Home

Info

Pretplata

Kontakt

Prošli brojevi

Posebna izdanja

Komentari

Debata

Hronika

Linkovi

NOVA SRPSKA POLITIČKA MISAO

 

Hronika - jun 2003.

 

Blic: (24.06.03.) 

Čedomir Jovanović u Skupštini Srbije izjavio da je sa Dušanom Spasojevićem razgovarao samo jednom, i to nimalo prijateljski

U Šilerovoj sam tražio Legiju

Potpredsednik Vlade Srbije Čedomir Jovanović, nakon što je oslobođen čuvanja vojnih, državnih i službenih tajni, izjavio je juče da je u Centralnom zatvoru u Beogradu posećivao samo bivšeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića i da su njegovi kontakti sa vođom zemunskog klana Dušanom Spasojevićem bili samo posredni.

Jovanović je na zajedničkoj sednici Odbora Skupštine Srbije za bezbednost i pravosuđe objasnio da mu je Spasojević posredstvom tadašnjeg upravnika zatvora Dragiše Blanuše slao pisane i usmene poruke u vezi sa otmicom čelnika „Delta kompanije“ Miodraga Miškovića i informacije da je deo novca dobilo obezbeđenje Radovana Karadžića.

- Nikada nisam posećivao Spasojevića u Centralnom zatvoru, ali sam vrlo svesno tokom juna i delimično tokom jula 2001. godine od Spasojevića, uz posredstvo njegovog advokata Slobodana Milivojevića, primao poruke koje su bile adresirane ne samo na mene, već i na Zorana Đinđića, Vojislava Koštunicu, Dušana Mihajlović i tadašnjeg šefa DB Gorana Petrovića - rekao je Jovanović. On je dodao da njegova veza sa Spasojevićem „nije bila izuzetna, neregularna i posebna“, već „istog profila“ kao i veza koju je imao sa pojedinim bivšim državnim i policijskim zvaničnicima, poput Radeta Markovića, Milorada Lukovića Legije i Vlajka Stojiljkovića.

- Oni su, svaki na svoj način, bili vinovnici određenih događaja u kojima su bili na suprotnoj strani od naših nastojanja i zato su morali da budu predmet našeg interesovanja - objašnjava potpredsednik Vlade. On je istakao da razgovori nisu bili direktni i da je Spasojević nekoliko puta, na svoju molbu, išao na raport kod upravnika CZ, posle čega mu je Blanuša, usmeno ili pismeno, dostavljao informacije.

- Blanuša je svedok tih događaja i on je jedina osoba koja verodostojno može da govori o mojim boravcima u Okružnom zatvoru - rekao je Jovanović. On je demantovao da je odlazio u Šilerovu ulicu kod Dušana Spasojevića i da je sa njim imao „privatan, prijateljski odnos“.

- U Šilerovu sam prvi put otišao 5. oktobra 2001. godine na poziv Nenada Škare, ličnog telohranitelja Lukovića, koji me je doveo u jedan nedovršeni objekat. Tamo nisam video Spasojevića, iako se u okolini nalazilo dosta ljudi, koji su po izgledu i načinu ponašanja ostavljali utisak Lukovićevog obezbeđenja. Tom prilikom mi je Luković saopštio informacije koje je dobio od Vojne službe bezbednosti u kojima se pominje da će biti izručen u Hag - rekao je on. Jovanović je potvrdio i da je pobuna „crvenih beretki“ proizašla posle obaveštenja da će Legija biti izručen Tribunalu.

- Nakon hapšenja Milorada Lukovića Legije 15. juna 2001. godine u klubu „Stupica“ došlo je do pobune pripadnika JSO u Kuli. Brzom akcijom tadašnjeg načelnika gradskog SUP Boška Buhe, komandanta Žandarmerije Radosavljevića i mene, Luković je zaustavio pokrete svoje jedinice koja je obaveštena da je on uhapšen na zahtev Tribunala i da će biti uskoro izručen. Iz materijala se vidi se ko je davao ta obaveštenja i na kakav način se potreba saradnje sa tom institucijom zloupotrebljavala - rekao je Jovanović. On je zatim i rekao da je u vreme kada je Legija bio u zatvoru njegovu suprugu i dete odveo u CZ da ga posete, ali „da se to u javnosti zloupotrebljava lažnim tvrdnjama da je vodio porodicu Dušana Spasojevića“. Reagujući na tu tvrdnju, poslanik DSS Dejan Mihajlov upitao je Jovanovića ko ga je ovlastio da vodi ženu i dete Lukovića u zatvor i „da li je on dadilja“.

Prvi susret sa Spasojevićem u Šilerovoj, tvrdi Jovanović, dogodio se prvog dana pobune jedinica JSO.

- Tog dana u zemlji se nisu nalazili ni predsednik Vlade Srbije, ni ministar policije. Potpredsednik Vlade Nebojša Čović bio je na jugu Srbije, i mene je načelnik RDB obavestio o onome što se dogodilo. Istog trenutka sam u pratnji pripadnika MUP otišao na adresu na kojoj se nalazio Milorad Luković tokom poslednjeg našeg susreta. On tamo nije bio, ali sam sreo Spasojevića. O karakteru tog razgovora možete se upoznati i iz jednog nedeljnika iz razgovora Spasojevića sa nepoznatim sagovornikom, gde se pominje i „mali koji je došao i tražio Lukovića“ - rekao je on zaključujući da razgovori „nisu bili prijatni, ni prijateljski“.

Nakon Jovanovićevog izlaganja, Dejan Mihajlov je rekao da je za sednicu Odbora dostavljena „fabrikovana dokumentacija“, jer na „pojedinim dopisima nema službenih pečata“, pa se ne zna kada su zavedeni.

Jovanović je optužio DSS da su njeni saradnici i pojedini članovi mnogo više i češće posećivali Šilerovu ulicu od njega.

- Zbog interesa istrage neću navesti imena vaših funkcionera koji su intenzivno posećivali Šilerovu i sastajali se sa Spasojevićem i Legijom - rekao je Jovanović obraćajući se poslanicima DSS. On je naglasio da je poslednji susret funkcionera DSS i Spasojevića bio tokom marta ove godine.

Jovanović je optužio potpredsednika DSS Dragana Jočića da je sa bivšim predsednikom Upravnog odbora Sportskog centra „Tašmajdan“ Vladimirom Grubačem, za vreme vanrednog stanja, stupio u kontakt sa stražarima Okružnog zatvora u Beogradu. Jovanović je najavio privatne tužbe „zbog zloupotrebe protiv Banđura, Terzića, Jočića, Grubača i Adžića“ koji su platili čuvare da govore neistinu. On je precizirao da je u pitanju novac koji je Grubač prosledio čuvarima u saradnji sa Jočićem. Jočić mu je rekao da laže.

Jovanović je, odgovarajući na pitanja zašto ubistvo Momira Gavrilovića nije rasvetljeno tokom akcije „Sablja“, rekao da je Gavrilovićeva žena njegova poznanica sa studentskih protesta i da mu se ona nedelju dana posle suprugove smrti javila i informisala ga kako „Koštunica, Ljilja Nedeljković i Gradimir Nalić govore neistinu, da su njenog supruga zvali telefonom, zakazali sastanak u Palati federacije i tražili od njega, noć pred ubistvo, da odloži put u Beč“.

Odgovarajući na pitanje Mihajlova kakve su njegove veze sa Ljubišom Buhom i firmom „Difens roud“, Jovanović je rekao da je „Buhu upoznao 5. oktobra, kao i da Buha ni na koji način nije deo njegovog privatnog niti profesionalnog života“. On je istakao da je vlasnika „Difens rouda“ video poslednji put u julu 2001. godine i da nije bio u toj firmi kada je minirana. Jovanović je optužio DSS da je Čumetova supruga Ljiljana Buha radila za njihov račun.

Jovanović je demantovao da je u srodstvu sa Ljubomirom Jovanovićem Staklenim, pripadnikom surčinskog klana, navodeći svoje i Ljubomirovo porodično stablo kao jedan od dokaza da je takva tvrdnja DSS laž.

Ministar policije Dušan Mihajlović rekao je da nikada nije video Spasojevića, da ne zna gde je Šilerova ulica, a da je Legiju viđao samo u službenim okolnostima.

Jovanović je optužio Vojislava Koštunicu i da je sa svojim kabinetom učestvovao u ometanju hapšenja Miloševića.

- Akcija je organizovana profesionalno u njoj su učestvovale regularne policijske jedinice i pripadnici VJ. Uključio sam se u trenutku kada smo došli do saznanja da postoji saradnja između kabineta predsednika SRJ, načelnika Generalštaba VJ Nebojše Pavkovića, komandanta JSO Milorada Lukovića i samog Slobodana Miloševića - izneo je detalje Jovanović.

- U takvim okolnostima uz konsultacije sa predsednikom srpske vlade, ministrom unutrašnjih poslova i načelnikom Resora DB stupio sam u kontakt sa tadašnjim funkcionerom SPS Branislavom Ivkovićem. Od njega sam zatražio da me uvede u rezidenciju i omogući razgovor sa Miloševićem. U međuvremenu, dobili smo dodatnu argumentaciju kroz saznanje da bi u slučaju akcije Milošević verovatno izgubio život. Razgovori su trajali tokom čitavog prepodneva... Tokom tog vremena nije bilo moguće kontaktirati predsednika Jugoslavije, svi pokušaji najviših članova državnog rukovodstva bili su bezuspešni, sve do sutrašnje sednice Predsedništva DOS - tvrdio je u svom obraćanju Jovanović.

On je rekao i da je sa Miloševićem u CZ razgovarao oko uslova smeštaja.

- On je zahtevao bolju sobu, topliju, ili premeštaj u izolovanu kuću u okviru Instituta za bezbednost. Za te susrete zna i Milošević i njegova porodica, pojedini članovi Vlade Srbije i oni su uredno evidentirani u Okružnom zatvoru. U zatvor sam odlazio isključivo da bih posećivao Slobodana Miloševića - kategoričan je bio Jovanović.

I. Cvetković - N. M. Jovanović

Pismo specijalnog tižioca skupštinskim odborima

Svilanović i Jovanović prve mete

BEOGRAD - Specijalni tužilac Jovan Prijić ocenio je da su mart i april ove godine predstavljali vreme najtežeg iskušenja svih delova legitimne državne vlasti.

- Da su kriminalci uspeli, oni bi u daljnoj fazi svog plana, nakon atentata na premijera Đinđića, ‘digli’ JSO, doveli je u Beograd kao 2001. godine radi zauzimanja vlade i drugih važnih objekata, kao i RTS, što bi bio napad na državu - istakao je Prijić u informaciji koja je pročitana na zajedničkoj sednici odbora za pravosuđe i za bezbednost. Ta informacija je pročitana na zahtev potpredsednika Vlade Čedomira Jovanovića, koji je tražio da budu pročitana i pisma kojima se on oslobađa čuvanja državne, službene i vojne tajne. U informaciji se navodi „da je tokom predkrivičnog postupka u predmetu atentata na predsednika vlade Zorana Đinđića specijalni tužilac, na osnovu uzetih izjava od više osumnjičenih članova grupe Dušana Spasojevića Šiptara informisan da je njegovo zločinačko neprijateljsko udruženje donelo krajem 2002. godine konkretnu odluku da liši života prvo Čedomira Jovanovića i Gorana Svilanovića“.

- Odluka da se liši života najpre Đinđić doneta je naknadno, prema sadašnjim podacima, isključivo od strane vođa zločinačko-neprijateljskog udruženja Spasojevića i Milorada Ulemeka Legije - navodi se u informaciji.

Pri tome se dodaje da se „razlozi za ovo ubistvo prema prikupljenim dokazima nalaze u političko - kriminalno - terorističkim motivima i takvim ambicijama Spasojevića i Ulemeka, koji su išli i ka ostvarivanju stvarnih učvršćenih veza sa pojedinim funkcionerima državne vlasti na planu ostvarenja svojih političko-kriminalnih motiva“.

Specijalni tužilac navodi da su „zbog ogromne lične finansijske moći zasnovane na ranijem vršenju krivičnih dela Spasojević i Ulemek sebe smatrali realnim i bitnim činiocima političkog života zemlje u toj meri da su sa svojim zločinačko-neprijateljskim okruženjem predstavljali otvorenu paradržavnu strukturu čija je namera bila prethodno - najmanje bitan uticaj na funkcionisanje svih glavnih tokova društvenog i državnog života a u krajnjoj fazi postajanje bitnog legalnog faktora politike i vlasti“.

Sastanci u Kuli

Jovanović je potvrdio da se više puta sastajao sa Legijom u Kuli i da je „nekoliko puta primetio i Spasojevića koji nije učestvovao u tim razgovorima“, a da je poslednji put sa njim razgovarao 13. novembra 2001. godine, a razlog sastanka je bila odluka Mihajlovića da se povuče sa mesta ministra policije.

- Tu njegovu pismenu odluku sam, u prisustvu samog ministra, Lukovića i zamenika komandanta Maričića, pocepao. To je bio moj poslednji susret sa tim ljudima i posle toga ni Lukovića ni Spasojevića, kao ni bilo koju drugu osobu koja se pojavljivala u njihovom okruženju nisam video - rekao je potpredsednik Vlade.

Dosijea DB kod Ljilje Nedeljković

Jovanović je naveo i da je razgovarao sa bivšim načelnikom RDB Radomirom Markovićem dva meseca po njegovom hapšenju posle podizanja optužnice za ilegalno iznošenje dokumentacije iz arhive ove službe.

- On mi je tada rekao da ne vidi šta je nezakonito učinio što je dosijea tadašnjeg predsednika Vlade Zorana Đinđića, moj dosije i dosijea Dušana Mihajlovića i još nekolicine lidera DOS dostavio Ljiljani Nedeljković, šefu kabineta Vojislava Koštunice. Na zatvorenom suđenju to je potvrđeno i to su okolnosti koje se ne mogu demantovati, kao i podatak da je dosije o praćenju Slavka Ćuruvije dobila takođe Nedeljković. Bez te dokumentacije MUP Srbije tapkao je u mestu - rekao je potpredsednik Vlade Čedomir Jovanović.

Hag ishodište svih afera

Jovanović je prilikom izalaganja kao ishodište svih afera u Srbiji označio problem saradnje sa Tribunalom koji je i doveo, ističe on, do podele u valadajućoj koaliciji.

- Hapšenje Sobodana Miloševića i njegovo izručenje Tribunalu, ubistvo Momira Gavrilovića, pobuna „crvenih beretki“ i ubistvo predsednika Vlade Srbije i odnos političkih aktera prema svim tim događajima zapravo govore da je ishodište problema Haški Tribunal - rekao je potpredsednik Vlade.

 

 

 

hronika vesti (arhiva)

 

Copyright by NSPM