hronika
vesti (arhiva)
Vuk
Drasković
na
tv
B92
"Jedina
alternativa,
i
demokratska
i
nacionalna,
i
jedina
koja
je
zaslužna
za
obaranje
Milosevića
je
SPO"
Blic,
24.
nov.
2001.
Posle
prodaje
državne
zgrade
u
kojoj
je
nekad
bio
CK
Poslovni
centar
i
hotel
„Ušce“
BEOGRAD
-
Poslovni
centar
„Ušce“
za
deset
miliona
maraka
od
Savezne
vlade
kupila
je
kompanija
MPC
grup.
Prema
najavi
novih
vlasnika,
bivšu
zgradu
Centralnog
komiteta
trebalo
bi
da
zameni
trgovinsko-poslovni
centar.
-
MPC
je
deo
konzorcijuma
koji
cine
cetiri
firme,
dve
domace
i
dve
strane.
MPC
je
u
ime
ovog
konzorcijuma,
obavio
administrativni
deo
posla,
konkurisao
za
kupovinu
zgrade
CK
i
sklopio
ugovor
sa
Saveznom
vladom
-
rekli
su
„Blicu“
u
ovoj
kompaniji,
ali
nisu
hteli
da
preciziraju
koje
su
ostale
kompanije
koje
cine
ovaj
konzorcijum.
Danas,
24.
nov.
2001.
Nenad
Canak
o
vracanju
autonomije
Vojvodini
Cek
bez
pokrica
Novi
Sad
-
Najava
Vlade
Republike
Srbije
o
navodnom
vracanju
ingerencija
vojvodjanskoj
administraciji
novi
je
cek
bez
pokrica
kojim
se
baca
magla
pred
gradjane
Vojvodine,
jer
vladine
najave
su
jedno,
novac
koji
se
odliva
iz
Vojvodine
i
sustinska
autonomija
drugo,
a
realizacija
vladine
milostinje
nesto
trece
sto
tek
treba
da
dobije
epilog
u
Skupstini
Srbije,
saopstio
je
Nenad
Canak,
povodom
dogovora
medjuvladine
radne
grupe
o
vracanju
autonomnih
nadleznosti
Vojvodini.
-
Cini
nam
se
da
ce
Vlada
Srbije
"imati
volju",
Skupstina
Srbije
nece
imati
"zelju",
a
mi
cemo
imati
praznu
ljusturu
bez
mogucnosti
da
gradjanima
Vojvodine
obezbedimo
bolji
zivot
koji
zasluzuju
-
ocenio
je
Canak.
R.
B.
Danas,
izjava
Ivice
Dačića
Najveca
greska
SPS
bila
je
kadrovska
politika
dirigovana
iz
Beograda.
U
nasoj
partiji
su
ostali
ljudi
verni
ideji
koji
u
tome
ne
vide
nikakvu
materijalnu
korist.
Danas,
24.
nov.
Referendum
-
ne,
hvala
Na
pitanje,
da
li
dogovor
Vlade
Srbije
i
Izvrsnog
veca
Vojvodine
znaci
i
kraj
price
Nenada
Canka
o
referendumu,
Gordana
Comic
je
rekla:
"Nismo
se
konsutovali
oko
referenduma.
Ali
odgovor
je
svakako,
ne,
hvala,
ne
bi
se
sa
tim
igrali".
Danas,
Intervju
sa
Laslom
Vegelom
(delovi)
Knjizevnik
Laslo
Vegel
o
izgubljenoj
godini:
Zabrinjavajuca
je
cinjenica
da
nema
nezavisne
elite
koja
bi
uporno
govorila
istinu
Sklon
sam
tvrdnji
da
se
radi
o
izgubljenoj
godini.
Razlog
je
u
tome
sto
su
promene
izvrsile
ambivalentne,
medjusobno
veoma
suprostavljene
politicke
snage,
sa
medjusobno
konfrontiranim
porukama.
Cela
godina
je
potrosena
da
se
odrzi
balans
nepomirljivih
suprotnosti
To
je
taj
"treci
put"
koji
je
u
tom
delu
Evrope
-
ne
samo
u
Srbiji
-
stvorio
dosta
konfuzije
i
velike
stagnacije,
i
koji
se
sastoji
od
kombinacije
narodnjackog-populistickog
elementa
sa
nekim
elementima
efikasne
zapadne
ekonomije.
Nikako
da
usaglasimo
politicke
projekte:
zelimo
standard
Zapada,
ali
i
politiku
Istoka.
Pre
ili
posle,
moracemo
se
necega
odreci,
i
vise
se
ne
bi
smelo
licitiratati
sa
obecanjima,
poigravati
sa
emocijama,
nego
jasno
treba
definisati
cega
cemo
se
odreci,
kakav
ce
biti,
a
kakav
nece
biti
identitet
Srbije
u
XXI
veku.
Ali
problem
je
u
tome,
da
u
politickom
zivotu
ne
postoje
akteri
takvog
formata,
koji
bi
imali
smelosti
i
odvaznosti
da
definisu
jasne
alternative
i
da
izaberu
jednu.
To
je
razumljivo,
oni
se
bore
za
glasove,
a
nemaju
jos
takav
politicki
kapital
da
suvise
rizikuju.
Sve
je
jos
fluidno
i
rizicno.
Ali
bi
mozda
u
drusvu
trebalo
da
probudimo
sumnju
u
one
politicare
koje
se
mnogo
udvaraju
narodu,
a
ne
idu
ispred
njega.
Ali
jos
je
vise
zabrinjavajuca
cinjenica
da
nema
nezavisne
elite
koja
bi
uporno
govorila
istinu,
ili
je
ona
toliko
marginalizovana
da
nema
stvarnog
uticaja.
Sada
se
najvise
oseca
nedostatak
takve
elite
koja
bi
imala
smelosti
da
privremeno
bude
castan
gubitnik.-
U
svakom
drustvu,
narocito
i
tranzicionim
i
fluidnim
situacijama,
kada
se
zapocinje
nesto
novo,
potrebna
je
jedna
intelektualna
i
kulturna
elita
koja
bi
bez
drzavne
i
represivne
moci
imala
autoritet
u
drustvu,
koja
bi
svojom
autoritetom
uticala
na
drustvo,
kada
su
partijske
konfrontacije
zestoke
ali
nejasne.
Postojeca
elita
je,
medjutim,
u
dubokoj
krizi,
jer
upravo
placa
danak
proslosti.
Za
vreme
socijalizma
je
ona
zivela
u
relativno
udobnoj
situaciji
i
nije
stvorila
platformu
promena,
jednu
subverzivnu
viziju
buducnosti.
Ne
treba
zaboraviti
da
su
i
nacionalisticke
koncepcije,
ali
i
liberalno-demokratske,
bile
getoizirane
u
malim
segmentima
drustva.
Elita
je
postala
nacionalisticka
tek
po
direktivi
centralnog
komiteta,
prema
tome,
jos
i
za
to
je
bila
potrebna
partijska
direktiva.
Ona
je
posle
tog
punomocja
krajem
osamdesetih,
izasla
iz
getoizirane
situacije
i
tako
dobila
javni
autoritet,
ali
je
za
to
platila
veliku
cenu.
Na
kraju
osamdesetih
i
na
pocetku
devetdesetih
elita
je
imala
veliki
uticaj
u
drustvu,
pa
i
autoritet,
ne
samo
zbog
"privlacnosti"
ideja,
koje
je
zastupala,
nego
i
zbog
partijske
moci
koja
je
stajala
iza
nje.
Medjutim,
kada
je
vladajuca
politicka
garnitura
ubedljivo
pobedila
na
slobodnim
izborima,
euforicna
intelektualna
kasta
nije
vise
bila
potrebna
da
legitimise
vlast,
jer
se
ona
legitimisala
na
izborima.
Tada
je
ta
nacionalisticka
inteligencija
bila
malo
uvredjena
zato
sto
nije
potrebna,
malo
je
oponirala,
ali
je
u
sustini
ostala
privrezena
osnovnim
nacelima
sistema.
Zbog
toga
intelektualna
elita
nije
znala
sta
da
radi
sa
sansom
koju
je
pruzao
5.
oktobar,
jer
je
doboko
bila
vezana
za
proslost.
I
tako
je
ona
postala
nemocna.
.
Nesto
moze
usicariti
ako
se
upisuje
u
neku
pobednicku
partiju,
pa
jos
postaje
savetnik,
ili
tako
nesto.
Ali
je
to
je
tuzan
epilog.
U
isto
vreme,
neke
intelektualne
ingerencije
preuzeli
su
novi
politicari,
koji
su
odjednom
odlucili
da
budu
i
vlast
i
savest,
i
nisu
priznali
nikakvu
kriticku
tacku
izvan
sopstvenog
kruga.
Nije
cudo,
prema
tome,
da
su
oni
nastavili
da
marginalizuju
one
veoma
sporadicne
delove
intelektualne
elite
koji
su
i
pre
5.
oktobra
bili
marginalizovani.
Slucaj
ANEM
je
tipican
primer
te
koncepcije.Mi
jos
i
dalje
na
demokratiju
gledamo
kao
na
apsolutnu
vlast
vecine.
Tolerancija
prema
netoleranciji
cveta
zato
sto
je
odnos
nove
politicke
elite
veoma
ambivalentan
prema
vladajucim
idejama
proslosti.
Oni
bi
vesto
da
redizajniraju
ono
sto
se
ne
moze
redizajnirati.
Naravno,
unutar
te
politicke
elite
postoji
jedan
broj
modernijih
politicara,
ali
se
njihov
uticaj
iz
dana
u
dan
smanjuje.
Ja
sam
vec
rekao
da
je
Srbiji
vise
potrebna
autonomija
Vojvodine,
nego
samoj
Vojvodini.
Radi
se
o
tome
da
smo
mi
u
takvom
zaostatku
iza
svetskih
trendova,
da
moramo
da
napredujemo
dvostrukom
brzinom,
da
ne
bi
jos
vise
zaostali.
Ovo
drustvo
jos
nije
odgovorilo
na
najvaznije
izazove
naseg
vremana.
Sada
vise-manje
postoji
saglasnost,
da
nema
vracanja
na
neposrednu
proslost.
Toga
su
svesni
i
oni
koji
su
do
juce
vladali.
hronika
vesti (arhiva)