Blic:
(24.06.03.)
Čedomir
Jovanović
u
Skupštini
Srbije
izjavio
da
je
sa
Dušanom
Spasojevićem
razgovarao
samo
jednom,
i
to
nimalo
prijateljski
U
Šilerovoj
sam
tražio
Legiju
Potpredsednik
Vlade
Srbije
Čedomir
Jovanović,
nakon
što
je
oslobođen
čuvanja
vojnih,
državnih
i
službenih
tajni,
izjavio
je
juče
da
je
u
Centralnom
zatvoru
u
Beogradu
posećivao
samo
bivšeg
predsednika
SRJ
Slobodana
Miloševića
i
da
su
njegovi
kontakti
sa
vođom
zemunskog
klana
Dušanom
Spasojevićem
bili
samo
posredni.
Jovanović
je
na
zajedničkoj
sednici
Odbora
Skupštine
Srbije
za
bezbednost
i
pravosuđe
objasnio
da
mu
je
Spasojević
posredstvom
tadašnjeg
upravnika
zatvora
Dragiše
Blanuše
slao
pisane
i
usmene
poruke
u
vezi
sa
otmicom
čelnika
„Delta
kompanije“
Miodraga
Miškovića
i
informacije
da
je
deo
novca
dobilo
obezbeđenje
Radovana
Karadžića.
-
Nikada
nisam
posećivao
Spasojevića
u
Centralnom
zatvoru,
ali
sam
vrlo
svesno
tokom
juna
i
delimično
tokom
jula
2001.
godine
od
Spasojevića,
uz
posredstvo
njegovog
advokata
Slobodana
Milivojevića,
primao
poruke
koje
su
bile
adresirane
ne
samo
na
mene,
već
i
na
Zorana
Đinđića,
Vojislava
Koštunicu,
Dušana
Mihajlović
i
tadašnjeg
šefa
DB
Gorana
Petrovića
-
rekao
je
Jovanović.
On
je
dodao
da
njegova
veza
sa
Spasojevićem
„nije
bila
izuzetna,
neregularna
i
posebna“,
već
„istog
profila“
kao
i
veza
koju
je
imao
sa
pojedinim
bivšim
državnim
i
policijskim
zvaničnicima,
poput
Radeta
Markovića,
Milorada
Lukovića
Legije
i
Vlajka
Stojiljkovića.
-
Oni
su,
svaki
na
svoj
način,
bili
vinovnici
određenih
događaja
u
kojima
su
bili
na
suprotnoj
strani
od
naših
nastojanja
i
zato
su
morali
da
budu
predmet
našeg
interesovanja
-
objašnjava
potpredsednik
Vlade.
On
je
istakao
da
razgovori
nisu
bili
direktni
i
da
je
Spasojević
nekoliko
puta,
na
svoju
molbu,
išao
na
raport
kod
upravnika
CZ,
posle
čega
mu
je
Blanuša,
usmeno
ili
pismeno,
dostavljao
informacije.
-
Blanuša
je
svedok
tih
događaja
i
on
je
jedina
osoba
koja
verodostojno
može
da
govori
o
mojim
boravcima
u
Okružnom
zatvoru
-
rekao
je
Jovanović.
On
je
demantovao
da
je
odlazio
u
Šilerovu
ulicu
kod
Dušana
Spasojevića
i
da
je
sa
njim
imao
„privatan,
prijateljski
odnos“.
-
U
Šilerovu
sam
prvi
put
otišao
5.
oktobra
2001.
godine
na
poziv
Nenada
Škare,
ličnog
telohranitelja
Lukovića,
koji
me
je
doveo
u
jedan
nedovršeni
objekat.
Tamo
nisam
video
Spasojevića,
iako
se
u
okolini
nalazilo
dosta
ljudi,
koji
su
po
izgledu
i
načinu
ponašanja
ostavljali
utisak
Lukovićevog
obezbeđenja.
Tom
prilikom
mi
je
Luković
saopštio
informacije
koje
je
dobio
od
Vojne
službe
bezbednosti
u
kojima
se
pominje
da
će
biti
izručen
u
Hag
-
rekao
je
on.
Jovanović
je
potvrdio
i
da
je
pobuna
„crvenih
beretki“
proizašla
posle
obaveštenja
da
će
Legija
biti
izručen
Tribunalu.
-
Nakon
hapšenja
Milorada
Lukovića
Legije
15.
juna
2001.
godine
u
klubu
„Stupica“
došlo
je
do
pobune
pripadnika
JSO
u
Kuli.
Brzom
akcijom
tadašnjeg
načelnika
gradskog
SUP
Boška
Buhe,
komandanta
Žandarmerije
Radosavljevića
i
mene,
Luković
je
zaustavio
pokrete
svoje
jedinice
koja
je
obaveštena
da
je
on
uhapšen
na
zahtev
Tribunala
i
da
će
biti
uskoro
izručen.
Iz
materijala
se
vidi
se
ko
je
davao
ta
obaveštenja
i
na
kakav
način
se
potreba
saradnje
sa
tom
institucijom
zloupotrebljavala
-
rekao
je
Jovanović.
On
je
zatim
i
rekao
da
je
u
vreme
kada
je
Legija
bio
u
zatvoru
njegovu
suprugu
i
dete
odveo
u
CZ
da
ga
posete,
ali
„da
se
to
u
javnosti
zloupotrebljava
lažnim
tvrdnjama
da
je
vodio
porodicu
Dušana
Spasojevića“.
Reagujući
na
tu
tvrdnju,
poslanik
DSS
Dejan
Mihajlov
upitao
je
Jovanovića
ko
ga
je
ovlastio
da
vodi
ženu
i
dete
Lukovića
u
zatvor
i
„da
li
je
on
dadilja“.
Prvi
susret
sa
Spasojevićem
u
Šilerovoj,
tvrdi
Jovanović,
dogodio
se
prvog
dana
pobune
jedinica
JSO.
-
Tog
dana
u
zemlji
se
nisu
nalazili
ni
predsednik
Vlade
Srbije,
ni
ministar
policije.
Potpredsednik
Vlade
Nebojša
Čović
bio
je
na
jugu
Srbije,
i
mene
je
načelnik
RDB
obavestio
o
onome
što
se
dogodilo.
Istog
trenutka
sam
u
pratnji
pripadnika
MUP
otišao
na
adresu
na
kojoj
se
nalazio
Milorad
Luković
tokom
poslednjeg
našeg
susreta.
On
tamo
nije
bio,
ali
sam
sreo
Spasojevića.
O
karakteru
tog
razgovora
možete
se
upoznati
i
iz
jednog
nedeljnika
iz
razgovora
Spasojevića
sa
nepoznatim
sagovornikom,
gde
se
pominje
i
„mali
koji
je
došao
i
tražio
Lukovića“
-
rekao
je
on
zaključujući
da
razgovori
„nisu
bili
prijatni,
ni
prijateljski“.
Nakon
Jovanovićevog
izlaganja,
Dejan
Mihajlov
je
rekao
da
je
za
sednicu
Odbora
dostavljena
„fabrikovana
dokumentacija“,
jer
na
„pojedinim
dopisima
nema
službenih
pečata“,
pa
se
ne
zna
kada
su
zavedeni.
Jovanović
je
optužio
DSS
da
su
njeni
saradnici
i
pojedini
članovi
mnogo
više
i
češće
posećivali
Šilerovu
ulicu
od
njega.
-
Zbog
interesa
istrage
neću
navesti
imena
vaših
funkcionera
koji
su
intenzivno
posećivali
Šilerovu
i
sastajali
se
sa
Spasojevićem
i
Legijom
-
rekao
je
Jovanović
obraćajući
se
poslanicima
DSS.
On
je
naglasio
da
je
poslednji
susret
funkcionera
DSS
i
Spasojevića
bio
tokom
marta
ove
godine.
Jovanović
je
optužio
potpredsednika
DSS
Dragana
Jočića
da
je
sa
bivšim
predsednikom
Upravnog
odbora
Sportskog
centra
„Tašmajdan“
Vladimirom
Grubačem,
za
vreme
vanrednog
stanja,
stupio
u
kontakt
sa
stražarima
Okružnog
zatvora
u
Beogradu.
Jovanović
je
najavio
privatne
tužbe
„zbog
zloupotrebe
protiv
Banđura,
Terzića,
Jočića,
Grubača
i
Adžića“
koji
su
platili
čuvare
da
govore
neistinu.
On
je
precizirao
da
je
u
pitanju
novac
koji
je
Grubač
prosledio
čuvarima
u
saradnji
sa
Jočićem.
Jočić
mu
je
rekao
da
laže.
Jovanović
je,
odgovarajući
na
pitanja
zašto
ubistvo
Momira
Gavrilovića
nije
rasvetljeno
tokom
akcije
„Sablja“,
rekao
da
je
Gavrilovićeva
žena
njegova
poznanica
sa
studentskih
protesta
i
da
mu
se
ona
nedelju
dana
posle
suprugove
smrti
javila
i
informisala
ga
kako
„Koštunica,
Ljilja
Nedeljković
i
Gradimir
Nalić
govore
neistinu,
da
su
njenog
supruga
zvali
telefonom,
zakazali
sastanak
u
Palati
federacije
i
tražili
od
njega,
noć
pred
ubistvo,
da
odloži
put
u
Beč“.
Odgovarajući
na
pitanje
Mihajlova
kakve
su
njegove
veze
sa
Ljubišom
Buhom
i
firmom
„Difens
roud“,
Jovanović
je
rekao
da
je
„Buhu
upoznao
5.
oktobra,
kao
i
da
Buha
ni
na
koji
način
nije
deo
njegovog
privatnog
niti
profesionalnog
života“.
On
je
istakao
da
je
vlasnika
„Difens
rouda“
video
poslednji
put
u
julu
2001.
godine
i
da
nije
bio
u
toj
firmi
kada
je
minirana.
Jovanović
je
optužio
DSS
da
je
Čumetova
supruga
Ljiljana
Buha
radila
za
njihov
račun.
Jovanović
je
demantovao
da
je
u
srodstvu
sa
Ljubomirom
Jovanovićem
Staklenim,
pripadnikom
surčinskog
klana,
navodeći
svoje
i
Ljubomirovo
porodično
stablo
kao
jedan
od
dokaza
da
je
takva
tvrdnja
DSS
laž.
Ministar
policije
Dušan
Mihajlović
rekao
je
da
nikada
nije
video
Spasojevića,
da
ne
zna
gde
je
Šilerova
ulica,
a
da
je
Legiju
viđao
samo
u
službenim
okolnostima.
Jovanović
je
optužio
Vojislava
Koštunicu
i
da
je
sa
svojim
kabinetom
učestvovao
u
ometanju
hapšenja
Miloševića.
-
Akcija
je
organizovana
profesionalno
u
njoj
su
učestvovale
regularne
policijske
jedinice
i
pripadnici
VJ.
Uključio
sam
se
u
trenutku
kada
smo
došli
do
saznanja
da
postoji
saradnja
između
kabineta
predsednika
SRJ,
načelnika
Generalštaba
VJ
Nebojše
Pavkovića,
komandanta
JSO
Milorada
Lukovića
i
samog
Slobodana
Miloševića
-
izneo
je
detalje
Jovanović.
-
U
takvim
okolnostima
uz
konsultacije
sa
predsednikom
srpske
vlade,
ministrom
unutrašnjih
poslova
i
načelnikom
Resora
DB
stupio
sam
u
kontakt
sa
tadašnjim
funkcionerom
SPS
Branislavom
Ivkovićem.
Od
njega
sam
zatražio
da
me
uvede
u
rezidenciju
i
omogući
razgovor
sa
Miloševićem.
U
međuvremenu,
dobili
smo
dodatnu
argumentaciju
kroz
saznanje
da
bi
u
slučaju
akcije
Milošević
verovatno
izgubio
život.
Razgovori
su
trajali
tokom
čitavog
prepodneva...
Tokom
tog
vremena
nije
bilo
moguće
kontaktirati
predsednika
Jugoslavije,
svi
pokušaji
najviših
članova
državnog
rukovodstva
bili
su
bezuspešni,
sve
do
sutrašnje
sednice
Predsedništva
DOS
-
tvrdio
je
u
svom
obraćanju
Jovanović.
On
je
rekao
i
da
je
sa
Miloševićem
u
CZ
razgovarao
oko
uslova
smeštaja.
-
On
je
zahtevao
bolju
sobu,
topliju,
ili
premeštaj
u
izolovanu
kuću
u
okviru
Instituta
za
bezbednost.
Za
te
susrete
zna
i
Milošević
i
njegova
porodica,
pojedini
članovi
Vlade
Srbije
i
oni
su
uredno
evidentirani
u
Okružnom
zatvoru.
U
zatvor
sam
odlazio
isključivo
da
bih
posećivao
Slobodana
Miloševića
-
kategoričan
je
bio
Jovanović.
I.
Cvetković
-
N.
M.
Jovanović
Pismo
specijalnog
tižioca
skupštinskim
odborima
Svilanović
i
Jovanović
prve
mete
BEOGRAD
-
Specijalni
tužilac
Jovan
Prijić
ocenio
je
da
su
mart
i
april
ove
godine
predstavljali
vreme
najtežeg
iskušenja
svih
delova
legitimne
državne
vlasti.
-
Da
su
kriminalci
uspeli,
oni
bi
u
daljnoj
fazi
svog
plana,
nakon
atentata
na
premijera
Đinđića,
‘digli’
JSO,
doveli
je
u
Beograd
kao
2001.
godine
radi
zauzimanja
vlade
i
drugih
važnih
objekata,
kao
i
RTS,
što
bi
bio
napad
na
državu
-
istakao
je
Prijić
u
informaciji
koja
je
pročitana
na
zajedničkoj
sednici
odbora
za
pravosuđe
i
za
bezbednost.
Ta
informacija
je
pročitana
na
zahtev
potpredsednika
Vlade
Čedomira
Jovanovića,
koji
je
tražio
da
budu
pročitana
i
pisma
kojima
se
on
oslobađa
čuvanja
državne,
službene
i
vojne
tajne.
U
informaciji
se
navodi
„da
je
tokom
predkrivičnog
postupka
u
predmetu
atentata
na
predsednika
vlade
Zorana
Đinđića
specijalni
tužilac,
na
osnovu
uzetih
izjava
od
više
osumnjičenih
članova
grupe
Dušana
Spasojevića
Šiptara
informisan
da
je
njegovo
zločinačko
neprijateljsko
udruženje
donelo
krajem
2002.
godine
konkretnu
odluku
da
liši
života
prvo
Čedomira
Jovanovića
i
Gorana
Svilanovića“.
-
Odluka
da
se
liši
života
najpre
Đinđić
doneta
je
naknadno,
prema
sadašnjim
podacima,
isključivo
od
strane
vođa
zločinačko-neprijateljskog
udruženja
Spasojevića
i
Milorada
Ulemeka
Legije
-
navodi
se
u
informaciji.
Pri
tome
se
dodaje
da
se
„razlozi
za
ovo
ubistvo
prema
prikupljenim
dokazima
nalaze
u
političko
-
kriminalno
-
terorističkim
motivima
i
takvim
ambicijama
Spasojevića
i
Ulemeka,
koji
su
išli
i
ka
ostvarivanju
stvarnih
učvršćenih
veza
sa
pojedinim
funkcionerima
državne
vlasti
na
planu
ostvarenja
svojih
političko-kriminalnih
motiva“.
Specijalni
tužilac
navodi
da
su
„zbog
ogromne
lične
finansijske
moći
zasnovane
na
ranijem
vršenju
krivičnih
dela
Spasojević
i
Ulemek
sebe
smatrali
realnim
i
bitnim
činiocima
političkog
života
zemlje
u
toj
meri
da
su
sa
svojim
zločinačko-neprijateljskim
okruženjem
predstavljali
otvorenu
paradržavnu
strukturu
čija
je
namera
bila
prethodno
-
najmanje
bitan
uticaj
na
funkcionisanje
svih
glavnih
tokova
društvenog
i
državnog
života
a
u
krajnjoj
fazi
postajanje
bitnog
legalnog
faktora
politike
i
vlasti“.
Sastanci
u
Kuli
Jovanović
je
potvrdio
da
se
više
puta
sastajao
sa
Legijom
u
Kuli
i
da
je
„nekoliko
puta
primetio
i
Spasojevića
koji
nije
učestvovao
u
tim
razgovorima“,
a
da
je
poslednji
put
sa
njim
razgovarao
13.
novembra
2001.
godine,
a
razlog
sastanka
je
bila
odluka
Mihajlovića
da
se
povuče
sa
mesta
ministra
policije.
-
Tu
njegovu
pismenu
odluku
sam,
u
prisustvu
samog
ministra,
Lukovića
i
zamenika
komandanta
Maričića,
pocepao.
To
je
bio
moj
poslednji
susret
sa
tim
ljudima
i
posle
toga
ni
Lukovića
ni
Spasojevića,
kao
ni
bilo
koju
drugu
osobu
koja
se
pojavljivala
u
njihovom
okruženju
nisam
video
-
rekao
je
potpredsednik
Vlade.
Dosijea
DB
kod
Ljilje
Nedeljković
Jovanović
je
naveo
i
da
je
razgovarao
sa
bivšim
načelnikom
RDB
Radomirom
Markovićem
dva
meseca
po
njegovom
hapšenju
posle
podizanja
optužnice
za
ilegalno
iznošenje
dokumentacije
iz
arhive
ove
službe.
-
On
mi
je
tada
rekao
da
ne
vidi
šta
je
nezakonito
učinio
što
je
dosijea
tadašnjeg
predsednika
Vlade
Zorana
Đinđića,
moj
dosije
i
dosijea
Dušana
Mihajlovića
i
još
nekolicine
lidera
DOS
dostavio
Ljiljani
Nedeljković,
šefu
kabineta
Vojislava
Koštunice.
Na
zatvorenom
suđenju
to
je
potvrđeno
i
to
su
okolnosti
koje
se
ne
mogu
demantovati,
kao
i
podatak
da
je
dosije
o
praćenju
Slavka
Ćuruvije
dobila
takođe
Nedeljković.
Bez
te
dokumentacije
MUP
Srbije
tapkao
je
u
mestu
-
rekao
je
potpredsednik
Vlade
Čedomir
Jovanović.
Hag
ishodište
svih
afera
Jovanović
je
prilikom
izalaganja
kao
ishodište
svih
afera
u
Srbiji
označio
problem
saradnje
sa
Tribunalom
koji
je
i
doveo,
ističe
on,
do
podele
u
valadajućoj
koaliciji.
-
Hapšenje
Sobodana
Miloševića
i
njegovo
izručenje
Tribunalu,
ubistvo
Momira
Gavrilovića,
pobuna
„crvenih
beretki“
i
ubistvo
predsednika
Vlade
Srbije
i
odnos
političkih
aktera
prema
svim
tim
događajima
zapravo
govore
da
je
ishodište
problema
Haški
Tribunal
-
rekao
je
potpredsednik
Vlade.
hronika
vesti (arhiva)