Razgovor Djordja Vukadinovica
sa Goranom Tarlacem.
(Tekst objavljen u poslednjem broju banjaluckog
Reportera.)
Djordje
Vukadinović, politički analitičar
i urednik Nove srpske političke
misli.
Mislite li
da se na proteklim predsednickim izborima desio proces “skretanja
u desno”. Zašto je Nikolic, suštinski, pobedio Mićunovića?
- «Desno skretanje» je evidentna pojava nakon ovih,
kao, uostalom, i prošlogodišnjih predsedničkih izbora. Medjutim,
ne bih rekao da je to glavni razlog Mićunovićevog apsolutnog
poraza i Nikolićeve relativne pobede. Ovde ideološke odrednice
tipa levica i desnica nisu igrale naročitu ulogu, kako sada,
tako ni u septembru dvehiljadite, pa ni onda kada je pobedjivao
Milošević i «levičarski» SPS. Ukratko, Nikolić je
pobedio zato što je – kao i Koštunica prošle godine - bio oličenje
i u tom trenutku najjači adut antidosovske opozicije. Na proteklim
izborima, on je bio glas obmanute, socijalno ugrožene i nacionalno
ponižene Srbije, koja retko dolazi na televizijske špice i naslovne
strane, ali još uvek predstavlja ubedljivu većinu.
U kojoj meri bi rezultati ovih izbora mogli da utiču
na odluke birača na parlamentarnim izborima?
-
Uticaće itekako. Ali ne u smislu pukog preslikavanja rezultata
predsedničkih izbora, već prvenstveno kao pokazatelj izbornog
trenda i antidosovskog raspoloženja srpskog javnog mnjenja. Konačno
je javno manifestovano koliko je ova vlast nepopularna medju gradjanima
i koliki je bio raskorak izmedju podrške koju uživaju i gotovo apsolutne
vlasti koju su posedovali. Na parlamentarnim izborima će konkurencija
biti znatno veća, i radikalima će teško poći za rukom
da postignu isti rezultat, ali sa ovim vetrom u ledja svakako će
se boriti za sam vrh. U svakom slučaju, mesto na pobedničkom
postolju (plasman medju tri najjače stranke) im je zagarantovano.
Njihov plasman će direktno zavisiti od (ne)uspešnosti kampanje
DSS-a, kao i od toga da li će SPS uspeti da se digne i povrati
od radikala deo svojih tradicionalnih glasača.
Mislite li
da su stranke ex DOS-a spremne da se suoče i da otvoreno govore
o sopstvenim greškama tokom kampanje?
- Meni se čini da problem D(O)S-a i Dragoljuba
Mićunovića ne leži u neadekvatnoj kampanji i pogrešnoj
izbornoj taktici, već u svemu onome što je ova vlast činila
ili nije činila u prethodne tri godine. Nije, dakle, problem
u ovom ili om spotu ili sloganu, već u damatičnom raskoraku
izmedju ogromnih obećanja sa kojima je vlast startovala i više
nego skromnih, a u isto vreme preko svake mere reklamiranih rezultata.
Ukoliko su to u DS-u konačno shvatili možda još nije
kasno da izbegnu katastrofu u decembru.
Kakvu kampanju
predviđate tokom narednih mesec dana? Da li se može očekivati
otvaranje nekih novih afera i sl.? Da li će ta kampanja biti
nastavak jedne prethodne, koja nije bila predizborna, bar ne u toj
formi, a koja se svodila, pre svega, na afere?
- Očekujem vrlo bučnu i prljavu kampanju,
kakva – doduše neobjavljena – u Srbiji traje još od kraja 2001.
Sav prljav veš, i sve što je u medjuvremenu prikupljeno i čuvano
po arhivama i ladicama izbiće na videlo narednih nedelja i
moram priznati da sa dosta zebnje, da ne kažem i straha, očekujem
ovu kampanju. Nadam se samo da će ipak sve da ostane samo na
teškim rečima i verbalnim sukobima.
Da li vas
je iznenadilo to što je DS prelomila i odlučila da izađe
samostalno na izbore? Da li je u pitanju izdaja manjih stranaka
koje su Vladu Srbije održavale u životu ovih godina?
-
Nije me uopšte iznenadilo. Simbioza DS-a i malih strančica
je bio brak iz obostranog političkog računa (DS njima
mrvice nezaslužene vlasti, a oni njemu lažnu parlamentarnu većinu),
i bilo je iluzorno tu očekivati ljubav i lojalnost sa bilo
koje strane. Mislim, ipak, da je cenzus od pet procenata previsok
i da je trebalo da bude smanjen, mada sam siguran da većini
političkih “giganata” koji su do juče harali srrpskom
medijskom i političkom scenom ni to ne bi mnogo pomoglo.
|