hronika
vesti (arhiva)
Predstavnici
SRJ,
Srbije
i
Crne
Gore
i
Havijer
Solana
razgovarali
o
buducnosti
Federacije
CANAK:
I
Vojvodina
je
sukcesor
SFRJ
Cedomir
Jovanovic:
Spremni
smo
za
posten
i
otvoren
razgovor
o
svim
temama
Rasizam,
globalizacija,
genska
revolucija:
U
susret
novim
pretnjama?
Povodom
jucerasnjeg
komentara
"Sokantno
zaljenje"
Danas,
18.
dec.
2001.
Predstavnici
SRJ,
Srbije
i
Crne
Gore
i
Havijer
Solana
razgovarali
o
buducnosti
Federacije
Pregovore
nastavljaju
eksperti,
u
januaru
rezultati
Nase
misljenje
se
potpuno
poklapa
sa
stavom
Evropske
zajednice,
a
to
je
da
je
Federacija
najbolje
resenje.
Smatramo
da
nema
razloga
da
na
putu
ka
evropskoj
integraciji
razdvajamo
nesto
sto
vec
postoji
da
bismo
kasnije
spajali.
Dogovorili
smo
se
da
testiramo
reformisanu
zajednicu
oko
konkretnih
pojedinicanih
pitanja
i
da
se
uz
prisustvo
ekperata
Evropske
unije
na
licu
mesta
i
konkretno
se
uverimo
da
li
ta
konkretna
pitanja
kao
sto
su
bezbednost,
ekonomija,
spoljni
poslovi
bolje
resava
reformisana
Federacija
ili
dve
odvojene
drzave.
Mi
smo
sigurni
da
jedna
reformisana
Federacija
efikasnije,
jeftinije,
brze,
bolje
i
primerenije
Evropi
resava
sve
te
probleme,
jer
da
nije
tako
ne
bi
se
Evropa
udruzivala,
nego
bi
i
ona
bila
zajednica
nezavisnih
drzava
vrlo
labavo
povezanih
u
neku
uniju
-
naveo
je
Djindjic.
Srpski
premijer
je
najavio
da
ce
u
razgovore
eksperata
biti
ukljucen
i
jedan
predstvanik
Evropske
unije.
-
Cinjenica
je
da
je
stepen
zajednistva
u
EU
mnogo
veci
nego
onaj
koji
su
u
platformi
predlozili
DOS
i
Zajedno
za
Jugoslaviju.
Cak
i
da
je
bila
prihvacena
platforma
DOS
za
Federaciju,
tokom
asocijacije
u
Evropsku
zajednicu
morali
bismo
da
povecamo
broj
zajednickih
funkcija
-
rekao
je
srpski
premijer.
Komentarisuci
stav
EU,
predsednik
Crne
Gore
je
istakao
da
su
"medjunardona
zajednica
i
EU
od
pocetka
ponavljale
da
preferiraju
demokratsku
Crnu
Goru
u
demokratskoj
Jugoslaviji,
ali
da
niposto
ne
misle
da
se
moze
iskljuciti
pravo
gradjanima
Crne
Gore
da
se
izjasne
u
kakvoj
formi
drzavno
pravnog
statusa
zele
da
zive",
te
da
ce
medjunarodna
zajednica
"svakako
ispostovati
ono
sto
bude
stvar
demokratskog
dogovora
Srbije
i
Crne
Gore,
odnosno
demokratske
i
transparentne
procedure
u
Srbiji
i
Crnoj
Gori".
Premijer
Srbije
je
postavio
pitanje
da
li
ce
"kolege
iz
Podgorice
da
testiraju
efikasnost
resenja
i
zaista
da
prihvate
nepristrasni
stav
eksperata
Evropske
zajednice
ili
ce
kazati
da
su
najbolja
i
najefikasnija
ona
resenja
koja
oni
predlazu".
-
Za
to
je
potrebna
izvesna
spremnost
da
se
prihvati
neki
stav
koji
je
stav
druge
strane.
I
ako
postoji
ta
spremnost
u
Podgorici
onda
sam
siguran
da
smo
blize
ovom
resenju
koje
vrlo
otvoreno
podrazava
i
Evorpska
zajednica.
I
Crna
Gora
kao
i
Srbija
zeli
da
bude
u
Evropskoj
zajednici
i
zato
je
preporucljivo
da
veruje
stavovima
koje
zastupa
ta
Evropska
zajednica,
ne
vidim
razloga
da
zele
da
budu
u
drustvu
u
koje
nemaju
poverenja
-
kazao
je
Djindjic.
Komentarisuci
Djukanovicevu
izjavu
da
ovi
razgovori
nece
odloziti
najavljeno
odrzavanje
referenduma
Djindjic
je
rekao
da
referenduma
moze
da
bude
i
bez
razgovora,
ali
da
je
on
ovaj
sastanak
razumeo
"kao
pokusaj
da
se
nadje
saglasnost,
a
da
se
ne
trazi
od
gradjana
da
oni
preuzmu
odgovornost
za
drzavnu
politiku".
Solana
je
juce
imao
i
odvojene
sastanke
sa
Vojislavom
Kostunicom,
Milom
Djukanovicem
i
premijerom
Crne
Gore
Flipom
Vujanovicem
i
premijerom
Srbije
Zoranom
Djindjicem
i
predsednikom
Srpske
narodne
partije
Predragom
Bulatovicem.
Na
konferenciji
za
novinare
na
Beogradskom
aerodromu
on
je
izrazio
nadu
da
ce
dijalog
o
preuredjenju
jugolsovenske
Federacije
biti
okoncan
do
kraja
februara
i
zadovoljstvo
sto
je
obnovljen
dijalog
koji
je
prekinut
26.
oktobra.
Evropska
unija,
kako
je
rekao,
kao
najbolje
resenje
podrzava
odrzavanje
reformisane
Federacije,
a
ne
njen
raspad.
Na
pitanje
da
li
ima
utisak
da
je
predsednik
Crne
Gore
promenio
svoj
stav
o
nezavisnosti,
Solana
je
dogovorio
da
je
"suvise
rano
govoriti
o
tome".
Iz
kabineta
Vojislava
Kostunice
nakon
sastanka
je
saopsteno
da
su
se
sagovornici
dogovorili
da
ekspertski
timovi
razmotre
dve
postojece
platforme
o
uredjenju
odnosa
Srbije
i
Crne
Gore
i
pokusaju
da
izrade
zajednicki
predlog.
U
saopstenju
se
navodi
da
bi
taj
predlog
sadrzao
"oblasti
zajednickih
funkcija
i
institucionalne
mehanizme
njihovog
sprovodjenja".
CANAK:
I
Vojvodina
je
sukcesor
SFRJ
Novi
Sad
-
Predsednik
Skupstine
Vojvodine
Nenad
Canak
protestovao
je
juce
zbog
odsustva
"legitimnih
predstavnika
Vojvodine"
u
razgovorima
o
redefinisanju
odnosa
u
SRJ.
"Radi
se
o
buducnosti
drzave
koja
je
bila
sukcesor
SFRJ,
u
kojoj
je
Vojvodina
bila
federalna
jedinica
i
konstitutivni
element,
pa
se
stoga
ne
moze
ocekivati
da
bilo
koja
drzava
o
kojoj
se
predstavnici
Vojvodine
ne
izjasne
bude
priznata
od
strane
Vojvodine",
naveo
je
predsednik
vojvodjanskog
parlamenta
u
pisanoj
izjavi.
U
odvojenom
saopstenju,
koje
je
potpisao
kao
lider
Lige
socijaldemokrata
Vojvodine,
Canak
je
kritikovao
nagovestenu
sednicu
Predsednistva
DOS
u
uzem
sastavu.
"Postavlja
se
pitanje:
ko
su
ta
cetvorica?
Oni
mogu
da
se
nazovu
kako
hoce,
a
ja
tvrdim
da
je
to
grupa
samozvanaca,
jer
nikakav
dogovor
o
ovom
sastanku
i
nacinu
resavanja
stvari
na
Predsednistvu
DOS-a
nije
postignut",
naveo
je
Canak.
Cedomir
Jovanovic:
Spremni
smo
za
posten
i
otvoren
razgovor
o
svim
temama
"Spremni
smo
za
posten
i
otvoren
razgovor
o
svim
temama,
pa
i
o
funkcionisanju
nase
koalicije
koje
je
delimicno
dovedeno
u
pitanje
ponasanjem
DSS.
Preduslov
za
takav
razgovor
je
pristanak
DSS
na
otvoren
dijalog
i
odustajanje
od
dopisivanja
sa
DOS",
dodao
je
Cedomir
Jovanovic
i
optuzio
stranku
Vojislava
Kostunice
da
bespotrebno
politizuje
smenu
direktora
JP
"Kolubare"
Vladana
Jovicica,
inace
funkcionera
DSS.
Rasizam,
globalizacija,
genska
revolucija:
U
susret
novim
pretnjama?
"Genetski
raj"
samo
za
"superljude"
Pjer
Sane,
Zerom
Binde
Tokom
protekla
dva
veka,
pseudobioloske
teorije
o
,,rasnoj"
nejednakosti
cesto
su
bile
zluopotrebljavane
u
pokusaju
da
se
potkrepe
ideologije
rasizma,
rasne
diskriminacije,
ksenofobije
i
netrpeljivosti.
U
prethodnim
decenijama
se,
medjutim,
dokazala
nistavnost
tih
teorija.
Nauka,
a
narocito
savremena
genetika,
stalno
je
tvrdila
da
je
ljudska
vrsta
jedinstvena
i
da
je
pojam
,,rase"
potpuno
neosnovan.
U
clanu
1
Univerzalne
deklaracije
o
ljudskom
genomu
i
ljudskim
pravima
kaze
se
da
,,ljudski
genom
pociva
na
sustinskom
jedinstvu
svih
clanova
ljudske
porodice,
kao
i
na
prihvatanju
njima
inherentnog
dostojanstva
i
razlicitosti".
Ova
deklaracija
je
usvojena
jednoglasno
i
aklamacijom
na
29.
generalnoj
konferenciji
UNESKO
11.
novembra
1997,
a
zatim
i
na
Generalnoj
skupstini
Ujedinjenih
nacija
9.
decembra
1998.
godine.
Ipak,
tesko
bi
se
moglo
reci
da
su
rasizam
i
rasna
diskriminacija
iscezli.
Stavise,
oni
ne
samo
sto
su
preziveli
razmontiranje
koncepta
,,rase",
vec
izgleda
da
pustaju
korenje
u
vecini
delova
sveta.
Trenutno
su
u
toku
snazne
transformacije
u
domenima
svetske
tehnologije,
ekonomije,
politike,
drustva
i
kulture.
Te
transformacije
-
povezane
sa
trecom
industrijskom
revolucijom
u
istoriji,
revolucijom
novih
tehnologija
-
i
cesto
obuhvacene
recju
,,globalizacija",
izgleda
da
idu
u
prilog
sirenju
novih
formi
rasizma
i
diskriminacije.
Ovim
potonjim
se
sada
pokusavaju
uciniti
legitimnim
pomocu
argumenata
koji
afirmisu
nejednakost
kultura.
Drustvena
nejednakost
i
nesigurnost
povecali
su
se
u
eri
globalizacije,
isto
kao
i
burne
reakcije
drustava
i
razbuktavanje
strasti
zbog
etnicke,
nacionalne,
,,rasne"
ili
religijske
pripadnosti.
U
svakom
delu
sveta,
ovakve
strasti
sve
vise
ustupaju
mesto
nasilju,
sve
cesce
u
vidu
fanatizma
koji
se
zavrsava
masakrom
medju
susednim
narodima,
,,etnickim
ciscenjem"
ili
genocidom.
Prema
tome,
dok
proslavljamo
razmontiranje
institucionalnog
aparthejda
u
Juznoj
Africi,
prinudjeni
smo
da
priznamo
da
su
u
mnogim
delovima
sveta
razliciti
oblici
drustvenog
i
urbanog
aparthejda
u
porastu.
Veoma
cesto
se
ti
oblici
zasnivaju
na
strukturalnoj
diskriminaciji
koja
je
,,rasnog"
karaktera;
mogu
biti
eksplicitni
ili
implicitni,
ali
je
zadivljujuce
to
sto
se
oni
vise
ne
moraju
oslanjati
na
svesnu
vezu
sa
rasistickom
tematikom.
U
ovom
svetu
zazidanih
stambenih
naselja
i
neprobojnih
susedstva,
sam
pojam
javnog
prostora-koji
je
neodvojiv
od
pojma
demokratije-sve
je
redji,
a
ponekad
cak
i
u
nestajanju.
Rastuce
osecanje
separatizma
u
urbanom
prostoru
ojacano
je
pojavom
razlicitih
vidova
obrazovnog
aparthejda.
Ovi
oblici
drustvenog,
urbanog
i
obrazovnog
aparthejda
brzo
su
se
prosirili
i
podrazumevaju
sistem
,,nevidljivog
rasizma"
i
prikrivene
diskriminacije
koja
je
opasna
isto
kao
i
njene
vidljivije
varijante.
U
nekim
slucajevima,
ovaj
sistem
moze
funkcionisati,
a
da
misao
ili
protest
koji
svesno
mogu
imati
veze
sa
rasizmom
ili
diskriminacijom,
nikad
ni
ne
prodju
kroz
glavu
onih
kojih
se
to
tice.
Iz
ovih
razloga,
o
pitanjima
rasizma,
rasne
diskriminacije,
ksenofobije
i
netrpeljivosti
mora
se
ponovo
razmisliti,
na
dalekosezniji
nacin.
Kada
bi
to
bilo
samo
pitanje
,,prosvecenosti",
napredak
postignut
u
oblasti
masovnog
obrazovanja
i
,,razmontiranja"
pseudorasnih
ideologija
davno
bi
doveo
do
iskorenjivanja
ovih
zala.
U
stvari,
rasizam
i
rasna
diskriminacija
su
cesto
dovodjeni
do
svojih
najdaljih
ekstrema
u
zemljama
sa
najvisim
nivoom
obrazovanja.
Savremeni
napredak
nauke,
a
posebno
genska
revolucija,
probudio
je
velike
nade,
ali
i
uznemirujuca
pitanja.
U
iskusenju
da
ucinimo
nasu
vrstu
savrsenom,
zar
nismo
svedoci
povratka
eugenike,
jos
preciznije,
komercijalnog
oblika
eugenike
koji
preti
stvaranjem
,,paralelnog
covecanstva"
i
sa
njim
mogucnosti
za
,,postcovecanstvo"
sto
moze
dovesti
do
dehumanizacije
ili
do
toga
da
covecanstvo
samo
sebe
pripitomljava?
Da
li
su
rizici
vezani
za
san
covecanstva
o
preuzimanju
kontrole
nad
sobom
ili
mozda
tacnije,
san
o
tome
da
ga
kontrolisu
oni
koji
upravljaju
novim
tehnikama
shvaceni
na
pravi
nacin?
Zar
napredak
u
savremenoj
genetici
ne
preti
da
nas
jednog
dana
odvede
do
onog
,,vrlog
novog
sveta",
koji
je
Haksli
prorekao,
sa
novim
vrstama
,,superljudi"
koji
su
genetski
"projektovani"
da
upravljaju
masama
"podljudi"
koji
ce
ili
biti
iskljuceni
iz
novog
"genetskog
raja"
ili
ce
se
njima
genetski
manipulisati
u
cilju
drustvene
kontrole
ili
sveobuhvatnijeg
iskoriscavanja?
Vise
no
ikad,
etika
mora
ici
ukorak
sa
naucnim
napretkom
i
tehnoloskim
primenama,
kako
oni
ne
bi
doveli
do
novih
oblika
diskriminacije.
Prvo
mora
biti
utvrdjeno
da
li
postoji
rizik
pri
utvrdjivanju
karakteristicnih
nizova
gena
u
populacijama
koje
zive
u
odredjenoj
geografskoj
oblasti:
Da
li
bi
to
moglo
dovesti
do
zloupotrebe
podataka
u
svrhe
rasne
ili
etnicke
diskriminacije?
Drugo,
zar
ne
postoji
rizik
od
toga
da
ce
nove
tehnike
vezane
za
reprodukciju
coveka
dovesti
do
selekcije
embriona,
i
samim
tim
do
diskriminacije?
Selekcija
se
moze
upotrebljavati
u
korist
odredjenih
fenotipova,
da
bi
se
manje
ljudi
radjalo
sa
genetskim
profilom
koji
se
smatra
nepozeljnim;
ili
upravo
suprotno,
da
bi
se
pospesilo
radjanje
osoba
sa
pozeljnim
osobinama,
na
primer,
psihickim
kvalitetima
neophodnim
za
obavljanje
odredjenog
posla.
Trece,
istrazivanje
genetskog
nasledja
coveka
bi
moglo
uvecati
iskusenje
za
poricanjem
postojanja
slobode
coveka.
Danas
mnogi
geneticari
rade
na
nizovima
ljudskih
genoma
koji
bi
mogli
imati
ulogu
u
predodredjivanju
individua
za
odredjene
obrasce
ponasanja
(depresija,
bes,
upotreba
memorije,
itd.)
Ako
se
individualno
i
grupno
ponasanje
svede
na
biologiju,
postoji
opasnost
od
toga
da
budemo
otudjeni
od
pojma
slobode
coveka.
Moze
se
zakljuciti
da
postoji
rizik
od
pojave
novih
oblika
rasizma
i
diskriminacije
u
21.
veku,
zasnovanih
na
idejama
nejednakosti
medju
kulturama,
pospesenih
globalizacijom
i
nesigurnoscu
koju
je
ona
izazvala,
kao
i
porastom
materijalne
nejednakosti
i
raslojavanjem
obrazovnih
sistema.
Ovi
precutni
oblici
rasizma
i
rasne
diskriminacije
su
u
sustini
strukturalni.
Medjutim,
u
osiromasenim
getoima
na
severnoj
i
juznoj
hemisferi,
oni
su
vec
stvorili
okruzenje
drustvenog
i
urbanog
apathejda
koji,
ukoliko
se
nista
ne
preduzme,
moze
dovesti
u
pitanje
pojam
javnog
prostora
i
cak
demokratije.
Osim
toga,
novom
drustvenom
i
kulturnom
rasizmu
gotovo
da
uopste
nisu
potrebni
ideologija
i
jasan
govor.
Sve
ove
pretnje
zahtevaju
sveobuhvatno
razmisljanje
o
mogucnostima
i
preduzimanje
preventivnih
mera
na
medjunarodnom
i
nacionalnom
nivou,
posebno
u
sledece
tri
oblasti:
Obrazovanje:
Ne
smemo
precenjivati
ulogu
obrazovanja
u
borbi
protiv
novih
oblika
rasizma
i
diskriminacije,
s
obzirom
da
ne
bi
bilo
pravedno
ocekivati
od
skola
i
drugih
obrazovnih
institucija
da
lece
zla
sa
kojima
drustvo
nije
bilo
sposobno
da
se
suoci.
Ali
i
pored
toga,
obrazovanje
bi
moglo
biti
dragoceno
oruzje
u
toj
borbi,
dokle
god
odbacujemo
razlicite
oblike
"obrazovnog
aparthejda"
koji
se
trenutno
primenjuju;
i
dokle
god
se
cine
napori
da
se
unapredi
formalno
obrazovanje
na
svim
nivoima,
kao
i
neformalno.
Obrazovni
programi,
udzbenici
i
pedagoske
metode
moraju
biti
prepravljeni
kako
bi
se
mogli
uhvatiti
u
kostac
sa
ovim
izazovima,
a
pomoc
bi
isto
tako
trebalo
potraziti
u
novim
tehnologijama
i
"umrezenom"
obrazovanju.
Bioetika:
Mora
biti
stvoreno
obezbedjenje
kako
bi
se
sprecila
pogresna
primena
nove
genetike,
sto
je
sada
u
potpunosti
moguce,
i
kako
bi
se
covecanstvo
zastitilo
od
sirenja
novih
tehnika
proisteklih
iz
genetskog
rasizma
i
diskriminacije.
Postoji
opasnost
od
povratka
starih
demona
covecanstva
ukoliko
neke
grupe
pristanu
da
budu
zigosane
kao
genetski
"manje
sposobne".
Rizik
od
eugenike
i
manipulacije
ljudskom
vrstom
veci
je
nego
ikad.
Bioeticki
okvir
treba
da
bude
uspostavljen
na
nacionalnom
i
medjunarodnom
nivou
kako
bi
se
zarad
ljudskih
prava
moglo
izboriti
sa
najcrnjom
od
svih
opasnosti.
Treba
da
budu
donete
odredbe
o
nadgledanju
i
funkciji
diskusije
sirom
sveta,
a
u
cilju
zastite
ljudske
vrste
od
svih
mogucih
zluopotreba
u
tehnoloskoj
i
naucnoj
primeni,
kao
i
njihove
ekonomske
i
komercijalne
eksploatacije.
Urbana
politika:
Pojavni
oblici
"urbanog
aparthejda"
postali
su
u
velikoj
meri
ekstremni,
cime
izazivaju
borbu
protiv
siromastva
i
demokratije
koja
preti.
Vreme
je
da
se
razmotri
pitanje
urbane
politike,
da
bi
javni
prostor,
zajedno
sa
sigurnoscu
gradjana,
mogao
biti
politicki,
kulturno
i
ekoloski
obnovljen.
Ako
zelimo
da
promenimo
nase
zivote
u
21.
veku
i
sprovedemo
efikasnu
borbu
protiv
rasizma,
rasne
diskriminacije,
ksenofobije
i
netrpeljivosti,
bice
neophodno
da
pri
tom
promenimo
i
nase
gradove.
Vodece
licnosti
u
gradjanskom
drustvu
moraju
uloziti
sve
svoje
napore
kako
bi
obezbedile
da
prava
svakog
ljudskog
bica
budu
u
potpunosti
priznata
i
da
njihova
drustva
ne
postanu
sustinski
negradjanska
(necivilizovana).
Pjer
Sane
je
pomocnik
generalnog
direktora
UNESKO
i
bivsi
generalni
sekretar
Amnesti
internesenela
Zerom
Binde
je
direktor
Odeljenja
za
planiranje
i
istrazivacke
studije
u
UNESKO
i
glavni
koautor
UNESKO-vog
svetskog
izvestaja
okrenutog
buducnosti
SVET
PRED
NAMA
Prevela:
N.
Kecman
Povodom
jucerasnjeg
komentara
"Sokantno
zaljenje"
Neodmereni
zakljucci
Komentar
"Sokantno
zaljenje",
objavljen
u
jucerasnjem
broju,
ne
izrazava
stav
redakcije
lista
Danas,
vec
je
rec
o
profesionalnom
propustu,
zbog
koga
se
izvinjavamo
ministru
inostranih
poslova
Goranu
Svilanovicu
i
citaocima.
Izjava
Svilanovica
u
Zagrebu
zasluzuje
kriticki
pristup,
ali
neodmereni
zakljucci
i
neumesna
poredjenja
nisu
u
duhu
uredjivacke
politike
ovog
lista.
Kolegijum
lista
Danas
hronika
vesti (arhiva)