Home
Komentari
Kulturna politika
Ekonomska politika
Debate
Prikazi
Hronika
Polemike
Prenosimo
 
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
NSPM Analize
Linkovi
   
 

DEBATE

Kosovo i Metohija

   

Prenosimo Danas

Dušan Bataković

Nema oštrog zaokreta

(Intervju za Danas od 3.5.2006.god. povodom nove runde pregovora Beograda i Prištine u Beču o decentralizaciji na Kosovu i Metohiji)

Beograd - Za 4. maj u Beču najavljen je nastavak pregovora Beograda i Prištine o decentralizaciji Kosova i Metohije, na kojima bi glavne teme trebalo da budu broj i granice novih opština. Uoči novog kruga bečkih razgovora o strategiji i pregovaračkoj poziciji Beograda za Danas govori Dušan T. Bataković, savetnik predsednika Srbije, član državnog tim SCG i Srbije za pregovore o budućem statusu KIM i kopredsedavajući radne grupe za zaštitu crkvene i kulturne baštine, koji će u četvrtak u Beču pojačati i pregovaračku delegaciji za decentralizaciju.

Na pitanje koliko ima smisla govoriti o granicama novih, većinski srpskih opština na KIM, ako nije postignut dogovor o njihovim širim ovlašćenjima i vezama sa Beogradom, Bataković odgovara kako je "važno da se otvore sve teme relevantne za proces decentralizacije":
- Ono što Beograd predlaže nije vezano za budući status Pokrajine, jer će, ma kakav on bio, na Kosovu postojati vlada, ministarstva, lokalni zakoni. Otuda je rešavanje ovih pitanja lakše dogovoriti, pod uslovom da Beograd ima ozbiljnog partnera za dogovor.

Bataković napominje da nema zaokreta zvaničnog Beograda ni nove strategije, već samo ranije "za javnost izostavljenih delova platforme koje tek treba dodatno usaglasiti".

Dogovor da se najpre rešavaju statusno neutralna pitanja prva je izneverila albanska strana

Bataković: Tačno je da, za sada, nema očekivanog napretka, ali je odgovornost više nego očigledno na albanskoj strani koja vešto izbegava da uđe u konkretnu diskusiju o pitanjima od vitalne važnosti za srpsku zajednicu. Umesto toga, albanska delegacija uglavnom operiše opštim načelima, verbalistički izraženom dobrom voljom, obećanjima bez pokrića koja treba da se ispune u nekoj dalekoj budućnosti, a bez utemeljenja u realnostima koje danas dominiraju na terenu. Čine mi se tragikomičnim pokušaji albanske strane da se prilike na Kosovu prikažu kao da je reč o Švajcarskoj, kada je tamo situacija bliža uslovima života u Sijera Leoneu - kaže Dušan T. Bataković, savetnik predsednika Srbije i član beogradskog pregovaračkog tima.

VEŠTAČKI PROBLEM

Bataković: Podsetio bih da je s KIM u poslednjih šest godina proterano 60 odsto svih Srba, 70 odsto svih Goranaca i 70 odsto svih Roma, od kojih se malo ko zaista vratio i može da živi u miru pošto se sa albanske strane čini sve da im se povratak oteža, odloži i obesmisli. Recimo, romska zajednica koja je proterana iz južnog dela Kosovske Mitrovice radije živi sa Srbima u severnoj Mitrovici, bez svojih imanja, nego što je voljna da se vrati u južni deo grada gde su im Albanci uništili sva imanja i kuće. Šta u takvim uslovima znače zvučna, evropskih načela prepuna, ali praktično prazna obećanja? Šta je sa 40.000 proteranih Srba iz Prištine? Da li se neko vratio tamo, ili možda u Uroševac, Đakovicu, Peć i Prizren...? Umesto toga, veštački se pravi glavni problem od podeljene Kosovske Mitrovice, kao da je drugde sve u najboljem redu. Tu je pitanje bezbednosti jedna od vitalno značajnih tema koja se sama po sebi, i to već godinama, nameće kao prioritetna za rešavanje.

Šta je ponuda Beograda za sutrašnji sastanak - koliko većinskih srpskih opština traži i da li je to rešenje zasnovano na projektu dva SNV o suštinskoj decentralizaciji KIM?

Bataković: Broj i obim predloženih opština biće saopšten u Beču. Beograd uvek izlazi s konkretnim predlozima, jer su sve naše inicijative prethodno usaglašene sa suštinskim zahtevima premoćne većine kosovsko-metohijskih Srba pošto redovno konsultujemo predstavnike svih enklava. Zahtevi su, stoga usaglašeni s onim što je od životnog značaja za njihov opstanak, sigurnost, zaštitu njihovih osnovnih ljudskih, građanskih i svojinskih prava. Predlozi uzimaju u obzir sve dobre i korisne projekte koji su rađeni po ovim pitanjima. Predviđeno je da nove opštine budu multietničke, s tim da u svakoj bude Srba oko 70 odsto, uz 30 odsto drugih, što je mnogo više nego što je procenat Srba u dominantno albanskim opštinama. Naš načelni pristup, što je od suštinske važnosti, jeste da su Srbi na KIM konstituitivni narod, a ne manjina, kako se to pokušava s raznih strana imputirati, valjda da bi se legalizovalo etničko čišćenje 60 odsto pripadnika te zajednice posle 1999. godine.

Kakva će biti sudbina dokumenta - sinteze koju je Ahtisarijeva kancelarija na osnovu dosadašnjih razgovora ponudila Beogradu i Prištini?

Bataković: - Ovaj papir nudi zaista malo jer je, prema običaju, pokušaj nalaženja srednje vrednosti između stavova Beograda i Prištine. Problem je što on traži srednje rešenje između minimalnih srpskih predloga i maksimalističkih albanskih težnji. Stoga nudi manje od polovine zahteva koje srpska zajednica na KIM smatra minimumom minimuma, a izvedena je iz njihovih ljudskih, građanskih, nacionalnh i svojinskih prava utemeljenih na vrednostima na kojima počivaju UN u čije se ime posreduje. Ništa, međutim, pa ni ovaj papir ne treba do kraja odbaciti, jer u svakom predlogu ima ponešto što se može iskoristiti, ali, kažem, u detaljima, a ne u celini. Mi učestvujemo u procesu uvek spremni da posrednicima dobronamerno ukažemo na najbolja, dugoročno održiva rešenja za postojeće probleme. S druge strane, jedan takav papir ne može da prikrije činjenicu da, u stvari, albanska strana na KIM ne učestvuje aktivno u pregovorima. Praktično, izlažu se platforme obe strane, bez suštinske diskusije, jer se čeka da istekne postavljeni rok do decembra koji nije realistički ako se ima u vidu dosadašnja dinamika pregovaračkog procesa. Kad god dođe do konkretnih predloga s naše strane, sa albanske se izlazi s obećanjima koja su više nego neubedljiva za svakog člana srpske zajednice u Pokrajini, a kamoli za naš pregovarački tim.

U drugoj polovini maja počinju pregovori o zaštiti crkvene i kulturne baštine na KIM. Koliko to ima smisla, ako se ne postigne dogovor oko decentralizacije na koju se naslanja beogradska strategija zaštite crkvenog i kulturnog nasleđa, a na čemu i SPC insistira?

Bataković: Za nas ima smisla sve što pomaže zaštiti teško ugrožene i veoma diskriminisane srpske zajednice, srpske baštine i Srpske crkve. Nedavno su bile zabrinjavajuće demonstracije albanskih ekstremista kod Dečana kao pokušaj da se spreči produženje zaštitne zone oko manastira. Dogovor o decentralizaciji komplementaran je zaštiti naše crkvene i kulturne baštine i mi tu, u strateškom smislu, ništa nismo promenili, s tim da je važno da se ne zatvaraju oči pred surovim realnostima na terenu. I za ovu rundu pripremaju se odgovarajući predlozi s naše strane, uz saglasnost i konsultaciju sa SPC.

Da li će i predstavnici SPC putovati i u Beč i da li angažovanje grčke nevladine organizacije Eliamep ukazuje na to da kod kuće nije bilo dovoljno snaga za osmišljavanje strategije na ovom polju. Koliko su tačne priče da Priština nije spremna da da ni deseti deo onoga što Beograd traži, jer ih užasava eksteritorijalnost srpskih svetinja?

Bataković: Predstavnici SPC, koja je vlasnik crkvene imovine na KIM gde živi snažna duhovna zajednica, u vrlo bliskoj neraskidivoj vezi s narodom biće, razumljivo, prisutni u Beču. Dobronamerni predlozi, strane ekspertize i slična iskustva, a Grčka ih ima napretek, uvek su dobrodošli, pogotovo ako su, manje ili više, komplementarni onome što su naši osnovni interesi u vezi sa zaštitom baštine i ako se vrše odgovarajuće konsultacije. Ima dosta papira i na našoj strani, tražiće se samo najbolja u nizu dobrih rešenja koja će trajno da reše ovo vrlo kompleksno pitanje. Reč je o sasvim konkretnoj imovini SPC, njenom monaštvu i sveštenstvu, s njihovim neotuđivim pravima koja se teško mogu osporiti bilo čijim "užasavanjem".

Uoči početka pregovora Beograd je kao preduslov za priču o statusu KIM tražio rešavanje decentralizacije i zaštite crkvene i kulturne baštine. Odakle sada zaokret i zahtev da se razgovara o statusu, iako su pregovori zapeli već na prvoj temi - decentralizaiji?

Bataković: - Dogovor da se najpre rešavaju statusno neutralna pitanja prva je izneverila albanska strana, stavljajući svako od ovih pitanja u kontekst budućeg statusa, odnosno post-statusa.

STATUS I NAČELA

Bataković:
Reagovanje naše strane imalo je za cilj da upozori posrednike da se ne treba poigravati s načelima koja je utvrdila međunarodna zajednica, a koja su prihvatile pregovaračke strane. Albanci, dakle, treba da se izjasne zbog čega na sve načine već sedmu godinu izbegavaju bilo kakav, makar i minimalan ustupak u decentralizaciji, pravdajući to navodnim strahom od "podele" ili "eksteritorijalnosti". Ako ovako nastave oni će se vrlo brzo kvalifikovati kao potpuno nekooperativna strana. Ne može se Srbima nuditi samo ono što je protiv njihovih životnih interesa. Albanci razmišljaju u prevaziđenim, 21.veku do kraja nesaglasnim, 19-vekovnim projekcijama nekakve "apsolutne suverenosti" u vreme kada se suverenitet deli s regionalnim, evropskim i transatlantskim organizacijama. Otuda "užasavanje" od odstupanja od apsolutne dominacije nad svima koji nisu Albanci na KIM, što je primerenije Albanskoj ligi iz 1878, nego iz 2006. i njihovom ritualnom, za nas potpuno neubedljivom, zaklinjanju u evropske vrednosti.

Koliko su tačne sve raširenije spekulacije da je jedan od razloga za promenu taktike i to što su glavni beogradski stratezi za decentralizaciju napravili "grešku u koracima", previđajući metodologiju bečkih pregovora?

Bataković: Možda je na našoj strani bilo prevelikih očekivanja u pogledu realne snage pojedinih, u pravnom i moralnom smislu vrlo snažnih argumenata, u kontekstu gde takvi argumenti imaju realno limitiranu vrednost, dok tehnika pregovaranja ne zavisi samo od ličnog iskustva već i od šireg odnosa snaga, što nije vezano samo za ljude za pregovaračkim stolom. Da je, recimo, regulisana saradnja s Haškim tribunalom naša bi pozicija bila znatno povoljnija. Promena, pre bih rekao blaga korekcija, taktike ima za cilj da jasno pokaže da je srpska strana spremna za pregovore, a da je odsustvo volje za kompromis na drugoj strani. U mnogim međunarodnim institucijama još ima uticajnih ljudi koji misle da su Srbi uvek krivi, a Albanci uvek oštećena strana. Ova inercija još snažno funkcioniše, ignorišući važnu činjenicu da je Srbija, uz svih milion tranzicionih problema, ipak već petu godinu funkcionalna demokratija, a da na Kosovu posle velikog posleratnog etničkog čišćenja nad Srbima i drugim nealbanacima vlada disfunkcionalna, diskriminacijski strukturisana prelazna administracija uz protektorat, gde se međuetnički odnosi uređuju samo uredbama Unmika i uz velike pritiske međunarodne zajednice, pošto lokalna većina maksimalno diskriminiše brojčanu manjinu stanovništva koja je pri tom još i druge vere ili druge nacionalnosti. Naše opredeljenje je da, u skladu s našom proaktivnom strategijom, izlazimo s valjanim predlozima, a na Albancima je da nam kažu šta je tu nesaglasno s najboljim evropskim načelima. Politiku svršenog čina nećemo prihvatiti jer smo odgovorni ljudi, a ne politički avanturisti koji pretnju nasiljem, i to prema međunarodnoj zajednici, smatraju legitimnim p olitičkim sredstvom.

Lista bez podrške

Kakav je stav predsednika Srbije i pregovaračkog tima o eventualnom ulasku predstavnika Srpske liste za KIM u Vladu Kosova, imajući u vidu da se oni pozivaju na predsednikov autoritet i njegov poziv na izlazak na izbore?

Bataković: Više puta je ponovljeno da je Srpska lista imala podršku samo i isključivo u slučaju da se u roku od tri meseca posle izbora sprovede sveobuhvatna decentralizacija. Kako do toga nije došlo, a pošto je Lista dobila više nego minoran broj glasova, ona odavno nema podršku ni predsednika Srbije jer, pre svega, nisu ispunjeni uslovi koje je on postavio za njen rad. Ulazak članova Liste u Vladu Kosova bio bi sasvim sličan promašenoj strategiji Slobodana Miloševića koji je imao »svoje« Albance, Rome, Turke, ili Gorance koji, pri tom, nisu imali podršku u narodu. Ulaskom u vladu danas bi Srbi s bilo koje liste postali samo formalni, multietnički dekor Čekuove vlade, bez uticaja i bez podrške naroda koji bi navodno hteli da predstavljaju. To je u suprotnosti s osnovnim načelima demokratije, a ne bi ni doprinelo naporima da se pronađe kompromisno rešenje. Mi apsolutno jesmo za učešće Srba u institucijama Kosova koje nemamo nameru da podrivamo, ali tek kada se ispune dva ključna preduslova - kada se postigne sporazum o decentralizaciji i kada se potom održe lokalni izbori za srpsku zajednicu kako bi se dobili njeni autentični, demokratski izabrani predstavnici.

Kako kometarišete najavu Srpske liste za KIM da će, ukoliko beogradska delegacija bude imala preterane zahteve u vezi s brojem opština, izaći sa svojim predlogom?

Bataković: Nacionalna disciplina, solidarnost i ozbiljnost nisu naše najbolje nacionalne osobine. Podsetio bih samo da sada mnogi mešetari, u nastojanju da pomognu albanskoj strani i oslabe srpske pozicije, pokušavaju da naprave razdor između Beograda i kosovskih Srba.U javnosti stalno cirkulišu neodmerene izjave koje samo unose dodatnu pometnju i objektivno slabe našu pregovaračku poziciju.

Uostalom, mi u pregovaračkom timu imamo predstavnika te Liste, a zaista ne znam šta i u čije ime uopšte govore oni na koje se Vi pozivate. Svakako ne u ime kosovsko-metohijskih Srba.

Referendum u Crnoj Gori odmaže

Da li referendum u Crnoj Gori utiče na pregovore o budućem statusu KIM?

Bataković: Referendum u Crnoj Gori ne pomaže, već veoma odmaže rešavanju kosovskog pitanja. U slučaju da pobedi suverenistička opcija pozicija Beograda u pregovorima će, objektivno, biti znatno teža. Ako naša najbliža braća iz Crne Gore ne mogu da žive sa Srbijom, argument je koji se sve češće čuje u međunarodnim krugovima, zbog čega bi na to prisiljavali kosovske Albance.

Drugo, vlast u Crnoj Gori je, čini se, potpuno zaboravila na crnogorske izbeglice s Kosova - kao da ih nema više od 10.000, kao da su izbrisani s lica zemlje i kao da njihov povratak u Metohiju više nije briga zvanične Podgorice. Više nego ružno i tužno od onih koji se kao državni zvaničnici javno, a sada vidimo sasvim neopravdano, hvale čojstvom i junaštvom Marka Miljanova.

 
     
     
 
Copyright by NSPM