psihološki mehanizmi koji bi sprecili da novootkriveni "drugi" preraste u neprijatelja i apsolutnu drugost: "ustašu", "baliju", "cetnika".

Da li su se srpski intelektualci sada sklonili sa scene?

- Deo intelektualaca koji je bio naklonjen Miloševicu, a tu je, nemojmo se zavaravati, bilo i krupnih intelektualnih figura, danas je ozbiljno kompromitovan i što svojom što tudjom voljom sklonjen sa javne pozornice. S druge strane, oni koji su svih ovih godina bili javno angažovani u opozicionoj borbi (u okviru nekadašnjeg DEPOS-a, Koalicije Zajedno i sl.) u velikoj su meri umorni i razocarani pravcem kojim su krenule stvari u postmiloševicevskoj Srbiji. Dakle, jedni su kompromitovani, drugi rezignirani, a treci možda mišljenja da su oni dali svoj doprinos demokratiji i da je sada vreme da se politika prepusti politicarima. Intelektualci se tako povlace nazad u svoje kule od slonovace, ili u neke svoje sinekure i privilegije koje su izborili ovim promenama. U svakom slucaju, tacno je da imamo jednu oseku intelektualnog angažovanja, što nikako nije dobro, ali ne zato što su oni Bogom dani da predvode narod, glume "oceve nacije", ili preuzimaju odgovornost za ono što je posao politicke elite. Oni treba da analiziraju alternative, ne da odlucuju izmedu alternativa, što je posao politicara i oni koji politicare biraju, nego da prosto analiziraju šta je to što se dobija ili gubi, da sabiraju pozitivne i negativne strane nekog izbora, bez opredeljenja za jednu ili drugu stranu. Intelektualci su 10-15 godina bili i previše u dnevnopolitickoj borbi a sada su se iz nje masovno povukli, a ni jedno nije drugo nije dobro rešenje. Ucestvovanje u javnim debatama je njihova obaveza i zadatak. Dugorocno gledano, pasivizacija intelektualne elite i njeno izolovanje od društva nije dobro ni za društvo niti za elitu.

Naš e-mail: redakcija@dnevnik.co.yu

Politika, 31 avgust.

PREVIRANJA U NOVOSADSKOM "DNEVNIKU"

Urednik smenjen zbog neobjavljenog teksta

Novi Sad, 30. avgusta

Najavljeni socijalni štrajk zaposlenih u novosadskom "Dnevniku" ostace u senci politickih i drugih previranja u najstarijem vojvodanskom dnevniku. Veliku pažnju izazvala je, naime, smena urednika nedeljnog broja Miladina Lazovica. Odlukom nekih politickih krugova, Lazovic je ocenjen kao nepouzdan, pogotovu u vreme predizborne predsednicke kampanje, i nedavno je prekomandovan u sportsku rubriku. Zanimljivo je da je Lazovic smenjen zbog teksta o predstojecim predsednickim izborima, koji je nameravao, a nije objavio, u kojem je, kako je ocenjeno, data prednost Vojislavu Koštunici.

Lazovic je, podsetimo, bio jedan od osnivaca Demokratske stranke i Demokratske stranke Srbije. Zbog partijske zastave koju je 9. marta 1991. godine izneo i okacio na balkon Narodnog pozorišta u Beogradu dobio je nadimak "barjaktar". Pored nadimka dobio je i dobre batine u policijskoj stanici Savski venac. Kasnije su on i Zoran Đindic bili osnivaci i prvi urednici dnevnika "Demokratija".

U meduvremenu, v. d. glavnog i odgovornog urednika Petar Petrovic i direktorka ove medijske kuce, poslovno su u inostranstvu, a njihova odluka o smeni koju su obelodanili uoci polaska na put je neprikosnovena. Pokrajinski sekretar za informisanje Rafail Ruskovski je o smeni saznao od novinara i, kako rece, ne može da je komentariše, pošto se radi o doajenu slobodnog novinarstva u Vojvodini.

- Medijsku satanizaciju i proganjanje politickih neistomišljenika koje po Vojvodini sprovode stegonoše Nenada Canka i ranije smo nagoveštavali. Smenu Miladina Lazovica, rodonacelnika posleratne demokratije u Srbiji, zbog neobjavljenog teksta, posmatramo kroz dioptriju Lige socijaldemokrata Vojvodine - izjavio je za "Politiku" Rada Marinkov, jedan od vojvodanskih lidera Demokratske stranke Srbije.

M. Laketic

hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM