hronika
vesti (arhiva)
Miroslav
Prokopijevic:
Bolne
promene
bez
poklona
i
kredita
Zoran
Djindjic,
premijer
Srbije:
Vreme
je
za
ustavne
promene
Evropski
sud
odbacio
tuzbu
porodica
poginulih
radnika
RTS
protiv
17
zemalja
NATO
Danas,
20.
dec.
2001.
Miroslav
Prokopijevic
Zasto
je
Jugoslavija
na
144.
od
155
mesta
prema
privrednim
slobodama
Bolne
promene
bez
poklona
i
kredita
U
devetom
godisnjem
izvestaju
o
nivou
privrednih
sloboda
u
svetu,
koji
objavljuju
Heritage
fondacija
i
The
Wall
Street
Journal,
prvi
put
je
ukljucena
Jugoslavija:
rangirana
je
na
144.
od
155
mesta,
sa
4.05
indeksnih
poena.
Indeks
se
pravi
na
osnovu
podataka
do
sredine
prethodne
godine,
sto
znaci
da
je
ovogodisnji
napravljen
sa
podacima
zakljucno
sa
junom
2001.
Indeks
HF
&
WST
predstavlja
jedan
od
dva
najpoznatija
indeksa
privrednih
sloboda
(drugi
izdaje
Fraser
Institute
iz
Vankuvera)
i
prvi
put
se
pojavio
1994.
Oba
indeksa
imaju
snazan
uticaj
na
privatne
investitore,
tj.
na
njihovu
spremnost
da
ulazu
u
pojedine
zemlje.
Iza
oba
indeksa
stoji
nalaz
da
je
stepen
privrednih
sloboda
presudan
faktor
za
prosperitet
i
blagostanje.
Zemlje
sa
niskim
stepenom
privrednih
sloboda
su
po
pravilu
siromasne,
dok
su
zemlje
sa
visokim
stepenom
privrednih
sloboda
razvijene
i
prosperitetne.
Nizak
nivo
privrednih
sloboda
destimulise
ulaganja,
dok
ih
visok
nivo
podstice.
Ovaj
indeks
ne
meri
stepen
politickih
i
gradjanskih
sloboda.
Ovogodisnji
indeks
HF
&
WST
rangira
155
zemalja
sveta
prema
50
faktora
koji
su
svrstani
u
deset
grupa,
a
koji
su
sabrani
u
jedinstveni
zbirni
indeks.
Najbolji
moguci
rezultat
je
1
(jedan),
oznacava
privredno
najslobodnije
zemlje,
najgori
rezultat
je
5
(pet),
i
znaci
potpuno
odsustvo
privrednih
sloboda.
Prema
broju
poena,
sve
rangirane
zemlje
su
podeljene
u
cetiri
grupe,
slobodne
(1-1.99
poena),
pretezno
slobodne
(2-2.99),
pretezno
neslobodne
(3-3.99)
i
neslobodne
(4-5.00).
Na
vrhu
liste
se
nalaze
Hong
Kong
(indeks
1.35),
Singapur
(1.55),
Novi
Zeland
(1.70),
Estonija,
Irska,
Luksemburg,
V.
Britanija,
Holandija
i
SAD
(svi
po
1.80).
Od
tranzicionih
zemalja
najbolje
stoje
Estonija
(4,
sa
1.80),
Ceska
Republika
i
Madjarska
(32
i
33,
po
2.40),
a
najlosije
Tadzikistan
i
Ukrajina
(137
i
138,
po
3.85),
Bosna
(140,
3.90)
i
SRJ
(144,
4.05).
Ni
ostale
zemlje
bivse
SFRJ
ne
stoje
posebno
dobro:
Slovenija
je
79.
sa
3.10,
Makedonija
97.
sa
3.25,
Hrvatska
108.
sa
3.40.
Od
deset
zbirnih
komponenti
koje
se
uzimaju
u
obzir
pri
izracunavanju
indeksa,
Jugoslavija
je
najvise
ocene
dobila
za
"fiskalni
teret
vlade"
(2.5),
drzavne
"intervencije
u
privredi"i
stepen
slobode
u
formiranju
"cena
i
nadnica"
(3).
Za
"trgovinske
politike",
"bankarstvo
i
finansije"
i
valjanost
definisanja
"vlasnickih
prava"
dobila
je
cetiri,
a
za
"monetarnu
politiku",
"kapitalne
tokove
i
strana
ulaganja",
"regulaciju"
i
"sivo
trziste"
SRJ
je
dobila
najnizu
ocenu
(5).
Ako
se
ima
u
vidu
da
SRJ
cine
Srbija
i
Crna
Gora,
i
da
Crna
Gora
ima
neka
resenja
bolja
od
Srbije
(DM
kao
valuta,
mnogo
niza
prosecna
carinska
stopa,
povoljniji
zakon
o
koncesijama,
itd.),
onda
bi
se
moglo
pretpostaviti
da
bi
pri
odvojenom
prikazivanju
Srbija
stajala
losije
(priblizno
za
0.20
do
0.
0
poena),
a
Crna
Gora
nesto
bolje
(za
slicne
iznose
kao
i
Srbija
u
slucaju
da
zajednicki
indeks
nije
ponderisan,
a
za
nesto
vise
za
slucaj
da
jeste).
Na
osnovu
indeksa
izgleda
da
prave
reforme
u
SRJ
tek
predstoje.
Posto
nema
prosperitetnijih
zemalja
ispod
indeksa
2.70
(sto
znaci
da
su
skoro
sve
razvijene
zemlje
unutar
prvih
45
mesta
na
listi),
izvesno
je
da
put
ka
tom
drustvu
moze
da
vodi
preko
brzih
i
dubokih
promena
u
pravcu
nesputane
trzisne
privrede:
takve
promene
su
vrlo
bolne,
ali
samo
one
-
a
ne
pokloni
i
krediti
drzavi
-
mogu
da
donesu
znatniji
privredni
napredak.
Zato
se
los
polozaj
SRJ
na
listi
indeksa
ne
moze
ublaziti
okolnoscu
da
je
MMF
i
EBRD
nesto
bolje
rangiraju,
jer
to
je
relevantno
za
kreditnu
sposobnost
vlade,
i
ima
malo
uticaja
na
ponasanje
privatnih
investitora,
koji
traze
povoljno
okruzenje
za
biznis.
A
o
efikasnosti
vlade
da
investira,
posebno
na
ovim
prostorima,
ne
vredi
trositi
reci.
Naravno,
sadasnje
ekipe
na
vlasti
takvim
kreditima
mogu
kupovati
izvesno
vreme
socijalni
mir
i
svoj
opstanak
na
vlasti,
ostavljajuci
dugove
buducim
generacijma.
Autor
je
ekonomista
i
predsednik
Centra
za
slobodno
trziste
iz
Beograda
Zoran
Djindjic,
premijer
Srbije
Vreme
je
za
ustavne
promene
Beograd
-
Sada
je
trenutak
da
se
pokrene
inicijativa
za
ustavne
promene,
izjavio
je
preksinoc
srpski
premijer
Zoran
Djindjic,
dodavsi
da
bi
bio
"istorijski
promasaj"
da
se
to
ne
ucini.
Ova
godina
je
poslednja
sansa
da
se
predlozi
relativno
koherentan
ustav
koji
nece
biti
posledica
politicke
trgovine,
jer
ko
zna
kada
ce
opet
jedan
politicki
blok
imati
dvotrecinsku
vecinu
u
Skupstini
-
rekao
je
Djindjic.
On
je
u
emisiji
Debata,
koju
je
nezavisna
produkcija
"TV
mreza"
organizovala
na
Studiju
B-92,
naglasio
da
ta
"sansa
jos
nije
propustena"
i
da
vladajuca
koalicija
jos
racuna
s
tim
da
ce
biti
"ta
politicka
grupacija
koja
ce
predloziti
novi
ustav".
Zapitan
da
li
su
"na
bilo
koji
nacin"
otpoceli
razgovori
izmedju
njega
i
predsednika
Jugoslavije
Vojislava
Kostunice
o
tome
kako
spasiti
vladajucu
koaliciju
da
bi
barem
obavila
taj
posao
koji
trazi
dvotrecinsku
vecinu,
Djindjic
je
odgovorio
da
nisu.
-
Ti
razgovori
su
bili
zakazani
pre
dva-tri
dana,
ali
su
otkazani
zbog
obaveza
predsednika
Kostunice
-
objasnio
je
on
i
dodao
da
pretpostavlja
da
ce
biti
odrzani
naredne
sedmice.
Zamoljen
da
komentarise
zahtev
Demokratske
stranke
Srbije
za
raspisivanje
izbora,
Djindjic
je
odvratio
da
uslove
postavlja
neko
ko
moze
da
ih
izdejstvuje:
-
Neka
sruse
Vladu
u
parlamentu
-
za
to
im
treba
126
poslanika
-
i
bice
novi
izbori.
Bez
toga,
to
je
samo
pretnja
praznom
puskom.
Kad
je
rec
o
zahtevu
za
rekonstrukciju
republicke
vlade,
Djindjic
je
podsetio
da
je
on
prvi
to
najavio
nakon
sto
svi
ministri
podnesu
izvestaj
o
radu,
tvrdeci
da
je
sve
bilo
spremno
da
se
obavi
nepristrasan
razgovor
i
da
je
i
sam
imao
prigovore
na
rad
pojedinih
ministara.
Onda
je,
medjutim,
izbila
"afera
Gavrilovic"
i
potpuno
neosnovane
optuzbe
da
je
Vlada
umesana
u
kriminal,
pa
izlazak
DSS
iz
nje
i
nastavljen
je
niz
incidenata,
podsetio
je
srpski
premijer.
Na
pitanje
zasto
je
bio
cvrst
u
stavu
da
ministri
policije
i
pravde
Dusan
Mihajlovic
i
Vladan
Batic
"obavljaju
posao
bolje
nego
drugi",
Djindjic
je
odgovorio
da
je
samo
bio
cvrsto
protiv
da
budu
kaznjeni,
jer
se
"smatra
da
su
igrali
ulogu
kod
slanja
(bivseg
predsednika
Jugoslavije)
Slobodana
Milosevica
u
Hag":
-
Ja
to
ne
dozvoljavam.
Cela
Vlada
stoji
iza
toga.
Objasnivsi
da
bi
to
znacilo
"da
je
slanje
Milosevica
u
Hag
bila
greska
i
da
pomenuti
ministri
za
tu
gresku
treba
da
odgovaraju",
premijer
je
dodao:
-
Ako
neko
treba
da
odgovara,
ja
sam
tu.
Tezu
da
je
smena
Dragana
Marsicanina
u
funkciji
odlaska
predsednika
Srbije
Milana
Milutinovica
u
Hag,
jer
bi
tada
predsednik
republickog
parlamenta
preuzeo
njegovu
funkciju
s
vrlo
velikim
ovlascenjima,
on
je
prokomentarisao
da
to
zavisi
od
"snage
licnosti",
ali
da
nema
razloga
za
takvu
bojazan.
-
Legalno
izabrani
predsednik
Srbije
se
nece
naci
u
Hagu,
jer
je
to
i
pitanje
nacionalnog
dostojanstva,
nezavisno
od
licnosti
-
rekao
je
Djindjic.
(Tanjug)
Evropski
sud
odbacio
tuzbu
porodica
poginulih
radnika
RTS
protiv
17
zemalja
NATO
Evropska
povelja
ne
garantuje
zastitu
Beograd
-
Evropski
sud
za
ljudska
prava
u
Strazburu
odbacio
je
juce
tuzbu
porodica
poginulih
radnika
Radio-televizije
Srbije
protiv
17
zemalja
clanica
NATO.
Veliko
vece
suda
jednoglasno
je
donelo
odluku
da
se
tuzba
odbaci,
uz
obrazlozenje
da
je
bombardovanje
zgrade
RTS
u
Beogradu
pocinjeno
na
teritoriji
SRJ
koja
nije
clanica
Saveta
Evrope,
a
izvan
teritorija
zemalja
clanica
NATO
koje
su
i
potpisnice
Evropske
povelje
o
ljudskim
pravima.
Sudije
u
Velikom
vecu
ocenile
su
da
Evropska
povelja
o
ljudskim
pravima
"nije
stvorena
radi
primene
u
celom
svetu
cak
ni
u
pogledu
ponasanja
drzava
potpisnica".
U
obrazlozenju
odluke
se
kaze
da
je
Povelja
multilateralni
sporazum
koji
se
primenjuje
teritorijalno
u
okviru
pravosudja
drzava
potpisnica.
Tuzbu
protiv
17
zemalja,
evropskih
clanica
NATO,
podneli
su
jedan
od
prezivelih
i
pet
porodica
zaposlenih
u
RTS-u
koji
su
poginuli
u
NATO
bombardovanju
23.
aprila
1999.
godine.
Oni
su
podneli
tuzbu
za
krsenje
prava
na
zivot,
slobodu
izrazavanja
i
prava
na
efikasni
pravni
lek
koja
garantuje
Evropska
povelja
o
ljudskim
pravima.
Tuzba
je
podneta
u
oktobru
1999.
godine
i
prosledjena
je
najvisoj
instanci
Evropskog
suda
za
ljudska
prava
-
Velikom
vecu
-
14.
novembra
2000.
godine.
-
U
ovoj
odluci
Evropski
sud
za
ljudska
prava
se
nije
upustao
u
sustinu
i
u
to
da
li
je
bilo
prekrsaja
prava
na
zivot
zrtava
bombardovanja
zgrade
RTS-a.
On
je
sebe
proglasio
nenadleznim
pozivajuci
se
na
prvi
clan
Evropske
konvencije
o
ljudskim
pravima
koja
kaze
da
drzave
potpisnice
jemce
za
ljudska
prava
iz
Konvencije
samo
osobama
u
njihovoj
nadleznosti.
Standardno
shvatanje
nadleznosti
podrazumeva
da
drzava
ima
nadleznost
nad
svojom
teritorijom
i
nad
svojim
drzavljanima.
Posto
zrtve
bombardovanja
nisu
bile
drzavljani
nijedne
tuzene
zemlje,
niti
su
postradali
na
njihovoj
teritoriji,
sud
je
zakljucio
da
se
tuzba
ne
moze
uzeti
u
postupak
-
kaze,
povodom
odluke
Evropskog
suda
za
ljudska
prava,
profesor
Vojin
Dimitrijevic,
jedan
od
zastupnika
porodica
koje
su
podnele
tuzbu.
On
kaze
da
su
se
tuzioci
nadali
da
sud
nece
biti
toliko
konvencionalan,
te
da
ce
sledeci
neke
svoje
ranije
odluke,
razmotriti
i
ovu
specificnu
situaciju,
gde
su
ljudi
de
facto
bili
pod
kontrolom
Nato
clanica.
-
O
svemu
ovom
i
o
drugim
delovima
odluke
dugo
ce
se
raspravljati
u
pravnim
krugovima
i
ona
ce,
verovatno,
uticati
na
buduce
odluke
tog
suda.
Treba
imati
u
vidu
da
se
ova
odluka
donosila
u
specificnoj
atmosferi
zbog
dogadjaja
od
11.
septembra,
kao
i
da
joj
je
doprinelo
i
to
sto
SRJ
nije
clan
Saveta
Evrope,
niti
potpisnica
Evropske
konvencije.
Mi
jos
nemamo
kompletnu
odluku
vec
samo
sire
saopstenje,
pa
cemo
sledece
korake
razmotriti
kada
tu
odluku
dobijemo,
kaze
Dimitrijevic.
-
Mi
smo
tu
tuzbu
podneli
na
inicijativu
Beogradskog
centra,
smatrajuci
da
je
Evropski
sud
nepristrasan
i
nezavistan.
Medjutim,
izgleda
da
smo
se
prevarili
-
prokomentarisala
je
za
nas
list
odbacivanje
tuzbe
Borka
Bankovic,
majka
nastradale
Ksenije.
hronika
vesti (arhiva)