hronika
vesti (arhiva)
Feral
Tribjun,
Intervju
sa
Danijel
kon
Benditom
-
Uzmimo
Zagreb,
jer
i
odande
odlaze
mladi
ljudi.
Ili
Sarajevo
ili
Beograd.
Pa
nije
to
Gaza,
Zagreb
je
prema
tome
raj
na
zemlji.
A
Frankfurt
su
cista
nebesa.
Takoder,
netko
mlad
cak
i
na
Kosovu
danas
može
primijetiti
da
se
možda
ipak
nešto
rada,
nastaje.
On
se
tamo
može
kretati,
zna
da
je
tamo
njegovo
sveucilište,
njegovo
društvo.
Kosovo
je
mjesto
gdje
više
nije
ugrožen.
A
Palestina
je
pakao.
NIN,
29.
nov.
01.
Života
Đorđević,
istoričar
Crveno-plavo-bela
zastava
je
zastava
kako
Srbije
tako
i
Crne
Gore.
Grb
na
zastavi
vidim
kao
potrebu
da
se
zastava
razlikuje,
jer
Crna
Gora
ima
svoju
državnu
tradiciju
koju
treba
uvažavati
bez
obzira
na
to
hoce
li
Srbija
i
Crna
Gora
ostati
zajedno
ili
ne.
Bojan
Dimitrijevic,
istoricar
Malo
je
neobicno
rešenje
sa
grbom
na
zastavi,
više
sam
samo
za
varijantu
narodne
zastave.
Pitanje
je
da
li
ce
na
zastavu
da
stave
samo
osnovne
elemente
grba
ili
citav
grb.
NIN,
29.
nov.
2001.
Spisak
362
U
interesu
je
novinara
da
imaju
zakon
koji,
izmedu
ostalog,
reguliše
i
njihove
odnose
sa
politicarima,
jer
oni
su
i
u
postpetooktobarskoj
Srbiji
mocniji
od
"sedme
sile"
Dimna
zavesa
proizvedena
oružanom
pobunom
"crvenih
beretki"
još
je
pokrivala
medijsko
nebo
postpetooktobarske
Srbije,
kada
je
jugoslovensko
izdanje
nedeljnika
"Reporter"
u
tvrdo
uho
javnosti
zabolo
još
jednu
senzaciju:
spisak
362
policajca
Srbije
koji
je
list,
po
sopstvenoj
tvrdnji,
"iskopao
u
Hagu"
i
koje,
naravno,
traži
okrutna
Karla
del
Ponte.
Nedoumica
za
"Reporter"
nije
bilo:
"Na
haškoj
listi
362
policajca",
pisalo
je
na
naslovnoj
strani.
U
tekstu
je
"haška
poternica"
bila
podeljena
na
dva
dela:
spisak
osoba
za
koje
se
skuplja
materijal
za
eventualne
zlocine,
MUP
Srbije
(17
ljudi)
i
spisak
svedoka/osumnjicenih
sigurnih
ucesnika
akcija
na
Kosovu
iz
sastava
MUP-a
Srbije
(345
ljudi).
"Spisak
362"
prekrio
je,
u
magnovenju,
(ne)uspelu
oružanu
pobunu
"vukova"
i
gurnuo
je
pod
tepih
hiljadu
pitanja
koja
je
ona
otvorila.
Ko
je
dao
naredenje
za
hapšenje
Predraga
i
Nenada
Banovica?
Da
li
su
u
samom
hapšenju
neposredno
ucestvovale
"crvene
beretke"
(Nedeljnik
"Vreme"
tvrdi
da
su
samo
davali
spoljnu
zaštitu.)
O
cemu
su
razgovarali
Nebojša
Pavkovic
nacelnik
Generalštaba
Vojske
Jugoslavije
i
Dušan
Maricic
novi
šef
Jedinice
za
specijalne
operacije,
onda
kada
je
pobuna
vec
pocela?
Ko
je
organizovao
pobunu:
"neke
politicke
stranke"
(Zoran
Mijatovic,
bivši
zamenik
šefa
Državne
bezbednosti),
"antireformske
i
antivladine
snage"
(Momcilo
Perišic,
potpredsednik
Vlade
Srbije)
ljudi
iz
tesnog
okruženja
predsednika
Koštunice
("Blic
njuz"
i
"Reporter")?
Da
li
je
Vlada
Srbije
bila
u
pravu
kada
je
rekla
da
iza
pobune
stoje
neki
centri
moci
ili
kada
je
prihvatila
tvrdnje
"beretki"
da
je
pobuna
spontana?
Od
kada
postoji
Haški
tribunal
postoji
i
prica
o
tome
koji
su
sve
ljudi
objekat
interesovanja
njegovih
istražitelja.
Nagadanja
niko
nikada
nije
mogao
da
zaustavi
i
zato
i
nije
ništa
prirodnije
da
javnost
odmah
poveruje
u
pricu
o
tome
da
se
Janko
ili
Marko
nalaze
na
listi
zlocinaca
koje
goni
Karla
del
Ponte.
Toj
"lakovernosti"
javnosti
i
te
kako
su
doprineli
i
haški
tužitelji
postojanjem
tajnih
optužnica.
U
slucajevima
"crvene
beretke"
i
"spisak
362",
racionalno
jezgro
nastalog
mita
predstavlja
papir
koji
je
Karla
del
Ponte
donela
u
Beograd.
Premijer
Srbije
Zoran
Đindic
rekao
je
da
je
to
spisak
sa
imenima
ljudi
o
kojima
bi
Hag
želeo
da
sazna
nešto
više
(dakle
nije
rec
o
optuženima),
ali
i
da
je
taj
spisak
odmah
stavljen
ad
akta,
da
po
njemu
ništa
nije
radeno
i
ništa
nece
biti
radeno.
Pogledajmo
sada
informaciju
"Reportera"
-
zanatski.
Na
naslovnoj
strani
lista
piše
ono
što
ne
piše
u
tekstu.
Naslov
sa
prve
strane,
"Na
haškoj
listi
362
policajca",
kaže
da
je
podignuta
optužnica
za
ratne
zlocine
protiv
još
362
policajca.
Formulacije
iz
teksta
su
drugacije,
tu
se
govori
o
ljudima
koji
su
MOŽDA
pocinili
zlocine
ili
su
MOŽDA
bili
svedoci
zlocina.
Dakle,
nije
rec
o
novooptuženima,
nema
novih
haških
poternica.
U
želji
da
naslov
sa
prve
strane
bude
kratak,
jasan
i
-
atraktivan
-
ispalo
je
i
da
je
u
odnosu
na
tekst
netacan.
"Reporter"
je,
izvesno,
ucinio
još
jedan
profesionalni
propust:
nije
svoj
spisak
proverio
ni
u
Vladi
Srbije,
ni
u
Ministarstvu
unutrašnjih
poslova
ni
u
Haškom
tribunalu.
Sa
demantijem
iz
bilo
koje
od
ovih
institucija
spisak
ne
ide
na
naslovnu
stranu.
Ali,
izvesno
je
da
novinari
nisu
sami
izmislili
"spisak
362".
Zato
su
ljudi
iz
Vlade
Srbije
požurili
da
doznaju
ko
je
izvor
informacije,
baš
kao
što
su
u
"slucaju
Gavrilovic"
pritisli
glavnog
urednika
"Blica".
On
izvor
nije
otkrio,
ali
se
tada
ispostavilo
da
je
vest
u
"Blic"
stigla
iz
kabineta
predsednika
SRJ.
Terajuci
novinare
"Reportera"
da
otkriju
izvor
informacije
ljudi
iz
Vlade
Srbije
su
možda
hteli
da
ponovo
isteraju
svog
politickog
oponenta.
Nije
im
pošlo
za
rukom.
Pravo
novinara
da
zaštiti
svoj
izvor
je
temelj
slobodnog
i
istraživackog
novinarstva.
Ali,
zbog
tog
prava
Venesa
Leget
je
20.
jula
zatocena
u
Hjustonu,
Teksas,
Sjedinjene
Americke
Države.
Novinarka
Venesa
Leget
je
odbila
da
pokaže
sudu
svoje
beleške
o
ubistvu
koje
istražuje
više
godina
i
zbog
toga
može
da
bude
u
zatvoru
još
duže
od
godine.
Naravno,
americka
novinarka
je
izuzetak.
U
zemljama
Zapada
se,
što
je
moguce
više,
štiti
pravo
novinara
da
ne
kažu
ni
politicarima,
ni
policajcima,
ni
sudijama
odakle
im
informacija.
U
Švedskoj
Zakon
o
slobodi
štampe
ima
status
ustavnog
dokumenta
i
daje
pravo
državnim
cinovnicima
da
govore
poverljive
podatke
novinarima,
a
ove
kažnjava
ako
otkriju
izvor
bez
njegove
prethodne
saglasnosti.
Ipak,
i
pravo
novinara
na
tajnost
izvora
nije
neograniceno.
Prema
tumacenju
Evropskog
suda
za
ljudska
prava
prednost
nad
pravom
novinara
da
cuvaju
izvor
imaju
pravo
optužene
osobe
na
potpunu
odbranu,
pravo
strana
u
gradanskom
sporu
da
predoce
sve
dokaze,
potreba
da
se
spreci
krivicna
radnja
kao
i
da
se
ocuvaju
javni
red
i
mir
ili
nacionalna
bezbednost.
Kod
nas
pravo
novinara
na
cutanje
nije
regulisano,
pošto
se
nova
vlast
odrekla
starog
zakona.
Dok
tog
propisa
nema,
uverenje
je
da
protiv
novinara
nece
biti
podizane
bilo
kakve
optužnice.
Ali,
pitanje
je
kome
ta
"nedodirljivost"
novinara
više
odgovara:
novinarima
ili
politicarima.
Bice
da,
ipak,
više
odgovara
ovim
drugima.
U
tom
vakuumu
oni
mogu
da
hrane
novinare
neproverenim
pricama
i
da
do
mile
volje
ratuju
u
medijima
protiv
svojih
politickih
suparnika.
Ako
se
to
i
otkrije
oni
ce
cenu
možda
platiti
na
nekim
buducim
izborima.
Novinar,
cenu
može
da
plati
odmah,
ako
bilo
koji
politicar
reši
da
ne
poštuje
trenutni
moratorij
na
kažnjavanje
pripadnika
"sedme
sile".
Zato
i
jeste
u
interesu
novinara
da
imaju
zakon
koji,
izmedu
ostalog,
reguliše
i
njihove
odnose
sa
politicarima.
Jer,
i
u
postpetooktobarskoj
Srbiji
u
rukama
politicara
je
mnogo
više
moci
nego
u
rukama
novinara.
DRAGAN
BUJOŠEVIC
NIN,
Mira
Marković
"Da
je
pretio
motornom
testerom!?
Nemojte
da
se
šalimo.
Nikakvom
motornom
testerom
nije
pretio,
niti
je
imamo.
Taman
i
da
jeste,
je
l'
to
neki
greh,
kriminal?"
Mira
Markovic,
predsednik
direkcije
JUL,
o
optužbi
na
racun
sina
Marka
hronika
vesti (arhiva)