Marinko M. Vučinić
KAMPANJA "OCA SRPSKE DEMOKRATIJE"
Opšte mesto svih naših političkih analiza sadržano je u
tvrdnji da ni nova post-oktobarska demokratska vlast nije mnogo
učinila da izmeni onaj osnovni društveni obrazac delovanja
političke države koji je inače bio i u osnovi postojanja
i delovanja starog autoritarnog režima. Postoji mnoštvo činjenica
koje gotovo svakodnevno potvrđuju ovaj opšte usvojeni analitički
uvid o nepromenjenoj matrici našeg savremenog političkog života.
Nepoštovanje odluka Ustavnog suda, manipulacija i krađa glasova
u Parlamentu, pseudopravna tumačenja koja negiraju elementarnu
logiku i razum, dominacija političkog voluntarizma i političkog
razloga kojim se opravdava svaka, pa i najiracionalnija odluka izvršne
vlasti, vođenje kadrovske politike koja je uslovljena pre svega
partijskim interesima, sve su to elementi koji nam jasno pokazuju
da se još nismo emancipovali od presudnog uticaja partijske države
i partijskih oligarhija koje svoje uske političke interese
pretpostavljaju interesima celokupnog društva.
Protekla predsednička izborna kampanja je samo još jedan u nizu očiglednih
dokaza da nije značajnije i odlučujuće promenjen
već dobro poznati voluntaristički način vladanja
u kome se država koristi kao puko sredstvo za sprovođenje određene
politiičke koncepcije. U ovom slučaju radi se o načinu
kako je vođena kampanja predsedničkog kandidata DOS-a.
Kada se radi o prethodnim izborima koje je organizovao stari režim,
predstavnici tadašnje demokratske opozicije oštro su kritikovali
praksu vladajućih struktura koje su bezobzirno i otvoreno koristile
sve državne kapacitete u toku izborne kampanje kako bi ostvarili
što veći uticaj na biračko telo. Tadašnja demokratska
opozicija je naravno bila u pravu jer je žigosala praksu zloupotrebe
i žrtvovanje države dnevnopolitičkim partijskim interesima.
Međutim, kako izgleda danas kampanja za presednika Srbije kada
su na vlasti predstavnici nekadašnje demokratske opozicije? Da li
se nešto bitno promenilo u načinu kako se koristi državni aparat
u vođenju izbornih kampanja? Na žalost, i sasvim površan uvid
u način kako je vođena kampanja presedničkog kandidata
D. Mićunovića jasno nam pokazuje da se nije mnogo promenio
način vođenja politike u ovom društvu i da nije izmenjen
dominantan kulturni i politički obrazac iz vremena prošlog
autoritarnog režima. I o toku ove kampanje celokupan državni sistem
je stavljen bez ikakvih ograda i ustezanja u funkciju promovisanja
kandidata vladajućih stranaka. Ne može biti nikakvo opravdanje
da se radi o demokratskom kandidatu koji je tokom ove kampanje proglašen
za "oca demokratije" u Srbiji. Bilo je više nego otužno
gledati ministarske svite koje su u stopu pratile demokratskog kandidata
koji je posećivao državne ustanove, fakultete, preduzeća, i pri tome je pomno praćen
od državne televizije koja nije ni krila svoju otvorenu pristrasnost
i neobjektivnost. Jasno je bilo da su državni funkcioneri i državni
institucionalni kapaciteti stavljeni u bezrezervnu funkciju demokratskog
predsedničkog kandidata. Ocu demokratije u Srbiji to očigledno
nije uopšte smetalo. Čak se pri kraju kampanje pojavio u funkciji
državnog pregovarača za narodni hleb – kao dobri demokratski
patrijarh koji sprečava povećanje cene hleba. To je svakako
bio vrhunac otvorene političke manipulacije koji nije upamćen
ni u vreme izbornih kampanja koje organizovao stari režim. Ocu demokratije
u Srbiji nije očigledno mnogo smetalo ni to što je njegova
kampanja bila izuzetno raskošna i skupa, sa nebrojeno spotova, plakata,
bilbordova, novinskih oglasa, a sve je to okončano iznajmljenim
terminima na tri televizijska kanala koji su direktno prenosili
glamuroznu završnu Konvenciju demokratskog kandidata, ne mnogo različitu
od sličnih skupova iz vremena izbornih predstava koje je organizovao
stari režim.
U zemlji u kojoj hiljade ljudi svakodnevno ostaju bez posla, u kojoj se siromaštvo
rapidno širi, a obični ljudi teško žive i sve teže podnose
tranzicionu recesiju, voditi skupu i glamuroznu kampanju postaje
već stvar dobrog ukusa i elementarnog političkog morala..
Da li se otac srpske demokratije zapitao ko plaća njegovu skupu
kampanju u kojoj su državni organi i funkcioneri odigrali dobro
naučenu i poznatu ulogu. Analizirajući način i suštinu
predsedničke kampanje demokratskog kandidata možemo jasno zaključiti
da je u našoj političkoj praksi najteže menjati upravo vladajući
politički obrazac partijske države u kojoj interesi jedne političke
grupacije, ma koliko sebe proklamovali, postaju apsolutno preovlađujući
i dominanatni. U ovoj kampanji je došla do izražaja i dobro poznata
mitologizacija našeg političkog prostora koja se ogleda u konstituisanju
instant političkih mitologema za dnevnu politikantsku upotrebu.
Ovog puta na delu je politički mit o novouspostavljenom ocu
demokratije u Srbije. To je još jedan pokušaj da se pored oca radničke
klase, samupravljanja i nesvrstanosti ili oca nacije ustanovi sasvim
novi fukcionalni politički mit o čoveku koji oličava
demokratiju u Srbiji. Radi se o stvaranju svojevrsnog političkog
patrijarhata čija je funkcija da politički osvešćuje
i ustrojava maloletne građane Srbije koji naravno uvek žude
za vođom koga će bespogovorno slediti. Građanima
Srbije je preko potrebno da izađu iz senke političkog
patrijarhalizma i nedoraslosti. To je osnovni uslov da se uspostavi
stanje građanske i političke punoletnosti u kome će
vladati institucije i demokratska načela, a ne funkcioneri
partijske države, pa makar to bili i samoproklamovani očevi
demokratije.
Autor je jedan od osnivaca i clan Upravnog odbora
Beogradske otvorene škole
Beograd, 13. novembar 2003.
|