Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

DEBATE

Opstanak zajednice SCG

   

 

Stefan Sušić

Crnogorski referendum i Crnogorska demokratska alternativa

Sjutradan nakon obnarodovanja formiranja Crnogorske demokratske alternative, na čelu sa gosp. Nebojšom Medojevićem (alias - Grupa za promjene), dao sam agencijama TANJUG i BETA jednu izjavu, koju ću integralno citirati da bih mogao ući analitički u suštinu njene dijagnostičke raščlanbe. Razumije se da je moja izjava tjesno povezana sa naslovom ove teme, a ona glasi: "Ako ishod referenduma u Crnoj Gori bude nezavisna Crna Gora, onda će tzv. pokret Cnogorske demokratske alternative i njegovih 'alternativaca' postati donkihotovski, na čelu sa Medojevićem koji se obezbjedio brojnim sinekurama Zapada da bi igrao igru tasa na vagi crnogorskom režimu. Svi medijski komentari koji se plasiraju u Srbiji povodom navedenog Pokreta pokazuju da ovdašnji ljudi imaju vrlo malo ili uopšte nemaju pojam o strukturi crnogorske državne organizacije i načinu njenog funkcionisanja. Medojevićevi ' alternativci' se zalažu za nešto što će raditi poslije referenduma u Crnoj Gori i to prije nego znaju ishod referenduma. Umjesto da zauzmu javni stav i izjasne se prvo o referendumu, oni fantaziraju šta će raditi poslije referenduma, koji ako bude uspješan u smislu nezavisnosti, svaka uloga 'alternativaca' biće za dugi niz godina bespredmetna. Tako vukući namjerno obrnuti red poteza, Medojević je praktično svijesno 'namagarčio' nove pridošlice kako bi stvorio zabunu i konfuziju u biračkom tijelu. Inače, Medojević, kao poznata javna ličnost, nikada ne može iznijeti neku značajniju političku idjeu u Crnoj Gori, jer se radi o čovjeku takvog mentalnog sklopa koji predstavlja najveći dar za crogorski aktuelni režim i garanciju njegovog dugog opstanka."

Moja gornja izjava predstavlja jedan sintetski osvrt na crnogorsku političku scenu još mnogo prije dolaska Miroslava Lajčaka i njegove famozne ponude "55% od broja izišlih birača". U redovima koji slijede upustit ću se u detaljniju analizu moje gore citirane izjave iz dva razloga; prvi je što se iz nje bar implicite nazire ulaga tzv. Grupe za promjene preobučene u Crnogorsku demokratsku alternativu u aktivnostima povodom i oko održavanja crnogorskog referenduma, a drugi je moja prognoza samog ishoda rezultata na crnogorskom referendumu. Prvo sa drugim je itekako u korelaciji.

Lider Grupe za promjene kao specijalista opšte prakse za područja ekonomije, tranzicije, privatizacije, procijena, revizija, prava, politike i svih futurističkih "znanosti" koje još nijesu mnogima ni poznate, zalaže se godinama za "demokratske standarde" poput nekadašnjih lidera liberalne provenijencije, što će reći: prvo, treba stvoriti demokratske standarde u Crnoj Gori - vladavinu prava alias pravnu državu, depolitizaciju i profesionalizaciju policije, slobodu medija itd - pa tek onda omogućiti narodu Cne Gore da se izjasni na referendumu o državno pravnom statusu. Formiranjem Crnogorske demokratske alternative započinje se sa sasvim novom i drugačijom pričom čiji je rezime u najkraćem dat u pitanju: Šta treba raditi poslije referenduma? O samom referendumu nema ni riječi, o onome što se zove uslovi za njegovo održavanje, o broju izišlih birača, o procentu za donošenje relevantne odluke, a o demokratskim standardima i da ne govorimo. Oni su potpuno iščezli i zato je trebalo "preobući" Grupu za promjene u Crnogorsku demokratsku alternativu, da se "Vlasi ne dosjete", pa je još uz to malo i zabiberiti Zapadu simpatičnim dečkima: Jovićevićem i Lekićem, u koji "argo" koncentrat je ubačen i čuveni opozicionar Predrag Bulatović, koji bi trebao biti personifikacija cjelokupne crnogorske opozicije i ostalih demokratskih i progresivnih snaga vis-a-vis totalitarnog režima koji će biti poslat aktivnostima Nebojše Medojevića u ropotarnicu povijesti, baš ono poput drvenog rala i kamene sjekire! Zapad, taj prepošteni Zapad, znaće to da cijeni i instalirat će u Crnoj Gori jednog novog Mila u liku i dijelu Nebojše Medojevića!

Tako to verovatno zamišlja "mali Đokica" i pri tome nije jedini. Ima ih još koji u stroju mirno čekaju red. Nije valjda logično, uslovno rečeno, da Milo Đukanović pobijedi na referendumu i da Zapad instalira nekog drugog na njegovom mjestu koji nema politički stav o referendumu prije referenduma, pa svoje simpatizere birače poziva da se izjasne po svojoj savjesti, dakle, ni za ni protiv! "Vođa" ni sam ne zna šta bi za Crnu Goru bilo bolje, da li da bude samostalna i nezavisna ili u Zajednici sa Srbijom, ali ono što izvjesno zna, to je da bi se on poslije referenduma aktivno uključio u rušenje aktuelnog crnogorskog režima ne bi li sebe već sada unaprijed nominirao za Milovog naslednika i to je ta uloga Crnogorske demokratske alternative, gde mnogi njeni učesnici još nijesu shvatili za koga igraju.

Drugi lider Grupe za promjene, prof. Jovićević, otvoreno se izjašnjava za samostalnu i nezavisnu Crnu Goru, bez alternative, što je apsolutno legitimno i pošteno sa njegove strane. Međutim, njegov prvi lider stidljivo o tome šuti izjavljujući da crnogorska nevladina organizacija Grupa za promjene "neće učestvovati u kampanji za referendum o državnom statusu Crne Gore i neće podržavati nijednu opciju" (BETA). Pažljivom analitičaru ne može izmaći činjenica da je u Crnogorskoj demokratskoj alternativi već umočena crnogorska opozicija u liku i dijelu Predraga Bulatovića, čije je učešće na konferenciji za štampu već bilo viđeno i prepoznatljivo, kao što je NVO Grupa za promjene samo presvučena u tu istu alternativu. Što više, Nebojša Medojević agenciji BETA izjavljuje da GZP nije fokusirana na 21. - dan održavanja referenduma - već na 22. maj, odnosno političku situaciju poslije referenduma u Crnoj Gori, iz čega bi se dalo zaključiti da njih uopšte ne interesuje ishod referenduma već, otvoreno rečeno, samo to da Medojević zameni Mila Đukanovića poslije referenduma, a da njegova organizacija ne sarađuje ni sa jednim od dva međusobno suprotstavljena politička bloka u Crnoj Gori.

Nažalost, crnogorska opozicija se nalazi u ozbiljnoj krizi i, rekao bih, insuficijenciji kritičke svijesti, tako da još ne uviđa da je od strane Medojevića već preveslana i da joj je Medojević ne može biti nikakav ozbiljan partner u rušenju aktuelnog režima. Poput narcisoidne estradne zvijezde on sve što radi radi za sebe i zbog sebe, koristeći se i pozicijom i opozicijom kao monetom za potkusurivanje. Poziciji ne može objektivno ništa naškoditi, pogotovo ne nedavnim pozivom Milu Đukanoviću da "podnese neopozivu ostavku posle referenduma", dok je crnogorskoj opoziciji već dovoljno naškodio estradnim manipulacijma, zbunjujući biračko tijelo, kome godinama obećava prosperitet i bolji životni standard ako mu pomogne u rušenju totalitarnog crnogorskog režima. Crnogorska opozicija, uslovno rečeno, pretežno je za federalističku opciju. Nažalost, razjedinjena po mnogim krucijalnim pitanjima, sa čestim trvenjima unutar vlastitih političkih partija, sa nedostatkom državničkog iskustva i pomanjkanjem ozbiljne kritičke inteligencije, puna sebe - dokazala je u ovim predreferendumskim danima da nije dorasla istorijskom trenutku.

Ona ima ozbiljan problem oko izbora "vođe" i rukovodeće uloge u odlučivanju o tome kakva treba da bude referendumska strategija i taktika u pregovaranjima sa međunarodnim predstavnicima. Sada je o svemu tome suvišno govoriti, kada su opšte poznate i prihvaćene pozicije i jedne i druge crnogorske opcije. Od poznatog opozicionog federalističkog zalaganja za 50 % plus jedan od ukupnog biračkog tijela, do insistiranja da pravo glasa na referendumu imaju svi državljani Crne Gore bez obzira gdje žive, opozicija je nevoljno pristala na Lajčakov predlog da to bude 55 % od izišlih birača, sa tim da državljanstvo ne može biti osnova za biračko pravo na referendumu već rezidencijalni uslov za svakog crnogorskog građanina. Sada je već kasno za bilo kakve korekcije i poziciji i opoziciji preostaje da postupi po čuvenoj rimskoj krilatici "Roma locuta, causa finita" ili "Rim je rekao, stvar je svršena"!

Prilikom samog Lajčakovog predloga, Đukanović je vješto odglumio nezadovoljstvo spominjući takozvanu "sivu zonu" i pri svakom diplomatskom susretu ispoljavao krajnju zabrinutost za ishod referenduma u smislu očekivanja suverenista, koristeći neprimjerene diplomatske reči kao što su "diskriminacija" i "bez presedana". Tom njegovom stilu prevejanog i iskusnog političara, posebnu intonaciju krajnje zabrinutosti davali su predstavnici Socijaldemokratske partiije, kao njegovi koalicioni partneri. Oni su glumili da nipošto neće prihvatiti Lajčakove uslove, ali su na kraju i jedni i drugi, i DPS i SDP, ocijenili da je ipak razumno udovoljiti zahtjevima međunarodne zajednice i nevoljno pristati na ponuđeno, uz veliku prethodnu diplomatsku halabuku pred ambasodorima najrespektabilnijih zemalja svijeta kako tako nešto što se nameće Crnoj Gori "nema smisla". Opozicija je likovala i u političkom transu, naivnom i neprimjerenom, počela sa davanjem izjava u stilu "razbit ćemo Mila", poput Predraga Popovića, političkog fajtera koji još nije bio shvatio šta se "iza brda valja", a pitanje je da li mu je još i danas sve jasno?!  

Da zaključimo, Milo Đukanović je od prvog trenutka bio više nego prezadovoljan Lajčakovom ponudom glumeći vješto da nije, kako bi opoziciju (čitaj: federaliste) privolio ili bolje rečeno navukao da odmah prihvate Lajčakov predlog i da se tako apriorno udovolji evropskom uslovu da su se vlast i opozicija dogovorili po svim pitanjima oko održavanja crnogorskog referenduma. Dogovor oko najvažnijeg pitanja tj. oko procenta koji treba da odluči u odnosu na izišli broj ili biračko tijelo, već je u startu bio postignut na otvoreno zadovoljstvo opozicije i više nego skriveno zadovoljstvo Đukanovića i cjelokupnog suverenističkog bloka. Sve ostalo su banalne formalnosti, jer je crnogorsko državljanstvo kao uslov za odlučivanje na referendumu već bilo eskamotirano. Time je praktično već otpočelo slavlje suverenističkog bloka, o čemu federalisti još i ne sanjaju, niti im je takva mogućnost u primisli. Međutim, politika koliko god je vještina mogućeg još je više realna i surova, pa je od davnina poznato - parafrazirajući Aristotela - da politička nauka ne vaspitava ljude, nego ih uzima onakvim kakvi su po rođenju, a samo pojedinci su pošteni i sa vrlinama, dok su većina pokvarenjaci bliži životinjama nego bogovima.

S obzirom da ja kao višegopdišnji političar ne poznajem u Crnoj Gori ovih Aristotelovih "pojedinaca"- o čemu najbolje svjedoči i ovi najnoviji politički "kečevi iz rukava": vladajući režim sprema najezdu blizu 150.000 glasača iz inostranstva koji predstavljaju najveće iznenađenje za blok crnogorskih federalista, a uključene su i usluge agencije "Dejvis Manafort" i kompanije "Tarans group" za pružanje usluga u vođenju referendumske kampanje, što je sve legitimno, ali zahtijeva ogromna finansijka sredstva - federelisti skoro da nemaju nikakve šanse na referendumu. Poslednja iskustva nas uče da je na svim proteklim izborima u Crnoj Gori bio dominantan glas međunarodne zajendice, a unutrašnji glasači bili su najčešće nesvjesni glumci u scenariju koji je skrojen izvan Crne Gore. Svakako da je   međunarodnom faktoru lakše da postigne određene ciljeve ako mu i unutrašnje prilike u Crnoj Gori idu na ruku. Stoga, zakon o referendumu uključujući i cjelokupan pravni sistem predstavlja sredstvo u rukama politike. Idealno je kada politika postigne političke ciljeve u skladu sa pravnim sistemom, ali ako se pravo ispriječi zadatom političkom cilju, politika ga prenebregne i taj isti cilj ostvari nekim drugim od političkih sredstava. U tom kontekstu treba posmatrati ishod referenduma u Crnoj Gori. Tzv. Đukanovićeva "siva zona" ili "konstrukciona greška" biće uvijek uvažena ukoliko to bude odgovaralo međunarodnom faktoru.

Po svemu sudeći, bjelodano je već i laicima, da objema stranama nezavisna Crna Gora odgovara. U takvoj konstelaciji snaga i odnosa postaje sasvim nevažan tzv. postotak i onih koji su izišli na birališta i onih koji su glasali za jednu ili drugu opciju. Međunarodni posmatrači će odmah bez odlaganja potvrditi rezultat referenduma koji bude po ukusu međunarodne zajednice. A tu su i zemlje iz okruženja koje jedva čekaju da Crnoj Gori priznaju nezavisnost. Sve će se odigrati velikom brzinom po isteku vremena kada će biti zatvorena biračka mjesta. Izveštaji će biti svi pripremljeni još prije početka referenduma. Ostalo je stvar parade, poput priprema za neku svadbu.

Crnogorska opozicija je opet "izgubila u koracima" naročito kada su u pitanju diplomatske aktivnosti. Istina, nije za tako nešto ni osposobljena, niti se ikada ozbiljnije pripremala za međunarodne nastupe. Propustila je velike šanse, koje će nakon referenduma biti i nepovratno izgubljene. Stoga Medojevićeva poruka crnogorskim građanima da "odluče sami" za jednu ili drugu opciju, izgleda samo na prvi pogled mudra, ali je ona u suštini oportunistička i neutralna, nije ni politička ni patriotska, već je egoistička, sitnosopstvenička i proračunata da se nešto sitno ušićari bez obzira ko će biti pobjednik.

 

 

 
     
     
 
Copyright by NSPM