Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

DEBATE

Jug Srbije i Kosovo i Metohija

   

 

Nebojša Malević

Jug Srbije kao instrument pritiska u rukama kosovskih Albanaca

Jug centralne Srbije ili tzv. ''Preševska dolina'' obuhvata područja opština Preševo i Bujanovac, površine oko 725 kvadratnih kilometara (opština Medveđa ne pripada ''Preševskoj dolini'', fizički je odvojena od opština Preševo i Bujanovac, ali se Albanci prema njoj odnose kao da je sastavni deo ''doline''). Teritorija ''Preševske doline'' se na zapadu oslanja na granicu sa Republikom Makedonijom, dok je njena južna strana-granica čitavom dužinom naslonjena na administrativnu liniju sa Kosovom i Metohijom. Područja navedenih opština su uglavnom nastanjena albanskim stanovništvom. Prema popisu iz 2002. godine (1) na teritoriji opštine Bujanovac živi 23681 ili 61,5% Albanaca i 14782 ili 38,5% Srba, dok u Preševu živi 31098 ili 91,2% Albanaca i 2984 ili 8,8% Srba. Praktično, u ove dve najjužnije opštine Republike Srbije živi 54779 ili 77,5% Albanaca i 17766 ili 24,5% Srba.

Na političkoj sceni juga Srbije egzistira šest političkih partija Albanaca, tri udruženja i jedan savet. Radi se o Partiji za demokratsko delovanje (PDD) na čijem je čelu Riza Haljimi, Partiji za demokratski progres (PDP) Jonuza Muslije, Demokratskoj partiji Albanaca (DPA) Ragmi Mustafe, Demokratskoj uniji doline (DUD) Skendera Destanija, Nacionalnom pokretu Albanaca (NPA) Orhana Redžepija i Nacionalnoj demokratskoj partiji (NDP) hodže Nedžmedina Saćipija. Kada je reč o udruženjima, pre svega se misli na dva Udruženja veterana OVPMB i jednom udruženju raseljenih lica ''Preševske doline'', koje funkcioniše pod nazivom ''VATRA'' i čije je sedište u Gnjilanu. Osim navedenog, u okviru albanskog političkog bloka na jugu Srbije, funkcioniše i ''Savet za integraciju Preševske doline u Istočno Kosovo'', čiji se ciljevi jasno uočavaju iz samog naziva.

Najstarija i ujedno najjača politička partija Albanaca na jugu Srbije je Haljimijeva PDD. Ono po čemu je ova partija prepoznatljiva i što je sigurno svih ovih godina održava na vrhu političke scene juga Srbije, je poznati albanski referendum iz 1992. godine, koji je realizovan u njenoj organizaciji i na kojem su se Albanci 1. i 2. marta izjasnili za teritorijalnu i političku autonomiju ''Preševske doline''. U tom smislu, želje ovdašnjih Albanaca su još daleke 1992. godine jasno iskazane, od kada praktično egzistira njihova ''borba'' za realizaciju odluke koju je narod na demokratski način izrazio na referendumu.

Aktivnosti PDD se od perioda njenog osnivanja mogu povezati sa aktivnostima Demokratskog saveza Kosova (DSK) i njenog pokojnog predsednika Ibrahima Rugove, koji je imao veliki uticaj na Haljimija. Da se ne radi o prostom nagađanju, vidi se i kroz raspisivanje navedenog albanskog referenduma na jugu Srbije, koji je sproveden nekako u isto vreme kada počinju ''glavna previranja'' na Kosovu i kada Rugova biva izabran za predsednika tzv. ''Republike Kosovo''.

Praktično od tada, veze na relaciji PDD – DSK postaju neraskidive, što je imalo za posledicu da se Rugovino političko delovanje u velikoj meri moglo osetiti i na jugu Srbije, zahvaljujući Haljimiju i njegovim bliskim saradnicima.

Kada je reč o vezama sa Kosovom i političkim partijama kosovskih Albanaca, Haljimi po ovom pitanju svakako nije usamljen (2). Tako se delovanje DPA na čijem je čelu aktuelni gradonačelnik Preševa Ragmi Mustafa, dovodi u vezu sa Demokratskom partijom Kosova (DPK) Hašima Tačija ali i socijalistima u Albaniji, tačnije sa bliskim saradnicima premijera Albanije Sali Beriše. Veze na relaciji Mustafa – Tači su u poslednjem periodu i intenzivirane, o čemu postoje pisani tragovi u sredstvima javnog informisanja (3), što jasno ukazuje na činjenicu da Mustafa ne krije svoje političko opredeljenje ali i saveznike na putu ostvarenja svojih ciljeva.

Pored Haljimija i Mustafe, ni Jonuz Musliju, lider PDP, ne zaostaje po svojim vezama sa liderima kosovskih Albanaca. Uzimajući u obzir da je Musliju bio aktivan u zvanično rasformiranoj OVPMB, kao i činjenicu da su bivša OVK ali i Kosovski zaštitini korpus (KZK) imali veliki uticaj na formiranje OVPMB, lako je zaključiti sa kime je lider PDP u vezi. Shodno činjenici da ''interesna zona'' Ramuša Haradinaja dopire i do tzv. operativne zone ''Karadak'', kao i to, da je bivši komandant 6. opertivne zone KZK sa sedištem u Gnjilanu bio Rustem Mustafa Remi, kome je Musliju svojevremeno bio pomoćnik, teško je poverovati da bivši član Glavnog štaba OVPMB a sada lider PDP, nije ostao u kontaktu sa Haradinajem a time i njegovom Alijansom za budućnost Kosova (ABK) ali i sa Remijem, koji se trenutno nalazi na funkciji potpredsednika Tačijeve DPK.

Sa Haradinajem i njegovom ABK, kao i sa Rustemom Mustafom Remijem, svakako možemo povezati i lidera NPA Orhana Redžepija, po istom principu kao i Muslijua. Naime, za vreme oružanih sukoba na jugu Srbije, Redžepi je takođe bio aktivni pripadnik OVPMB, koji i danas uživa veliki ugled među njenim pripadnicima iz tzv. operativne zone ''Preševo''. Inače, NPA Orhana Redžepija je najmlađa politička partija na jugu Srbije, koja je formirana neposredno pred predstojeće izbore na lokalnom nivou kao posledica sukoba na relaciji Redžepi – Musliju. Naime, do aprila meseca o.g. Redžepi je bio šef ogranka Muslijine PDP u Preševu, kada je zbog ulaska njenog lidera u Koordinaciono telo ali i drugih sukoba, Redžepi praktično otcepio ceo ogranak PDP i od njega formirao novu stranku.

Ostale političke partije na jugu Srbije poput DUD Skendera Destanija ne zaslužuju previše pažnje, osim možda NDP hodže Nedžemedina Saćipija koji se, zarad političke karijere, odrekao funkcije predsednika Islamske verske zajednice Preševa, Medveđe i Bujanovca (IVZ PMB). Uzimajući u obzir da se radi o ''verskom lideru'' Albanaca i činjenici da je Saćipi bio veoma blizak sa jednim od ubijenih komandanata OVPMB Muhamedom Džemailjiijem, nameće se zaključak da je i Saćipi u velikoj meri povezan sa albanskim ''radikalnim elementima'', poput kolega iz ostalih političkih partija.

Kada je reč o udruženjima Albanaca, na jugu Srbije ih praktično ima tri. Dva, koja okupljaju bivše pripadnike OVPMB i čiji su osnovni zadaci vezani za brigu o njima, borbi za njihova prava, ali i da ih ''drže na oku'' i budu u spremnosti da ih pozovu ukoliko to zatreba. Oba udruženja koja funkcionišu u Preševu i Bujanovcu, u direktnoj su vezi sa Udruženjima veterana OVK na Kosovu.

Osim navedena dva, u Gnjilanu postoji Udruženje raseljenih ''VATRA'', koje okuplja Albance poreklom sa prostora ''Preševske doline'', nastanjene na Kosovu i Republici Makedoniji. Bez obzira što je njegovo sedište u Gnjilanu, ovo udruženje ima veliki uticaj na dešavanja u ''Preševskoj dolini'', što postiže kroz aktivnosti na polju pružanja podrške političkim partijama Albanaca, ali i na planu održavanja veze sa sunarodnicima na Kosovu.

Osim navedenih Udruženja, na jugu Srbije funkcioniše i ''Savet za integraciju Preševske doline u Istočno Kosovo''. Sedište ovog Saveta na čijem se čelu nalazi Sali Saliju je u Velikom Trnovcu i isto aktivno radi na pripajanju-vraćanju ''Preševske doline'' u sastav Kosova. Članovi ovog Saveta su u direktnoj vezi sa Udruženjem ''VATRA'' u Gnjilanu ali i sa sunarodnicima iz redova aktuelne političke elite na Kosovu.

U svojim programima ali i političkim aktivnostima, sve partije koje pripadaju albanskom političkom bloku na jugu Srbije, bez izuzetaka, pozivaju se na Referendum iz 1992. godine, čiji rezultat ističu kao glavni cilj kojem teže i čije ostvarenje predstavlja nacionalni interes Albanaca. To znači da se pored teritorijalne i političke autonomije ''Preševske doline'', posebno zagovara ideja ponovnog ujedinjenja sa Kosovom, jer je po Albancima ''Preševska dolina'' nasilno oduzeta Kosovu i pripojena Srbiji, dok je sa druge strane južni deo Srbije (Leposavić, Lešak, Sočanica i dr.) u cilju poboljšanja etničke strukture pokrajne, takođe nasilno otcepljen, ali od Srbije i pripojen Kosovu.

Dakle, Albanci sa juga Srbije nastoje da kroz svoje aktivnosti praktično sprovedu u delo volju Albanskog naroda iskazanu kroz referendum iz 1992. godine, i na taj način ''Preševsku dolinu'' pripoje Kosovu, što bi predstavljalo ostvarenje sna o tzv. ''Istočnom Kosovu'', istovremeno odbacujući činjenicu da su i ''Preševska dolina'' i Kosovo vekovima ''srpske teritorije''. Upravo iz tog razloga u poslednjih godinu i više dana, albanski političari sa juga Srbije u prvi plan ističu tezu ''šta traže Srbi na Kosovu, to će tražiti i Albanci na jugu Srbije''. Dakle, ako bude autonomije za Srbe na Kosovu, autonomija sledi i za Albance na jugu Srbije.

Uzimajući u obzir navedeno, veoma je lako zaključiti da su veze albanske političke elite sa juga Srbije i one sa Kosova ovoga puta došle do punog izražaja. Naime, kroz ovakve i slične zahteve Albanaca ''Preševske doline'', ceo jug Srbije polako ali sigurno postaje instrument u rukama kosovskih Albanaca, kojim isti pokušavaju da izvrše pritisak na Beograd, kako bi ovaj odustao ili ublažio zahteve Srba u južnoj srpskoj pokrajni (4).

Analizirajući poteze albanskih političara sa juga Srbije u poslednjih dve godine, veoma je lako uočiti da su se njihovi zahtevi za demilitarizaciju regiona, pa čak i raspoređivanje međunarodnih mirovnih snaga, uvek plasirali onda kada su Srbi na Kosovu izlazili sa svojim zahtevima. I ovog puta, albanski zahtevi i insistiranje na njima, nedvosmisleno ukazuju na činjenicu, da albanski političari sa Kosova svoje sunarodnike na jugu Srbije koriste kao instrument pritiska na Beograd i državne organe Republike Srbije.

Nažalost, ovakva sitaucija je aktuelna i sada, posebno kada je u pitanju sever Kosova i status Kosovske Mitrovice. Shodno navedenom, a po zahtevu sa Kosova, svi albanski političari sa juga Srbije ''forsiraju'' tezu da će status severa Kosova diktirati i status juga Srbije (5). Tako lider DPA Ragmi Mustafa ističe, da su granice Kosova nepromenljive i da će njihova eventualna promena destabilizovati čitav region, ciljajući prvenstveno na jug Srbije (6).

U tom smislu, za očekivati je da će albanska politička elita na Kosovu, posegnuti za svojim sunarodnicima na jugu Srbije uvek kada im to bude zatrebalo, odnosno, pokušaće da zahteve Srba sa Kosova, državnih organa Republike Srbije pa i zahteve međunarodne zajednice, ublaže ili kompenzuju kroz nove zahteve i pritiske na jugu Srbije. Prema nekim procenama, u krajnjoj sitauciji albanski ekstremisti se neće ustezati ni od upotrebe oružja, što će u svakom slučaju voditi u nove oružane sukobe ali i njihovu eskalaciju u čitavom regionu. Ovo se posebno odnosi na situaciju kada bi pregovori o statusu Kosova bili prekinuti, ili se ne budu odvijali onako kako to Albancima odgovara.

Pitanje je dakle šta se u jednoj ovakvoj sitauciji može učiniti. U svakom slučaju, naši državni organi moraju pre svega da ofanzivnom politikom i diplomatijom što više skrenu pažnju međunarodne javnosti, ali i uticajnih krugova u Evropi i svetu, na opasnu zloupotrebu ljudskih prava i ukažu na ''prljave igre'' kosovskih Albanaca na jugu Srbije.

Sa druge strane, aktivnosti na polju ekomoskih reformi, posebno kroz razne ekonomske pakete, ali i privatizaciju, u svakom slučaju mogu sprečiti negativan uticaj albanskih ekstremista. Imajući u vidu činjenicu da albanske vođe igraju na kartu nacionalnog, pozivajući se na uskraćena osnovna ljudska prava i namerno siromašenje juga Srbije, neophodno je da država, ''konkretnim'' ekonomskim paketom mera, izbije glavne adute iz njihovih ruku. Dakle, možemo zaključiti da je politika u ovom slučaju u drugom planu, jer po tom pitanju Albanci nemaju nikakvih argumenata za nezadovoljstvo, pre svega što na jedan potpuno slobodan i demokratski način mogu da ostvaruju svoja prava kroz elemente lokalne samouprave, koja se nalazi upravo u njihovim rukama. Znači ekonomija i ulaganje, pre svega u malu privredu, što za sobom povlači zapošljavanje stanovništva, veće plate, ali i otvara mogućnost za razvoj čitavog regiona, što običnim ljudima ostavlja malo vremena za politiku a političkim liderima manje prostora za manipulaciju širokim narodnim masama. U svakom slučaju ostane li situacija ovakva kakva trenutno jeste, pitanje juga Srbije će biti aktuleno i u toku pregovora, pa čak i po rešenom statusu Kosova. Dakle ono će biti instrument u rukama ''radikalnih elemenata'' među Albancima, koji će uvek pritiskati aktuelnu vlast u Beogradu, bez obzira ko u njoj bio. Upravo zbog toga, državno rukovodstvo treba uporedo sa Kosovom, da hitno ali efikasno počne rešavati stanje na jugu Srbije, kako bi onemogućilo albanske političare da manipulišu stanovništvom, što sa druge strane obezbeđuje jednu sigurnost za sve građane, ali i slobodan prostor državnim organima da svoje aktivnosti usmere na rešavanje drugih značajnih pitanja u zemlji.

Štampani materijali i tesktovi u elektronskom obliku :

(1) www.vibilia.co.yu

(2) Lidhja kosovare, Belgzim Kamberi, 16.06.2005. godine, www.presheva.com

(3) Komunikata PDSH, 02.06.2004., www.presheva.com

(4) Intervju, Ragmi Mustafa i Jonuz Musliju, KosovaLive, 12.07.2004.

(5) Specijalni status i za jug Srbije, Nagip Arifi, 26.10.2005, Vranjepres

(6) Inrevju Ragmi Mustafa, 07.11.2005., www.presheva.com.

 

 

 
 
Copyright by NSPM