hronika
vesti (arhiva)
SLOBODAN
ANTONIC
O
SUKOBIMA
U
DOS-u
Borba
za
raspodelu
politicke
moci
Pravi
problem sa reformama je što ne pocivaju na širokoj koaliciji.
– Koštunica verovao da ce moci da kontroliše Đindica. –
Sledece izbore odlucuje opredeljenje društvene elite.
Slobodan
Antonic
U
DOS-u
ne
postoje
"reformske"
i
"nereformske"
snage.
Ova
ideološka
i
besmislena
podela
se,
po
dr
Slobodanu
Antonicu,
uporno
potura
da
bi
se
održao
sadašnji
sastav
republicke
vlade
koji
pociva
na
tankoj
parlamentarnoj
vecini.
–
Pravi
problem
sa
reformama
u
Srbiji
je
to
što
se
ne
zasnivaju
na
širokoj
koaliciji
–
objašnjava
ovaj
profesor
sociologije
na
Filozofskom
fakultetu
u
Beogradu.
–
DSS
se
neopravdano
iskljucuje
iz
sastava
"reformskih
snaga"
da
bi
se
održala
vlada
Srbije
u
sadašnjem
sastavu
u
kojoj
Đindic
ima
punu
dominaciju
–
oštro
zakljucuje
Antonic
u
razgovoru
za
naš
list.
Opraštanje
grešaka
•
Kako
je
uopšte
nastala
ta
podela
na
"reformsko"
i
"antireformsko"
krilo
DOS-a?
–
Tako
što
uspostavite
monopol
na
jednu
znacajnu
politicku
vrednost.
Đindic
je
uspeo
da
uspostavi
monopol
nad
reformama.
Dobar
deo
društvene
elite
je
pristao
na
takav
koncept.
Slicno
kao
u
ranoj
fazi
Miloševiceve
vladavine
kada
je
veci
deo
tadašnje
elite
smatrao
da
on
simbolizuje
borbu
za
ostvarenje
srpskog
nacionalnog
interesa.
Kao
što
su
se
nekada
Slobodanu
Miloševicu
opraštale
greške,
tako
se
sada
i
premijeru
na
konto
reformi
opraštaju
neke
stvari
koje
se
ne
bi
smele
tolerisati.
•
Pa
ko
je
onda
"kocnicar"
reformi?
–
Nema
kocnicara,
to
je
neozbiljna
tvrdnja.
Reforme
ne
podrazumevaju
samo
privatizaciju,
vec
i
promenu
celokupnog
sistema.
Recimo,
uspostavljanje
nezavisnog
sudstva
ili
parlamentarne
kontrole
vlade.
Zato
se
za
DSS
ne
može
reci
da
je
antireformska
snaga.
•
U
cemu
je
onda
suština
sukoba
DS
i
DSS-a?
–
Glavna
linija
rascepa
kada
je
DOS
u
pitanju
nisu
reforme,
vec
raspodela
politicke
moci.
Đindic
je
vešto
uspeo,
za
nekoga
ko
je
bio
daleko
drugi
posle
5.
oktobra,
da
u
meduvremenu
postane
prvi
covek
politicke
scene
i
koncentriše
najveci
deo
vlasti.
Istraživanja
javnog
mnenja
pokazuju
da
DS
uživa
podršku
petine
birackog
tela,
a
njen
lider
ima
gotovo
90
odsto
vlasti.
Naravno,
to
nije
monolitna
vlast,
vec
kombinacija
aranžmana
kao
što
je
radio
i
Miloševic,
posle
1993.
godine.
•
Iako
pociva
na
tankoj
skupštinskoj
vecini,
Đindiceva
vlada
deluje
prilicno
stabilno?
–
To
je
stoga
što,
u
ovom
trenutku,
Koštunica
nema
politicke
saveznike
u
DOS-u.
Đindic
je
uspeo
da
one
politicke
snage
u
DOS-u
koje
su
još
jula
prošle
godine
bile
neutralne
(Velja
Ilic,
Svilanovic,
Perišic)
privuce
i
veže
za
sebe.
Ne
radi
se
tu
o
nekakvoj
kupovini,
vec
o
sklopu
licnih
i
stranackih
interesa.
Zatim,
predsednik
republicke
vlade
je
uspeo
da
uspostavi
dobru
saradnju
i
sa
jednim
delom
"prozapadne"
inteligencije.
Ta
akademska
i
medijska
elita
podržava
Đindica
ne
zato
što
je
potkupljena,
vec
zato
što
iskreno
veruje
u
njegove
reforme.
I
trece,
sadašnja
republicka
vlada
je
koalicija
tipicnih
oligarhijskih
interesa.
U
njenom
sastavu
sede
ljudi
koji
su
svesni
da
u
novom
izbornom
odmeravanju
ne
bi
mogli
da
racunaju
na
takve
položaje
ili
tako
brojne
poslanicke
grupe.
Vlast
je
prijatna
stvar
•
Da
li
je
posle
svega
moguc
povratak
DSS-a
u
vladu?
–
Mislim
da
nema
iskrene
želje
za
tako
nešto.
Prvo,
zato
što
Đindic
ne
želi
iskreno
da
deli
vlast.
On
bi
hteo
DSS
u
svom
kabinetu,
ali
da
ta
stranka
dobije
manje
znacajna
ministarstva.
Želi
da
podeli
odgovornost,
ali
ne
i
vlast.
I
drugo,
oživljavajuci,
s
vremena
na
vreme,
pricu
o
ulasku
Koštunicinih
ljudi
u
vladu
Đindic
"plaši"
male
stranke
koje
ga
drže
u
šaci
kada
je
u
pitanju
parlamentarna
vecina.
Naravno,
i
u
DSS-u
ima
ljudi
koji
bi
želeli
da
se
vrate
u
vladu.
Vlast
je
vrlo
prijatna
stvar.
Ali,
realno
takav
potez
ne
bi
trebalo
ocekivati.
•
Zašto
DSS
odmah
posle
republickih
izbora
nije
tražio
veci
udeo
u
vladi?
–
Koštunica
je
verovao
da
ce
moci
da
kontroliše
Đindica.
Predsednik
republicke
vlade
je
tada
imao
sedam
do
osam
puta
slabiji
rejting
od
predsednika
SRJ.
Po
Koalicionom
sporazumu,
DSS
je
imao
predsednika
Skupštine
i
najvecu
poslanicku
grupu.
Mislili
su
da
Zoran
Đindic
nece
tako
vešto
da
iskoristi
institucionalne
prednosti
koje
sobom
nosi
snažno
mesto
predsednika
vlade.
Kada
je
Miloševic
izgubio
izbore,
jaki
mehanizmi
vlasti
koje
je
on
stvorio
u
vladi
ostali
su.
Đindic
ih
je
samo
iskoristio.
Drugi
razlog
zašto
DSS
pre
izbora
nije
obezbedio
jemstva
da
ce
dobiti
jaka
ministarska
mesta
bio
je
strah
od
raspada
DOS-a,
za
koji
bi
onda
oni
bili
optuženi.
Zapad
je
pritiskao
da
se
DOS
po
svaku
cenu
održi,
a
Koštunica
nije
hteo
da
ljuti
Zapad.
•
Da
li
se
Koštunici
žuri
da
ide
na
izbore
jer
mu
rejting
pada?
–
Cini
mi
se
da
postoji
konsenzus
politicke
elite
da
se
izbori
izbegavaju
do
jeseni.
Mislim
da
i
DSS
ne
racuna
na
izbore
pre
tog
vremena.
Rejting
Koštunice
je
najviše
opao
u
periodu
od
oktobra
2000.
godine
do
avgusta
prošle,
što
je
i
razumljivo
s
obzirom
na
stišavanje
revolucionarne
euforije.
Taj
pad
se
nastavio
i
posle,
ali
on
je
daleko
sporiji
nego
što
tvrdi
Đindiceva
propagandna
mašinerija.
Iz
istraživanja
se
vidi
da
predsednik
DSS
ima
cvrsto
jezgro
koje
ga
podržava,
a
da
je
DSS
i
dalje
ubedljivo
najjaca
stranka.
Ipak,
sledece
izbore
lako
može
da
odluci
opredeljenje
društvene
elite.
Ona
formira
javno
mnenje
i
zato
se
sada
u
Srbiji
bije
bitka
za
njenu
naklonost.
Moj
utisak
je
da
je
Đindic
za
sada
uspešniji,
jer
je
nametnuo
diskurs:
reforme
su
sudbinski
važne,
a
jedino
ja
mogu
da
ih
sprovedem.
Medutim,
pravi
interes
društvene
elite
jeste
uspostavljanje
relativno
poštene
politicke
utakmice,
a
ne
da
navija
za
ovog
ili
onog
politicara.
Uz
to,
Srbija
ne
sme
da
ponovo
dode
u
situaciju
da
ima
samo
jednog
snažnog
politicara.
Neki
bi
voleli
da
Koštunica
propadne
pa
da
imate
izbor
samo
izmedu
Đindica
na
jednoj
i
Šešelja
na
drugoj
strani.
Demokratija
podrazumeva
kvalitet
izbora,
a
što
je
ponuda
veca
to
je
i
demokratija
u
jednoj
zemlji
uspešnija
–
zakljucuje
Antonic.
hronika
vesti (arhiva)