Home
Komentari
Debate
Hronika
 
Impresum
Pretplata
Kontakt
Oglašavanje
Novi broj
Prošli brojevi
Posebna izdanja
Prikazi
Linkovi
   
 

DEBATE

Debate - Svet nakon 11. septembra/Globalizija

   

Sevko Kadric


GLOBALIZACIJA - izmedju iluzije i stvarnosti

Konferencije posvecene globalizaciji u Cirihu, Briselu i sirom svijeta propracene su snaznim demonstracijama protivnika organizovanja svijeta kao veceg sela u kom vlada interes multinacionalnih kompanija.

U istoriji globalizacije svijeta ( politickog, kulturolokog, ekonomskog i svakog drugog ujednacavanja) zabiljezeno je vise razlicitih nastojanja da se svijet ujednaci do krajnjih mogucih granica (krscanska osvajanja, islamska osvajanja, fasizam, komunizam..) ali nikad ranije globalizacija nije vise imala sansi na uspjeh kao danas. Ranije globalizacije su isle putem drzave kao institucije uz primjenu sile, danas se to desava posredstvom multinacionalnih kompanija i uz pomoc kapitala, koji svojom moci novca naprosto jedne kupuje a druge razoruzava.

Iako se svijetu, pod imenom globalizacije, nude iluzije o rijesavanju globalnih svijetskih problema, na zalost, iza te polticke i demagoske slike krije se neoimperijalizam koji svoje pobornike dobija i u svojim zrtvama. Ilustracije radi danas prosjecan švedski radnik zivi bogatije nego kapitalista prije stotinjak godina. Kako se to desilo vidimo u primjeru jedne TV reportaze o proizvodnji i prodaji patika iz Koreje. Koreja prodaje par patika švedskom trgovcu za 5 kruna. Trgovac prodaje iste te patike u Svedskoj za 1600 kruna. Problem je da ne postoji protivnik ovakvog odnosa i ove enormne eksploatacije. Vlast u Koreji, drzeci pod zvonom svog radnika, podrzava trgovinsku saradnju sa Svedskom, korejanski radnik je sretan da uopte moze raditi, svedska vlast iz onih 1600 kruna, kupuje i socijalnu sigurnost svojih radnika. Tako svedski radnik eksploatiše radnika u Koreji (mozda baš izbjeglica iz Koreje).

Sta je razlika izmedju dosadanjih, u glavnom nacionalnih drzava i multinacionalnih korporacija kao nosilaca globalizacije?

* Nacionalne države kontrolišu teritorije; to korporacije ne mogu, ali korporacije kapitalom mogu kontrolisati vlast u svakoj pojedinoj drzavi. ( Ne slucajno jedan od vodecih americkih ekonomskih analiticara za Dzordza Busa mladjeg tvrdi da je samo figura iza koje vlada lobi multinacionalnih kompanija)

* Nacionalne drzave mogu legitimno raspolagati vojnom silom i silom drzavnog aparata dok korporacije to ne mogu, zato se i zalazu da izgrade medjunarodni pravni sistem sa medjunarodnim institucijama koje kontrolisu institucije nacionalnih drzava. (Primjer takvih institucija je i Haski tribunal za ratne zlocine u Hagu, "Partnertvo za mir" i sl.). Problem je da se na tom sudu ili na slicnim meunarodnim institucijama sudi i raspravlja o problemima na nivou nacionalnih drzava ali se ne sudi onima koji su vrsili posredan uticaj na te drzave. Naprimjer: Niko ne pita i ne sudi onima koji su trebali i nametnuli: Homeinija, Sadama Huseina, Milosevica, Tudjmana, Izetbegovica i sl. kao nacionalne lidere ali se direktno i indirektno sudi "njihovim" drzavama i narodima koje su i onako vec i njihove zrtve.

U tim i takvim okolnostima, kad narodi i drzave postaju zrtve "sopstvenih" tirana ili tirana iz okruzenja (primjer Bosne) preko kojih se vodi posredni rat multinacionanih kompanija ili bivsih nacionalnih imperijalistickih sila onda se globalizacija javlja kao nedostizna iluzija koju beskonacno ponavljaju nosioci svih promjena u tim zemljama. Tako se desava "globalizacija odozdo" koja u sebe ukljucuje milione obicnih gradjana organizovanih u najrazlicitije nevladine organizacije. Primjera radi takvih organizacija je u svijetu 1950. godine bilo nekoliko stotina a danas ih ima preko 10 000 i taj broj se stalno povecava. Problem je da pripadanje tim organizacijama, za kapital medjunarodnih institucija, postaje imenitelj "moralno politicke podobnosti" u ekonoskoj i politickoj podrsci (njemu se u zadnje vrijeme iz poznatih razloga dodaje i odrednica "borbe protiv narodnog terorizma", gdje se apriori zna ko je terorista a ko nije).

Aprila 1999. godine, u Cikagu je Toni Bler to i naglasio: "Sad smo svi internacionalisti, svidjalo se to nama ili ne. Ako zelimo da napredujemo, ne mozemo odbiti da ucestvujemo u svjetskom trzistu. Ako zelimo da provedemo promjene, ne mozemo ignorisati nove politicke ideje koje se javljaju u drugim zemljama, ako zelimo da budemo bezbjedni ne mozemo okrenuti ledja sukobima i nepoštivanju ljudskih prava". Ko gubi a ko dobija na tom svjetskom trzistu najbolje ilustrira spomenuti primjer korejskih patika na svedskom trzistu.

I dok zagovornici globalizacije kao obecanog i zeljenog poretka ocekuju da ona rijesi osnovne probleme covjecanstva i uredi svijet danas kroz upravljanje svjetskom ekonomijom i svjetskom ekologijom, da regulise moc multinacionalnih korporacija, uspostavi kontrolu ratovanja i podstakne transnacionalne demokratiju, uspostavi kontrolu i planiranje radjanja, u praksi globalizacija znaci da ce bogati na najlegalniji nacin podsticanjem "globalizacije odozdo" postajati još bogatiji a siromašni će biti sretni ako od tog obecanog carstva na zemlji mogu biti eksperiment ili prostor posrednog sukobljavanja (poput Bosne pa i cijelog Balkana), borice se da ne budu zapostavljeni u tim procesima ne birajuci sredstva (rusenje budistickih spomenika u Afganistanu) ili prodati svoje teniske za 5 kruna poput korejskog radnika i njegovih lokalnih vlastodrzaca.

Globalizacija i religija

Pitanje ekspanzije religije i globalizacije prividno se cini povezanim. Kapitalizam je uslugu religije trebao kao i uslugu svakog drugog cinioca u ostvarenju kapitala (sirovina, radne snage, proizvodnih snaga, trzista i sl.) i danas se tu nita bitno nije promijenilo samo što ove dvije snage, snage crkve i snage transnacionalnih kapitala imaju dosta dodirnih tacaka i tamo gdje se njihovi interesi ne sukobljavaju one i saradjuju.

Podsjetimo se da je nacija kao prostorna, kulturoloska i ekonomska kategorija nastala sa potrebom kapitala da omedji prostor svog opticaja. To je vrijeme parole "Jedna nacija - jedna drzava." Ali to je i vrijeme kad tu kulturoloku posebnost nacije sobom boji crkva. Tako, naprimjer Srpska nacija postaje prepoznatljiva po Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Hrvatska nacija po Hrvatskoj katolickoj crkvi, ili švedska nacija po švedskoj protestanstskoj crkvi i sl. Tako drzave postaju nacionalne, ali i crkve drzavne, medjutim u onom trenutku kad nacionalna drzava postaje pretjesna za oplodnju kapitala ovaj brak, nacije, vjere i drzave puca. Tad na scenu stupa parola "Multinacionalna drzava" i ona je u direktnom savezu sa multinacionalnim kompanijama. Razvoj tog kapitalizma, imperijalizma i drzave koja na njemu pociva potiskuje crkvu i njene nosioce u stranu, oduzima im ili sami ostaju bez mase privilegija. Na zapadu se to naziva "odvajanje crkve od drzave" u Turskoj Ataturk izdvaja "kalifat od drzave" to ima isto znacenje. Naj drasticniji primjer tog odvajanja vjere od drzave se ipak desio u lageru socijalistickih zemalja koje su potpuno marginalizirale ulogu i pomoc crkve u "opijanju naroda" ali samo prividno. Socijalizam je u praksi pretvaran u religijsku dogmu gdje je drzavni aparat cuvao svoje privilegije bjezeci u dogmu po uzoru na crkvu. Gulazi i Goli Otoci postaju prostori inkvizicijskih progona jeretika, strah postaje i ostaje garancija za ostajanje na vlasti.

Pad socijalizma u svijetu, kog simbolizuje pad Berlinskog zida, dao je šansu mnogima: kapitalu da se oplodi i proširi u "socijalisticko carstvo", crkvi da dogmu komunizma zamjeni ponovo sopstvenom dogmom, ali i lokalnim interesnim grupama da u metezu sami profitiraju. U tom kontekstu treba vidjeti sukob evropskog kapitala i americkog do nivoa posrednog ratovanja preko ledja balkanskih naroda, izlazak katolicke, ortodoksne i islamske crkve u prve politicke redove. Tako će Vatikan reci: "U Poljskoj privrzenost katolicanstvu pada u sjenu pred onim to se desava u Hrvatskoj." Novi hrvatski premijer Ivo Sanader nekoliko dana poslije pobjede odlazi u Vatikan u znak zahvalnosti za ponovnu pobjedu kleronacionalnih snaga u Hrvatskoj. U tom kontekstu treba vidjeti i vapaje iz Srbije da je sav srbijanski kapital za vrijeme Milosevica presao u ruke stotinjak porodica, u Hrvatskoj u ruke najuze Tuđmanove rodbine, za Bosnu i onako znamo.

Globalizacija kao i sve druge velike ideje, krscanstva, islama, komunizma i sl. ostace samo ideje u sukobu zelja velikih masa koji nose "gloalizaciju odozdo" i stvarnosti u kojoj multinacionalne kompanije kao kreatori "globalizacije odozgo" u njoj vide samo puniju kesu za sebe.

Ostaje pitanje: Kako globalizaciju uciniti svjetskim procesom u kom se mora pomiriti zelja sest milijardi ludi na Zemlji da zive u sigurnosti i blagostanju i surovu stvarnost u kojoj to blagostanje i sigurnost ostaje bogatima a siromani beru mrvice, ruse tudje domove ili podizu rusevine sopstvenih na kojima se pravi globalizacija odozdo.

 
     
     
 
Copyright by NSPM